Specijalni serijal

Kako avet
komunizma
vlada svijetom

1. poglavlje: Strategije aveti s ciljem uništavanja čovječanstva

Plan aveti s ciljem uništenja čovječanstva je već stoljećima aktivan. Njegovi se aranžmani manifestiraju kroz labirint društvenih zbivanja, od masovnih pokreta do vladajućih elita, čineći stvari diljem svijeta i kroz čitavu povijest, radeći neprestano kako bi čovjeka uhvatio u zamku i naposlijetku uništio.

Sadržaj

1. Korupcija ljudske misli

2. Podrivanje tradicionalne kulture

3. Komunizam na Istoku i Zapadu

4. Slom društva

5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’

6. Obmana i obrana

Uvod

Avet komunizma decenijama radi na kvarenju i razaranju čovječanstva. Počela je sa duhovnim ubogaljivanjem čoveka, udaljavajući ga od njegovog božanskog porekla. Odatle, avet je vodila ljude da odbace svoju tisućgodišnju kulturnu tradiciju, priređenu pedantnim božanskim aranžmanima, koja daje prave standarde za ljudsko postojanje.

Lišeno svog drevnog naslijeđa, čitavo čovječanstvo se slama brzinom bez presedana. Istovrjemeno, zemaljski zastupnici aveti koriste ovaj kaos u društvu da bi poturili svoje bezočne planove, maskirajući ih kao „oslobađanje“ i „progres“.

Tijekom posljednjih dvjesto godina ili više, utjecaj aveti je dominirao labirintom društvenih događanja i historijskog razvitka. Njen demonski utjecaj preuzima obilje naoko kontradiktornih oblika, od prekomjerne brutalnosti koja se upražnjava na Istoku, do postepene diverzije Zapadne politike, kulture i glavnog toka društva.

1. Korupcija ljudske misli

Kriterij za razlučivanje dobra i zla je u današnjem svijetu izokrenut. Pravednost se prikazuje kao zlo, a opakost kao dobrodušnost. Zlokobni koncepti su prerušeni u „znanost”, a gangsterska logika postaje „socijalna pravda”. „Politička korektnost” se koristi u svrhu nametanja kontrole misli, a predodžba „vrijednosne neutralnosti” se koristi kako bi se ljudi učinili neosjetljivim na brutalne zločine.

Čovjeka je stvorilo božansko, a vjernici imaju božansku zaštitu. Kako bi prekinuli vezu između čovjeka i božanskog, agenti komunističke aveti šire ateizam i sabotiraju vjeru.

Socijalistička himna, „Internacionala”, tvrdi kako nikada nije postojao nikakav Stvoritelj. Njemački filozof, Ludwig Feuerbach, koji se sredinom 19 st. bavio temom materijalizma, izjavio je kako je Bog samo projekcija čovjekove unutarnje prirode. Zapravo, ljudski moralni standardi, kultura, društvena struktura i racionalno razmišljanje, u potpunosti proizlaze iz božanskog. U burnim vodama povijesti, duhovna vjera je poput jakog sidrišta, koje čuva čovječanstvo od opasnih valova.

Ateizam mami arogantnog čovjeka kako bi se ovaj igrao Boga, pokušavajući kontrolirati sudbinu drugih i društva u cjelini; lideri komunističkih pokreta žude samog sebe proglasiti božanstvom. Osvrćući se na krvoproliće Francuske revolucije, koja je svrgnula monarhiju i svećenstvo, britanski filozof Edmund Burke je rekao: „Kada se ljudi igraju Boga, u tom času ponašaju se kao đavoli.”

Koncept koji se blisko vezuje sa ateizmom je materijalizam, koji negira postojanje duše. Materijalizam se ukorijenio tijekom Industrijske revolucije, kada se dogodio brz napredak u znanosti i tehnologiji, a proizvodnja je potaknula kult empirizma i ateizma. Narod je izgubio vjeru u božanska čuda i odbacio božanske zapovijedi. Koncept dijalektičkog materijalizma je u srži marksizma i drugih radikalnih ideologija. Dijalektička teorija koju je artikulirao njemački filozof Georg Hegel, je opći skup načela logičkog mišljenja. Marksizam je apsorbirao odabrane aspekte Hegelovog rada, istovremeno preuveličajući prirodu dijalektičkog sukoba.

