Sadržaj
Sadržaj:
Uvod
1. Korupcija ljudske misli
2. Podrivanje tradicionalne kulture
3. Komunizam na Istoku i Zapadu
4. Urušavanje društva
5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’
6. Obmana i obrana
Uvod
Avet komunizma desetljećima radi na kvarenju i razaranju čovječanstva. Počela je sa duhovnim osakaćivanjem čovjeka, udaljavajući ga od njegovog božanskog porijekla. Avet, potom, vodi ljude ka odbacivanju svoje tisućljetne kulturne tradicije koju priređuju pedantni božanski aranžmani u svrhu pružanja standarda za ljudsko postojanje.
Lišeno svog drevnog naslijeđa, čitavo se čovječanstvo urušava munjevitom brzinom. Istovremeno, avetinjski zemaljski zastupnici koriste ovaj društveni kaos da bi pogurali svoje bezočne agende pod krinkom „oslobađanja“ i „progresa.“
Tijekom posljednjih dvjesto ili više godina, utjecaj aveti dominira povijesnim razvitkom i spletom društvenih događanja. Njen demonski utjecaj preuzima obilje naoko kontradiktornih oblika; od prekomjerne brutalnosti upražnjavane na Istoku, do postupne diverzije politike, kulture, i glavnog toka društva na Zapadu.
1. Korupcija ljudske misli
Kriterij za razlučivanje dobra i zla je u današnjem svijetu izokrenut. Pravednost se prikazuje kao zlo, a opakost kao dobrodušnost. Zlokobni koncepti su prerušeni u „znanost”, a gangsterska logika postaje „socijalna pravda.” „Politička korektnost” se koristi u svrhu nametanja kontrole misli, a predodžba „vrijednosne neutralnosti” se koristi kako bi se ljudi učinili neosjetljivim na brutalne zločine.
Čovjeka je stvorilo božansko, a vjernici imaju božansku zaštitu. Kako bi prekinuli vezu čovjeka i božanskog, agenti komunističke aveti šire ateizam i sabotiraju vjeru.
Socijalistička himna, „Internacionala”, tvrdi kako nikada nije postojao nikakav Stvoritelj. Njemački filozof, Ludwig Feuerbach, koji se sredinom 19. stoljeća bavi temom materijalizma, izjavljuje kako je Bog samo projekcija čovjekove unutarnje prirode. Zapravo, ljudski moralni standardi, kultura, društvena struktura, i racionalno razmišljanje, u potpunosti proizlaze iz božanskog. U burnim vodama povijesti, duhovna je vjera poput jakog sidrišta koje čovječanstvo čuva od opasnih valova.
Ateizam mami arogantnog čovjeka kako bi se ovaj igrao Boga, pokušavajući kontrolirati sudbinu drugih i društva u cjelini; lideri komunističkih pokreta žude samog sebe proglasiti božanstvom. Osvrćući se na krvoproliće Francuske revolucije koje svrgava monarhiju i svećenstvo, britanski filozof Edmund Burke, kaže: „Kada se ljudi igraju Boga, u tom se času ponašaju kao đavoli.”
Koncept blisko povezan s ateizmom je materijalizam koji negira postojanje duše. Materijalizam se ukorijenjuje tijekom Industrijske revolucije prilikom rapidnog napretka znanosti i tehnologije, a proizvodnja potiče kult empirizma i ateizma. Narod gubi vjeru u božanska čuda i odbacuje božanske zapovijedi. Koncept dijalektičkog materijalizma leži u srži marksizma i drugih radikalnih ideologija. Dijalektička teorija koju artikulira njemački filozof Georg Hegel je opći skup načela logičkog mišljenja. Marksizam apsorbira odabrane aspekte Hegelovog rada i istovremeno preuveličava prirodu dijalektičkog sukoba.
Materijalizam i ateizam u rukama aveti služe kao demonsko oružje korišteno za potrebe zatiranja duhovne vjere čovjeka, potkopavanje ljudskog morala, i uništavanje tradicionalne kulture. Materijalizma i ateizam osnivaju bazu za čitav spektar izopačenih intelektualnih pretenzija. Korupcija filozofije ide ruku pod ruku s korupcijom znanosti. Kult „znanstvene racionalnosti“ zamjenjuje normalan rezon nekom vrstom sekularne religije s ciljem potiskivanja vjere i poricanja morala kako bi se ojačao ateistički pogled na svijet.
