Od trenutka kada je Komunistička partija Kine (KPK) došla na vlast 1949. godine, pa do današnjeg dana, između 65 i 80 miliona ljudi je ubijeno ili umrlo neprirodnom smrću. Slijedi sažetak nekoliko ozloglašenih kampanja progona organizovanih od strane KPK.
Reforma sela, progon kontrarevolucionara
(1950.-1952.; 2,4 - 5 miliona ubijenih)
Pod plaštom "reforme sela" i progona "reakcionara", u samo dvije godine, kineske vlasti su, prema vlastitim izvorima, ubile 2,4 miliona ljudi. Neki procjenjuju da broj ubijenih iznosi 5 miliona. Sa svojim nasiljem, KPK je postigla tri cilja: 1) totalnu eliminaciju seoskih vođa, koji su zamijenjeni kadrima KPK, 2) pribavljanje velike količine ličnog bogatstva od ubijenih i 3) usađivanje dubokog, trajnog straha od KPK.
Veliki skok naprijed
(1959.-1961.; 30 - 40 miliona mrtvih)
U katastrofalno loše koncipiranom planu udvostručenja kineske proizvodnje željeza, KPK je u suštini pretvorila Kinu u jedan veliki radni logor. Fanatično je zahtijevano od svih kineza da učestvuju u proizvodnji željeza. Seljaci, koji su bili prisiljeni učestvovati u tome, ostavili su ljetinu da istruli u poljima. Lokalni zvaničnici u međuvremenu su krivo izvještavali o navodnim velikim prinosima, još više hraneći fanatizam. Rezultat toga: preko 30 miliona ljudi je umrlo od gladi, a zemlja je gurnuta u ekonomsku krizu. Poslije svega, propagandisti KP Kine označili su ovu nesreću "prirodnom katastrofom". Ipak, u tom periodu nisu zabilježene nikakve prirodne katastrofe.
Kulturna revolucija
(1966.-1976.; 7 - 8 miliona ubijeno ili natjerano na samoubistvo)
Cilj Velike proleterske kulturne revolucije bio je ništa manje nego uništavanje čitave tradicionalne kineske kulture i tradicionalnih vjerovanja. Kampanja je dostigla takvu mahnitost da su djeca tukla ili čak ubijala svoje roditelje, učitelje i starije. Ubijanje je postalo način potvrđivanja sopstvenog statusa "revolucionara". Situacija je bila tako haotična, da se u nekim oblastima čak pojavio i kanibalizam. "Vanjski svijet mogao je naslutiti razmjere nasilja samo kada su mrtva tijela, mnoga bez glava, plutajući niz Pearl River počela stizati u Hong Kong", rekao je Kenneth Lieberthal, stručnjak za Kinu.
Masakr na Trgu Tiananmen 1989. godine
(4. juni 1989.; 600 - 3.000 ubijenih)
Vođstvo KPK nasilno je okončalo višemjesečne studentske proteste i štrajkove glađu na Trgu Tiananmen u Pekingu naređujući vojsci da silom zauzme Trg. Goloruki studenti bili su ustrijeljeni ili zgaženi tenkovima u strahovitom krvoproliću. Do današnjeg dana, KPK nije izražila žaljenje niti je priznala bilo kakav prijestup u ovoj tragediji.
Kampanja "istrijebljenja" Falun Gonga
(od 1999. do današnjeg dana; 5.000 - 7.000 ubijenih, 3 miliona zatvorenih)
U julu 1999. je tadašnji čelnik KPK Jiang Zemin, ogorčen zbog popularnosti Falun Gonga, naredio "istrijebljivanje" mirne grupe. Kampanja koja je uslijedila je bila nasilna i brutalna i mnogi je vide kao "povratak u Kulturno revoluciju", kako je to nazvao analitičar CNN-a Willy Lam. Dokumentirano je oko 30.000 slučajeva mučenja i zlostavljanja u pritvoru, dok oko 3 miliona ljudi čami u zatvorima i radnim logorima. Žene su izložene silovanjima, prinudnim abortusima i seksualnom zlostavljanju od strane vlasti. Za ovu kampanju se procjenjuje da je najveća, najduža, najsistematičnija i najskuplja kampanja protiv jedne grupe ljudi u kineskoj istoriji.