U rukama aveti, materijalizma i ateizam služe kao demonsko oružje koje se koristi da se zatre dugovna vjera čovjeka, podrije ljudski moral i ništi tradicionalna kultura. Materijalizma i ateizam su suprotstavili bazu za čitav spektar izopačenih intelektualnih pretenzija. Korupcija filozofije ide ruku uz ruku s korupcijom nauke. Kult „naučne racionalnosti“ zamijenio je normalan rezon nekom vrsto sekularne religije, koja se koristi da potisne vjeru i porekne moral, ojačavajući ateistički pogled na svijet.

Suvremena znanstvena zajednica odbacuje sve fenomene koje ne može objasniti ili potvrditi svojim metodama, nazivajući ih praznovjerjem te pseudoznanošću, a ponekad ih i u potpunosti odbacuje. Ciljajući na dominaciju akademskom misli i obrazovnim sistemom, ona zasićuje ta polja ateistički teorijama poput Darvinizma. Znanost je postala vrsta sekularne religije kojom se potiskuje vjera i moral. Ona preplavljuje obrazovni sustav i akademsku misao s ateističkim teorijama kako bi njima mogla dominirati. Darwinova teorija evolucije je promašena hipoteza koju su diskreditirali mnogi znanstvenici. Ona izjednačava čovjeka sa životinjom te istodobno potkopava čovjekovo samopoštovanje i njegovo štovanje božanske kreacije.

Teorija evolucije je u 20. stoljeću preplavila znanstveni domen i obrazovni sustav; danas se ismijevaju oni koji vjeruju u kreacionizam. Sem njihovog utjecaja na prirodne nauke, ateizam i materijalizam su izrodili mnoge filozofske i ideološke trendove u korijenje u konceptu borbe. Teorija evolucije dominira ne samo u biologiji, već i u društvenim znanostima. Iz Darwinove izvorne teorije je nastao poguban pojam nazvan Socijalni darvinizam. Koncepti „prirodne selekcije” i „preživljavanja najsposobnijih” su sveli društvenu zajednicu i njezine nacije na džunglu međusobne barbarske borbe.

Demonska filozofija borbe također je okupirala jezičku sferu. Definicije i jezičke nijanse su izvrnute tako da se uklope u ateističku i materijalističku misao. U romanu negativne utopije, britanskog pisca Georgea Orwela, „Tisuću devetsto osamdeset četvrta”, Novogovor je umjetni jezik stvoren da ojača partijsku kontrolu nad ljudima. U mnogo pogleda, Orwelova vizija je postala stvarnost. „Sloboda“ je izokrenuta tako da znači stanje bez moralnih, zakonskih i tradicijskih ograničenja. Principi poput „svi ljudi su rođeni jednaki“ ili „svi ljudi su jednaki pred zakonom“ su izobličeni tako da znače apsolutni egalitarizam. Tolerancija je iskrivljena tako da podrazumijeva toleranciju svih vrsta izopačene misli i ponašanja. Racionalno razmišljanje je postalo alat zatucane empirijske znanosti. U težnji za izjednačavanjem ishoda, pravda je postala „socijalna pravda”.

Prema riječima kineskog republikanskog vođe, Chiang Kai-sheka, cilj komunizma nije riješiti probleme, već „proširiti globalne kontradikcije do najveće moguće mjere i uzrokovati egzistiranje neprekidnog sukobljavanja među ljudima”.

Kao što je već nebrojeno puta viđeno u praksi, komunizam potiče međuljudsku mržnju, stvara i eskalira sukobe kako bi se naposlijetku dočepala moći nasilnom revolucijom ili korištenjem smicalica. U svakom slučaju, „oslobođenje“ koje obećavaju revolucionari rezultira ispiranjem mozga, ubijanjem i tiranijom.