Suvremena znanstvena zajednica odbacuje sve fenomene koje ne može objasniti ili potvrditi svojim metodama, nazivajući ih praznovjerjem i pseudoznanošću, a ponekad ih i u potpunosti odbacuje. Ciljajući na dominaciju akademskom misli i obrazovnim sustavom, ona zasićuje ta polja ateističkim teorijama (darvinizam). Ona preplavljuje obrazovni sustav i akademsku misao s ateističkim teorijama kako bi njima mogla dominirati. Darwinova teorija evolucije je promašena hipoteza koju diskreditiraju mnogi znanstvenici. Ona izjednačava čovjeka sa životinjom te istodobno potkopava čovjekovo samopoštovanje i njegovo štovanje božanske kreacije.
Teorija evolucije tijekom 20. stoljeća obuzima znanstveni domen i obrazovni sustav; danas se izruguju onima koji vjeruju u kreacionizam. Osim njihovog utjecaja na prirodne znanosti, ateizam i materijalizam stvaraju mnoge filozofske i ideološke trendove ukorijenjene u konceptu borbe. Teorija evolucije dominira ne samo biologijom, već i društvenim znanostima. Iz Darwinove izvorne teorije nastaje poguban pojam nazvan socijalni darvinizam. Koncepti „prirodne selekcije” i „preživljavanja najsposobnijih” svode društvenu zajednicu i njezine nacije na džunglu međusobne barbarske borbe.
Demonska filozofija borbe također okupira i jezičnu sferu. Definicije i jezične nijanse se izvrću da se uklope u ateističku i materijalističku misao. U romanu negativne utopije, britanskog pisca Georgea Orwela, „Tisuću devetsto osamdeset četvrta”, Novogovor je umjetni jezik stvoren da ojača partijsku kontrolu nad ljudima. U mnogo pogleda, Orwelova vizija postaje stvarnost. „Sloboda“ je izokrenuta da znači stanje bez moralnih, zakonskih, i tradicijskih ograničenja. Principi poput „svi ljudi su rođeni jednaki“ ili „svi ljudi su jednaki pred zakonom“ su izobličeni da znače apsolutni egalitarizam. Tolerancija je iskrivljena da podrazumijeva toleranciju svih vrsta izopačene misli i ponašanja. Racionalno razmišljanje postaje alat zatucane empirijske znanosti. U težnji za izjednačavanjem ishoda, pravda postaje „socijalna pravda.”
Prema riječima kineskog republikanskog vođe, Chiang Kai-sheka, cilj komunizma nije riješiti probleme, već „proširiti globalne kontradikcije do najveće moguće mjere i uzrokovati egzistiranje neprekidnog sukoba među ljudima.”
Kao što je već nebrojeno puta viđeno u praksi, komunizam potiče međuljudsku mržnju, stvara i eskalira sukobe kako bi se naposlijetku dočepao moći nasilnom revolucijom ili korištenjem smicalica. U svakom slučaju, „oslobođenje“ koje obećavaju revolucionari rezultira ispiranjem mozga, ubijanjem, i tiranijom.
2. Podrivanje tradicionalne kulture
Ortodoksnu kulturu su ljudima podarili bogovi. Ona održava normalan rad ljudskog društva. Najvažnija uloga te božansko inspirirane kulture je omogućiti čovjeku razumijevanje božanskog zakona podučavanog u posljednjoj epohi kako bi čovjek bio spašen od eliminacije.
Bogom nadahnuta kultura štiti čovjeka od zla pomoću snažnih moralnih stega, stoga avet upotrebljava prikrivena sredstva za odvajanje ljudi od njihove tradicije i uništavanje njihove vlastite kulture.
Širenje ateizma i materijalizma slabi religijske korijene civilizacije, omogućujući rast novim ideološkim pokretima utemeljenim na borbi. U sekularnom društvu, zastupnici aveti podrivaju tradicionalno obrazovanje, promoviraju promiskuitet i pornografiju te populariziraju zloupotrebu droga. Grješno i buntovno se sada slavi kao oslobađajuće.