2. Podrivanje tradicionalne kulture

Ortodoksnu kulturu su ljudima podarili bogovi. Ona održava normalan rad ljudskog društva. Najvažnija uloga te božansko inspirirane kulture je omogućiti čovjeku razumijevanje božanskog zakona podučavanog u posljednjoj epohi kako bi čovjek bio spašen od eliminacije.

Bogom nadahnuta kultura pomoću snažnih moralnih stega štiti čovjeka od zla, stoga avet upotrebljava prikrivena sredstva za odvajanje ljudi od njihove tradicije i uništavanje njihove kulture.

Širenje ateizma i materijalizma oslabilo je religijske korijene civilizacije, omogućujući rast novim ideološkim pokretima utemeljenim na borbi. U sekularnom društvu, zastupnici aveti podrivali su tradicionalno obrazovanje, promovirali promiskuitet i pornografiju i popularizirali zloupotrebu droga. Grješno i buntovno se sada slavi kao oslobađajuće.

Tisućama godina, tradicionalno obrazovanje čuvalo je i prenosilo izuzetnu kulturu čovječanstva. Imalo je vodeću ulogu u životima ljudi, čineći ih suosjećajnima i usmjeravajući očuvanje njihovih vrlina, ovladavanje profesionalnim vještinama te ih je učilo kako biti dobri ljudi i građani.

Zapadne zemlje tijekom 19. stoljeća uspostavljaju sustave besplatnog javnog obrazovanja. Međutim, javne škole početkom 20. stoljeća počinju indoktrinirati učenike protiv tradicije i morala, a teorija evolucije postaje obvezno znanje. Udžbenici bivaju polako ispunjeni ateizmom, materijalizmom i klasnom borbom. Tradicionalna kultura prikazana u velikim književnim klasicima je bila u suprotnosti s demonskom ideološkom strujom te postupno marginalizirana. Tako su klasici postepeno marginalizirani ili iznova tumačeni u skladu sa modernim društvenim teorijama, ostavljajući pametne, nadarene studente bez ikakvog dubljeg razumijevanja mudrosti koja se sadrži u najbitnijim književnim djelima čovječanstva.

Kreativnost i radoznalost studenata sada se uludo troše na besmislene stvari, dok oni ostaju nesvijesni fundamentalnih djela i života. Matematčki i standadi pismenosti su opali. Produženi sati u školi su odvojili djecu od skrbi svojih roditelja i obitelji, kontinuirano ih izlažući degeneriranom sustavu obrazovanja. Pod sloganom „neovisnog razmišljanja”, studenti su poticani raskinuti s tradicijom i prezirati svoje roditelje i učitelje, i odgajani su da budu protiv tradicije i autoriteta. Akademski standardi su se postupno srozavali, utjecajući tako na matematičke i književne sposobnosti studenata. Bili su hranjeni „politički korektnim“ narativom o povijesti i društvenim studijama te uronjeni u vulgarnu zabavu.

U komunističkim zemljama su djeca od malih nogu pa sve do viših stupnjeva obrazovanja indoktrinirana marksističkim političkim studijama. Tradicionalna kultura i vjera su sasvim zamijenjeni ateističkom komunističko kulturom mržnje i borbe. Dok rastu pod konstantnim ideološkim ispiranjem mozga, djeca odgajana u komunističkim zemljama nauče razmišljati izvrnutom logikom komunističke partije.

Ekscentrični, izopačeni trendovi ispunjavaju današnju potrošačku kulturu, dok su vekovima stari zanati izumrli. Tradicionalni standardi izrade lijepih predmeta I poslovna etika su izgubljeni. Otuđeni od svoje tradicionalne kulture i načina života, ljudi se dalje odmiču od božanskog. Današnje društvo obožava seksualnu slobodu i perverziju. Mladi su ovisni o video igrama, društvenim medijima i pornografiji.

Umjetnost je, također, nemilosrdno napadnuta. Čestite tradicionalne umjetnosti su čovjeku predali bogovi, a prvi puta su se pojavile u hramovima, crkvama i drugim mjestima bogoslužja. Prava umjetnost predstavlja istinitost, ljubaznost, ljepotu i štovanje kako bi pomogla održati ortodoksnu moralnu kulturu čovječanstva. Smeće je zauzelo umjetničke dvorane. Mračne, opake slike opisuju stvari u podzemnom svetu. Impresionizam, nadrealizam i drugi groteskni stilovi zamijenili su izuzetna djela antičkog doba i renesanse. U književnosti, stari klasici koji su otjelovljivali mudrost cijelih civilizacija su izbačeni u korist plitkih modernih djela.