Tisućama godina, tradicionalno obrazovanje čuva i prenosi izuzetnu kulturu čovječanstva. Ono gaji vodeću ulogu u životima ljudi, čini ih suosjećajnima i usmjeruje očuvanje njihovih vrlina, ovladavanje profesionalnim vještinama te ih uči kako biti dobri ljudi i građani.
Zapadne zemlje tijekom 19. stoljeća uspostavljaju sustave besplatnog javnog obrazovanja. Međutim, javne škole početkom 20. stoljeća počinju indoktrinirati učenike protiv tradicije i morala, a teorija evolucije postaje obvezno znanje. Udžbenici bivaju polako ispunjeni ateizmom, materijalizmom, i klasnom borbom. Tradicionalna kultura prikazana u velikim književnim klasicima je u suprotnosti s demonskom ideološkom strujom te postupno marginalizirana. Tako su klasici postupno marginalizirani ili iznova tumačeni u skladu sa modernim društvenim teorijama, ostavljajući pametne, nadarene studente bez ikakvog dubljeg razumijevanja mudrosti sadržane u najbitnijim književnim djelima čovječanstva.
Kreativnost i radoznalost studenata se sada uludo troše na besmislene stvari, dok istovremeno ostaju nepodučavani fundamentalnim stvarima života i djelovanja. Opadaju matematički i pismeni standardi. Produženi školski sati odvajaju djecu od skrbi svojih roditelja i obitelji te bivaju kontinuirano izloženi degeneriranom sustavu obrazovanja. Pod sloganom „neovisnog razmišljanja”, studenti se potiču raskinuti s tradicijom i prezirati svoje roditelje i učitelje te se odgajaju kontra tradicije i autoriteta. Akademski standardi se postupno srozavaju, utječući tako na matematičke i književne sposobnosti studenata. Hranjeni ljevičarskim povijesnim narativima i društvenim studijama oni bivaju uronjeni u vulgarnu zabavu.
U komunističkim se zemljama djeca od malih nogu pa sve do viših stupnjeva obrazovanja indoktriniraju marksističkim političkim studijama. Tradicionalna kultura i vjera se sasvim zamjenjuju ateističkom komunističkom kulturom mržnje i borbe. Rastući pod konstantnim ideološkim ispiranjem mozga, djeca odgajana u komunističkim zemljama uče razmišljati izvrnutom logikom komunističke partije.
Ekscentrični, izopačeni trendovi ispunjavaju današnju potrošačku kulturu, dok stoljećima stari zanati izumiru. Gube se tradicionalni standardi izrade lijepih predmeta i poslovna etika. Otuđeni od tradicionalne kulture i načina života, ljudi se odmiču od božanskog. Današnje društvo obožava seksualnu slobodu i perverziju. Mladi su ovisni o video igrama, društvenim medijima, i pornografiji.
Umjetnost se, također, nemilosrdno napada. Čestite tradicionalne umjetnosti čovjeku prenose bogovi, a prvi puta se pojavljuju u hramovima, crkvama i drugim mjestima bogoslužja. Prava umjetnost predstavlja istinitost, ljubaznost, ljepotu, i štovanje kako bi pomogla održati ortodoksnu moralnu kulturu čovječanstva. Smeće zauzima umjetničke dvorane. Mračne, opake slike opisuju stvari podzemnog svijeta. Impresionizam, nadrealizam i drugi groteskni stilovi zamjenjuju izuzetna djela antičkog doba i renesanse. U književnosti, stari klasici koji utjelovljuju mudrost cijelih civilizacija se izbacuju u korist plitkih modernih djela.
U glazbi, nekada komponiranoj i izvođenoj pod fascinacijom božanske slave, danas dominiraju opscenost i buka. Pop kultura je puna demonskih tema koje slave nasilje i drogu. Slavne ličnosti sa stotinama milijuna obožavatelja promoviraju degeneriran, nemoralan stil života. Uzvišeno, plemenito, i čisto se ismijava, a vulgarnom i besramnom se pljeska.
3. Komunizam na Istoku i Zapadu
Komunizam je karakteriziran ateističkom filozofijom borbe, dok svoju političku organizaciju i ideologiju preuzima od bandi i sekti. Komunizam na Istoku predstavljaju totalitarni režimi i nemilosrdne vođe poput Vladimira Lenjina, Josefa Staljina, Mao Zedonga, Jiang Zemina, i njihovih sljedbenika. Situacija na Zapadu je složenija, jer snažne elite u vladi, poduzećima, akademskoj zajednici, religiji, i drugim područjima, prave urote s ciljem podrivanja društva.