U muzici, nekada komponiranoj i izvođenoj pod fascinacijom božanskom slavom, danas dominiraju opscenost i buka. Pop kultura je puna demonskih tema koje slave nasilje i drogu. Slavne ličnosti sa stotinama miliona obožavatelja promoviraju degeneriran, nemoralan stil života. Uzvišeno, plemenito i čisto se ismijevaju, dok se aplaudira vulgarnom i besramnom.

3. Komunizam na Istoku i Zapadu

Komunizam je karakteriziran ateističkom filozofijom borbe, dok svoju političku organizaciju i ideologiju preuzima od bandi i sekti. Na Istoku komunizam predstavljaju totalitarni režimi i nemilosrdne vođe kao što su Vladimir Lenin, Josef Stalin, Mao Zedong, Jiang Zemin i njihovi sljedbenici. Situacija na Zapadu je složenija, jer snažne elite u vladi, poduzećima, akademskoj zajednici, religiji, i drugim područjima, prave urote s ciljem podrivanja društva.

Nekad ispravne religije su sada prožete sekularnom religijom socijalizma. Promijenjena su tradicionalna učenja i sveti spisi. Ideologija marksizma i klasna borba su u izvorno ispravnu vjeru usadili teologiju oslobođenja, dok se moralna perverzija proširila među svećenstvom. Zbog toga su mnogi vjernici izgubili nadu u crkvu te odustali od vjere u božansko spasenje.

Obitelj, nacija i religija su božanske okosnice ljudske civilizacije. Obitelj je važna utvrda morala i tradicije te služi kao kanal za prenošenje kulture iz generacije u generaciju. Uništavanje obitelji je ključni dio đavoljeg plana za uništenje čovječanstva. Tradicionalne obiteljske i rodne uloge su podrivane feminizmom, anti-patrijarhatom, seksualnim oslobađanjem i promocijom homoseksualizma. Također su poticane izvanbračne zajednice, preljubi, razvodi, i pobačaji. Uništenje porodice je ključni faktor u tome kako vrag uništava čovječanstvo.

Totalitarizam na Istoku

Rusija je bila oslabljena porazima u Prvom svjetskom ratu i car je bio prisiljen odreći se trona. Komunistički revolucionari su iskoristili tu priliku i 1917. godine pokrenuli Oktobarsku revoluciju uzurpiravši vlast. Slijedilo je stvaranje Sovjetskog Saveza, prvog socijalističkog režima na svijetu. Također je bila stvorena i Komunistička internacionala (poznata i kao Kominterna) za potrebe širenje revolucije diljem svijeta.

Godine 1921. u Kini je osnovana Komunistička partija Kine (KPK) stranke, s podrškom Sovjeta. U narednim decenijama, komunisti vode nasilnu, izdajničku pobunu protiv Republike Kine. KPK je imala velike koristi od japanske invazije u Drugom svjetskom ratu, i nastavila je borbu protivu Nacionalističke partije nakon rata. 1949, komunisti su preuzeli celu Kinu, uspostavljajući totalitarnu Narodnu Republiku.

Nakon preuzimanja vlasti, sovjetske i kineske komunističke partije su u mirnodopskom vremenu brutalno eliminirale desetke milijuna vlastitih građana. Komunistička partija Kine nastavlja s revolucijom pod diktaturom proletarijata te pokreće besprimjernu Kulturnu revoluciju, proglašavajući rat dostignućima ljudske civilizacije te izvršavajući divljački napad na pet tisuća godina staru kinesku tradicionalnu kulturu.

S početkom 1980-ih KPK uvodi ekonomske reforme kako bi spriječila kolaps, ali politička sfera nastavlja biti pod strogom totalitarnom kontrolom. Do današnjeg dana, partija i dalje čvrsto drži moć u svojim rukama kroz kampanje suzbijanja demokratskog pokreta i progona Falun Gonga.