Nekad ispravne religije su sada prožete sekularnom religijom socijalizma. Promijenjena su tradicionalna učenja i sveti spisi. Ideologija marksizma i klasna borba su u izvorno ispravnu vjeru usadili teologiju oslobođenja, dok se moralna perverzija širi među svećenstvom. Zbog toga mnogi vjernici gube nadu u crkvu odustajući od vjere u božansko spasenje.
Obitelj, nacija, i religija su božanske okosnice ljudske civilizacije. Obitelj je važna utvrda morala i tradicije te služi kao kanal za prenošenje kulture iz generacije u generaciju. Ljevičarski pokreti širom svijeta promoviraju feminizam, seksualno oslobađanje, i homoseksualizam podrivajući tradicionalnu obiteljsku strukturu i rodne uloge. Ti ideološki trendovi legitimiraju i potiču, preljube, razvode, i pobačaje, rušeći zdrave odnose te osnovne standarde ljudskog postojanja. Razaranje obitelji je ključan faktor u tome kako vrag uništava čovječanstvo.
Totalitarizam na Istoku
Rusija je oslabljena porazima u Prvom svjetskom ratu i car je prisiljen odreći se trona. Komunistički revolucionari iskorištavaju priliku i 1917. godine pokreću Oktobarsku revoluciju uzurpiravši vlast. Nakon razarajućeg građanskog rata slijedi stvaranje Sovjetskog Saveza, prvog socijalističkog režima na svijetu. Komunisti koriste svoje velike resurse te oformljuju Komunističku internacionalu (poznata i kao Kominternu) za potrebe širenja revolucije diljem svijeta.
U Kini se 1921. godine, zahvaljujući Sovjetima, osniva Komunistička partija Kine (KPK). Komunisti idućih desetljeća vode nasilnu, izdajničku pobunu protiv Republike Kine. KPK se veoma okoristila japanskom invazijom tijekom Drugog svjetskog rata nastavivši borbu protivu Nacionalističke stranke i nakon njegovog završetka. Komunisti 1949. godine preuzimaju cjelokupnu Kinu i uspostavljaju totalitarnu Narodnu Republiku.
Komunističke partije Sovjetskog Saveza i Kine preuzimanjem vlasti tijekom mirnodopskog perioda brutalno eliminiraju na desetke milijuna vlastitih građana. Komunistička partija Kine nastavlja s revolucijom pod diktaturom proletarijata te pokreće besprimjernu Kulturnu revoluciju, proglašavajući rat dostignućima ljudske civilizacije te izvršavajući divljački napad na pet tisuća godina staru kinesku tradicionalnu kulturu.
KPK početkom 1980-tih uvodi ekonomske reforme da spriječi vlastiti kolaps, ali politička sfera je i dalje pod strogom totalitarnom kontrolom. Do današnjeg dana, Partija i dalje čvrsto drži moć u svojim rukama kroz kampanje suzbijanja demokratskih pokreta i progona Falun Gonga.
Infiltriranje na Zapad
Kineski carski dvor, božansko pravo kraljeva na Zapadu i američki sustav uzajamnih provjera su oblici vladavine koje bogovi uspostavljaju za ljude u skladu s njihovim jedinstvenim kulturama i okolinama. Zbog nemogućnosti preuzimanja vlasti kroz revoluciju na Zapadu, ljevičarska ideologija koristi ideološku subverziju u svrhu uspostavljanja kontrole kako bi približila komunističku avet slobodnom svijetu. Bez nasilne revolucije, zapadne zemlje široko prihvaćaju različite karakteristike komunističkog sustava, poput visokih poreza, prekomjerne socijalne skrbi, pretjerane kontrole državnih subjekata nad stanovništvom, i političke korektnosti.
Zakon, prvobitno zasnivan na religijskom moralu i Božjim zapovijedima se korigira da bi primio izopačena shvaćanja etike i slobode. U komunističkim se zemljama Istoka, zakon prilagođava potrebama Partije. Na Zapadu se tumači kroz ljevičarsku ideologiju te preinačuje kako bi iskorijenio moralne koncepte dobra i zla. To pruža sigurnu luku porocima poput ubojstva, preljuba, homoseksualnosti, dok istovremeno kažnjava poštene građane.
Ukidanje standarda zlata i usvajanje fluktuirajuće nepovratne valute izaziva višegodišnje ekonomske krize. Tradicionalna mudrost koja regulira održive financije gubi značaj, hvatajući vlade i pojedince u zamku prekomjerne potrošnje i konzumacije. Nacionalni suverenitet oslabljuje zbog državnog duga, a ljudi se potiču na zaduživanje beskrajne količine novca od banaka i države.
Avet komunizma iskorištava globalizaciju kao alat kako bi postupno urušila suverenitet nacija preko organizacija poput Lige naroda i Ujedinjenih naroda. Izgrađene kao utopijsko rješenje za međunarodne konflikte i sporove, ovi globalni autoriteti u stvarnosti služe bezočnim ciljevima. Ujedinjeni narodi, unatoč tome što što ih mahom financiraju zapadne demokracije su sve više pod utjecajem režima poput onog u NR Kini. Međunarodne organizacije se koriste za širenje ljevičarske ideologije i podrivanje legitimnih nacionalnih interesa. Krajnji cilj je cijeli svijet dovesti pod upravu jednog totalitarnog režima s čvrstom kontrolom politike, ideologije, i populacije.
Ljevičarski i ostali pogubni planovi uspjeli su steći toliki utjecaj u zemljama Zapada prije svega zahvaljujući pomoći medija. U zemljama pod komunističkim reimima, svi mediji su cenzurirani, i pod kontrolom su komunističke partije. Na drugim mjestima, mediji su pod utjecajem financijskih i političkih interesa stranaka. Točno izvještavanje sahranjeno je pod lavinom senzacionalizma, političkog signaliziranja, i lažnih vijesti.
4. Urušavanje društva
Da bi srušila tradicionalno ljudsko društvo, avet u masovnim razmjerima pokreće imigracije, društvene pokrete, i društvene nemire. Ovaj zapanjujući proces traje već najmanje nekoliko stoljeća.
Ratovanje i revolucija
Otimanje političke moći je jedan od ključnih koraka ka uništenju čovječanstva. Na osnovu lekcija naučenih tijekom pariške revolucije, Karl Marx navodi kako radnička klasa mora svrgnuti postojeći vladajući aparat i zamijeniti ga vlastitom državom. Moć je uvijek ključan ishod marksističke političke teorije.
Rat je jedan od najučinkovitijih avetinjskih alata jer je u stanju razbiti stari međunarodni poredak, uništiti stupove tradicije te ubrzati razvoj komunističke ideologije. Mnogi se ratovi vode pod demonskim utjecajem. Prvi svjetski rat uzrokuje propast nekoliko europskih carstava, prvenstveno carske Rusije, otvorivši time put boljševičkoj revoluciji.
Drugi svjetski rat omogućuje uvjete Komunističkoj partiji Kine zauzimanje vlasti, a Sovjetskom Savezu invaziju istočne Europe, uspostavljajući tako poslijeratni socijalistički tabor.
Drugi svjetski rat također uzrokuje nestanak kolonija koje sovjetskom i kineskom komunističkom režimu omogućuje stvaranje globalnog komunističkog pokreta. Nacionalni oslobodilački pokreti pretvaraju mnoge zemlje Azije, Afrike, i Latinske Amerike u socijalističke stožere.
Poticanje revolucije se može podijeliti na sljedeće korake:
1. Poticanje mržnje i nesloge među ljudima
2. Obmanjivanje javnosti lažima i uspostavljanje revolucionarne ujedinjene fronte
3. Postupno uništavanje opozicije
4. Korištenje nasilja s ciljem kreiranja atmosfere terora i kaosa
5. Pokretanje državnog udara ili puča u svrhu preuzimanja vlasti
6. Suzbijanje reakcionara
7. Izgradnja i održavanje novog poretka kroz revolucionarni teror
Komunističke su zemlje podržavanjem lokalnih ljevičara pokušale pokrenuti svjetsku revoluciju putem Komunističke internacionale, izvozeći revolucionarni aktivizam i stvarajući nemire u nekomunističkim državama.
Komunističke revolucije uspijevaju kroz teroristička djela i komunističke režime uvesti politiku državnog terorizma. Sovjetski i kineski komunisti su podržavali terorističke skupine kao svojevrstan poseban odred u borbi protiv slobodnog svijeta. Većina terorističkih pokreta biva inspirirana Lenjinovim organizacijskim modelom. Komunizam iskorištava podjele između ljudi i usmjerava bijes pojedinaca u kolektivnu mržnju.
Iracionalnost koja pokreće teroriste u ubijaju nevinih ljudi stvara atmosferu bespomoćnosti. Izloženi mnogim incidentima bezobzirnog nasilja, ljudi postaju više antisocijalni, depresivni, paranoični i cinični. Spomenuto šteti javnom poretku fragmentirajući društvo, a to zauzvrat olakšava komunizmu u uspostavljanju svoje moći.
Ekonomska i društvena kriza
Socijalistički i komunistički pokreti iz cijelog svijeta iskorištavaju ekonomske nemire kako bi se pozicionirali na utjecajan položaj s konačnim ciljem zbacivanja postojećeg društvenog poretka.
Ekonomske krize se mogu stvoriti i koristiti u svrhu poticanja revolucija, odnosno prikazivanjem socijalističkih pokreta kao spasitelja. Političari u demokratskim zemljama čine 'faustovske nagodbe' kad postanu očajni uslijed nedostatka rješenja za probleme koje su ih snašle. Naime, oni postupno usmjeravaju svoje države ka velikoj vladi i socijalizmu s visokim porezima. Kao što je Saul Alinsky napisao u knjizi Pravila za radikale: „Stvarna akcija se nalazi u neprijateljskoj reakciji.”
Velika depresija tridesetih godina prošlog stoljeća je bila ključna točka nakon koje Europa i SAD kreću putem velike vlade i svekolikog intervencionizma. Financijska kriza iz 2008. godine potpomaže daljnje širenje ljevičarskih politika.
Ljudi se još od antičkog doba sele s jednog područja na drugo. Međutim, masovno domaće i međunarodno kretanje stanovništva vidljivo u modernom dobu je rezultat namjerne manipulacije zle aveti. Masovne imigracije uništavaju nacionalni identitet, granice, suverenitet, kulturne tradicije, i socijalnu koheziju.
Mase ljudi se lako uklapaju u moderne struje pošto izgube kontakt sa svojim tradicionalnim identitetom. Teško je imigrantima koji žive u nepoznatom okruženju osigurati sredstva za život, a kamoli blisko sudjelovati u političkim procesima ili tradicionalnim kulturama zemalja domaćina. Političke stranke lijevog spektra lako pridobivaju glasove novopridošlih imigranata. U međuvremenu, imigracija stvara zrele uvjete za poticanje rasne i vjerske netrpeljivosti.
Komunizam koristi društvene trendove kako bi nahuškao i uznemirio ljude, eskalirao sukobe i mobilizirao velike pokrete u svrhu destabilizacije društva, udario po političkim protivnicima, dominirao diskursom te postavio sebe za moralnu vertikalu. Primjeri toga uključuju antiratni pokret, pokret za zaštitu okoline (environmentalizam) i ostale pokrete zapadnog društva.
5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’
Komunistička avet upravlja ljudima prema njihovim različitim karakteristikama i motivacijama. Može ih ubiti, podmititi, ili pak indoktrinirati kako bi isti poslužili kao pijuni revolucije i pobune.
Iskorijenjivanje neslaganja
Neki su ljudi mudriji i imaju bolju sposobnost prosudbe od drugih. Neki su bliži božanskom i nisu podložni vražjim trikovima. Pogotovo je teško obmanuti ljude u zemljama poput Kine, koja ima dugu i bogatu povijest. Avet ne oklijeva fizički odstraniti pronicljive članove društva koji vide kroz njezinu zavjeru i dovoljno su hrabri da joj se odupru. Ona organizira političke kampanje, vjerske progone, inscenirana suđenja, i atentate kako bi uspjela u svojem naumu.
Komunistička partija Kine mora pokrenuti niz političkih kampanja da eliminira desetke milijuna ljudi i slomi kulturni poredak. Posebno se fokusira na ubijanje učenjaka, aristokracije, i duhovnih praktikanata koji služe kao čuvari tradicionalne kineske kulture.
Elite svih naroda i industrija su preuzele demonski put, a avet ugađa njihovim interesima darujući im moć sukladno tome koliko blisko slijede njezinu agendu. Avet daje ugled i autoritet onima koji traže slavu i utjecaj dok pohlepnima osigurava dobit. Napuhuje ego arogantnima i održava neznalice blaženima. Nadareni su zavedeni znanošću, materijalizmom, i neograničenom slobodom izražavanja. Ideali pojedinaca s velikim ambicijama i dobrim namjerama bivaju preokrenuti u samo veličanje kako bi isti ostvarili slavu i sjaj jednog predsjednika, premijera, učenjaka iz trusta mozgova, kreatora politike, administratora, moćnih bankara, profesora, stručnjaka, nobelovaca itd. Oni stječu izniman društveni status, politički utjecaj i ogromno bogatstvo. Pošto se istaknu, bivaju kooptirani, u skladu sa njihovim okolnostima. Mnoge takve osobe postaju njezini neuki agenti i, prema Lenjinovim riječima, „korisni idioti.“
Zatupljivanje masa
Komunistička ideologija manipulira javnim mnijenjem uz pomoć lažnih narativa s ciljem obmane ljudi svojim izopačenim obrazovnim sustavom i kontrole masovnih medija. Iskorištava čovjekov osjećaj sigurnosti i plitke interese kako bi ljudi vodili brigu samo o vlastitim interesima, vulgarnoj zabavi, natjecateljskim sportovima, društvenim tračevima, i zadovoljenju erotskih te tjelesnih žudnji. Političari se istovremeno obraćaju najnižim općim pitanjima kako bi potkopali budnost i sposobnost prosuđivanja glasača u svrhu pridobivanja biračkog tijela.
Ljudima u totalitarnim komunističkim zemljama se nikada ne dopušta imati bilo kakve veze s politikom. U demokratskim se zemljama onima koji se interesiraju za javno dobro, pozornost preusmjerava na trivijalna pitanja (poput onih za prava transseksualnih osoba), što odražava poznati manevar iz drevne kineske ratne strategije koja glasi „napredovanje skrivenom rutom istovremeno popravljajući daščanu stazu.” Viralne vijesti, društvene senzacije, pa čak i teroristički napadi te ratovi, bivaju orkestrirani kako bi se prekrio krajnji cilj komunizma.
U javnost se usađuje i mobilizira moderna svijest kako bi nadjačala manjinu koja se i dalje tvrdoglavo drži tradicije. Intelektualci naveliko kritiziraju narodne kulture diljem svijeta, bodreći uskogrudne predrasude kod svoje nepronicljive publike. Pojmovi kritičkog i kreativnog razmišljanja se zloupotrebljava s ciljem okretanja mlađih generacija protiv autoriteta, sprječavajući ih upiti znanje i mudrost tradicionalne kulture.
Nakon masakra prenositelja tradicionalne kulture, većina stanovništva u komunističkim zemljama se indoktrinira sudjelovati u revolucionarnim aktivnostima. Komunističkoj partiji Kine nakon preuzimanja vlasti treba dva i pol desetljeća da othrani generaciju „vučića.” To je naime kineski izraz za one koji odrastaju indoktrinirani da mrze i ubijaju klasne neprijatelje. Potiče ih se da se besprimjerno bore, razbijaju, pljačkaju, i pale.
Tinejdžerice tijekom Kulturne revolucije bez zadrške tuku svoje učitelje na smrt. U današnje se vrijeme, internetski trolovi, tzv. „vojska od 50 centi”, veoma angažira na različitim kineskim društvenim medijima konstantno pišući postove o premlaćivanju i ubijanju, poput: „Povratimo Diaoyu otoke čak i pod cijenu razaranja cjelokupne Kine” i „Prije bismo imali Kinu prekrivenu grobovima, nego dopustili ijednom Japancu da preživi.” Komunistička partija Kine aktivno njeguje njihov ubilački sentiment.
Komunističke partije na Zapadu ponosno evociraju događaje iz perioda Francuske revolucije i Pariške komune. Svaku revoluciju i pobunu pokreće rulja bez skrupula, srama, i suosjećanja.
Fragmentiranje društva
Starija generacija biva marginalizirana te ubrzano uklonjena iz društva. Kako se mlađoj populaciji dodijeljuju sve veća prava, politička moć i privilegije, starije osobe gube svoje pozicije autoriteta i prestiža, čime se ubrzava raskid s ljudskom tradicijom. Suvremena književnost, umjetnost i popularna kultura se prilagođava ukusima i vrijednostima mladih koji su pod pritiskom pratiti najnovije trendove kako ih njihovi vršnjaci ne bi izopćili.
Brzi znanstveni i tehnološki napredak onemogućuje starijim osobama praćenje i prilagodbu ogromnim društvenim promjenama koje posljedično nastaju. Transformacija urbanih i ruralnih sfera u kombinaciji s masovnim migracijama se odvija da izolira starije osobe i udalji ih od sadašnjosti. Mučenje i bespomoćnost njihove samoće pogoršava stvarnost suvremenog života u kojem su mladi u neprekidnom stanju natjecanja s malo slobodnog vremena za svoje roditelje i starije.
U tradicionalnom ljudskom društvu, ljudi pomažu jedni drugima. Pojave li se sukobi, oni imaju religiju, moralnost, zakone, i narodne običaje, što omogućuje njihovo rješavanje i suradnju. Nemoguće je urušiti ovakvo stabilno društvo u kratkom vremenskom razdoblju. Naime, ono se prvo mora rastaviti na raspršene jedinice, razbijajući tradicionalno oslanjanje među pojedincima kako bi ih se međusobno otuđilo.
Korišten je doslovno svaki zamislivi standard da podijeli društvo u suprotstavljene grupe te izazove mržnju i međusobnu borbu. Klasa, spol, rasa, etnička pripadnost, i vjeroispovijest mogu poslužiti kao osnova za tu podjelu. Avet utječe na komunizam i druge ideologije, što pojačava neprijateljstvo buržoazije i proletarijata, vladara i potčinjenih, progresivnih i „regresivnih”, liberala i konzervativaca – dok vlada istovremeno širi svoje ovlasti stvarajući nezaustavljivu totalitarnu državu.
6. Obmana i obrana
Avet komunizma se iznimno dobro prikriva. Teško je dokučiti razmjer njezinih obmana manifestiranih kroz široki spektar lukavština. Neke se, naime, čine skrivečki, dok se druge pak upražnjavaju na otvorenom pred svima.
Avet svoje najopakije planove provodi usred bijela dana prikazujući ih svrhovitim, razumnim, i legalnim. Te prijevare su toliko prožimajuće da ih je teško istinski razotkriti. Pojedini aspekti avetinjske agende ponekad bivaju namjerno otkriveni u svrhu odvraćanja pažnje i budnosti od zavjere većih razmjera. Svijet se tijekom Hladnog rata dijeli na dva vojna i politička tabora. Isti se demonski procesi odvijaju na obje strane u različitim oblicima iako su njihovi društveni sustavi naizgled dijametralno suprotni. Mnogi komunistički revizionisti zapadnog tipa, poput socijalista, fabijanista, liberalista, i progresivaca javno odbacuju sovjetske i kineske modele, no njihovi napori vode društvo na put društvene strukture nalik onoj Sovjetskog Saveza i Kine. Prosto rečeno, avet koristi totalitarizam na Istoku kao skretanje pažnje sa aktivne infiltracije na Zapad.
Oni koji se usude razotkriti takve spletke se etiketiraju kao „teoretičari urota”, „ekstremisti”, „krajnji desničari”, „seksisti”, „rasisti”, „zagovornici rata”, „fanatici”, „nacisti”, „fašisti” i slično, što služi izolirati i marginalizirati te osobe iz akademske zajednice i šireg društva. Pretvoreni su u predmete segregacije, ismijavanja, i straha, pa njihove ideje ne pridobivaju publiku, a njihova prisutnost nema nikakvog utjecaja. Ljudi su istodobno usmjeravani mrziti i protiviti se određenim etničkim skupinama, grupama, i pojedincima s ciljem odvraćanja pažnje od temeljnog zla odnosno komunističke aveti.
Nemoguće je aveti obmanuti baš sve ljude. Međutim, komunizam putem svojih raznolikih formi utječe na većinu ljudi i svjetske lidere. Nije pretjerano reći kako avet komunizma vlada našim svijetom. U svjetlu gornjih naslova i izloženih smjernica, sljedeća poglavlja ove knjige detaljno pojašnjavaju kako avet komunizma upravlja i što čovječanstvo mora učiniti da izbjegne konačno uništenje.