Infiltriranje na Zapad

Kineski carski dvor, božansko pravo kraljeva na Zapadu i američki sustav uzajamnih provjera su oblici vladavine koje su uspostavili bogovi za ljude, u skladu s njihovim jedinstvenim kulturama i okolinama. Zbog nemogućnosti preuzimanja vlasti kroz revoluciju na Zapadu, ljevičarska ideologija koristi ideološku subverziju u svrhu uspostavljanja kontrole, kako bi približila komunističku avet slobodnom svijetu. Bez nasilne revolucije, Zapadne zemlje su široko prihvatile različite karakteristike komunističkog sustava, poput visokih poreza, prekomjerne socijalne skrbi, pretjerane kontrole državnih subjekata nad stanovništvom, i političke korektnosti.

Zakon, originalno zasnivan na religijskom moralu i božjim zapovijedima, promijenjen je tako da može primiti izopačena shvaćanja etike i slobode. U komunističkim zemljama Istoka, zakon se prilagođava potrebama partije. Na Zapadu se tumači kroz ljevičarsku ideologiju te se preinačuje kako bi iskorijenio moralne koncepte dobra i zla. To daje sigurnu luku porocima poput ubojstva, preljuba, homoseksualnosti, dok istovremeno kažnjava poštene građane.

Ukidanje standarda zlata i usvajanje fluktuirajuće nepovratne valute je izazvala višegodišnje ekonomske krize. Tradicionalna mudrost koja je regulirala održive financije je izgubila značaj, hvatajući vlade i pojedince u zamku prekomjerne potrošnje i konzumacije. Nacionalni suverenitet je oslabljen zbog državnog duga, a ljude se potiče na zaduživanje beskrajne količine novca od banaka i države.

Avet komunizma je iskoristila globalizaciju kao alat kako bi postupno urušila suverenitet nacija preko organizacija poput Lige naroda o Ujedinjenih naroda. Izgrađene kao utopijsko rješenje za međunarodne konflikte i sporove, ovo globalni autoriteti u stvarnosti služe bezočne ciljeve. Ujedinjeni narodi, unatoč tome što što ih mahom financiraju Zapadne demokracije, sve su više pod utjecajem režima poput onog u NR Kini. Međunarodne organizacije se koriste za širenje ljevičarske ideologije i podrivanje legitimnih nacionalnih itresea. Krajnji je cilj da se cjeli svijet dovede pod jedan totalitarni režim s čvrstom kontrolom politike, ideologije i populacije.

Ljevičarski i ostali pogubni planovi uspjeli su steći toliki utjecaj u zemljama Zapada prije svega zahvaljujući pomoći medija. U zemljama pod komunističkim reimima, svi mediji su cenzurirani, i pod kontrolom su komunističke partije. Na drugim mjestima, mediji su pod utjecajem financijskih i političkih interesa stranaka. Točno izvještavanje sahranjeno je pod lavinom senzacionalizma, političkog signaliziranja, i lažnih vijesti.

4. Slom društva

Da bi srušila tradicionalno ljudsko društvo, avet u masovnim razmjerima pokreće imigracije, društvene pokrete i društvene nemire. Ovaj zapanjujući proces traje već najmanje nekoliko stoljeća.

Ratovanje i revolucija

Osvajanje političke moći je jedan od ključnih koraka komunizma ka uništenju čovječanstva. Na osnovu lekcija naučenih tijekom pariške revolucije, Karl Marx je napisao kako radnička klasa mora svrgnuti postojeći vladajući aparat i zamijeniti ga vlastitom državom. Moć je uvijek ključni problem marksističke političke teorije.

Rat je jedan od najučinkovitijih avetinjskih alata jer je u stanju razbiti stari međunarodni poredak, uništiti stupove tradicije te ubrzati razvoj svoje ideologije. Mnogi su se ratovi vodili pod demonskim utjecajem. Prvi svjetski rat je uzrokovao propast nekoliko europskih carstava, prvenstveno carske Rusije, otvorivši time put boljševičkoj revoluciji.

Drugi svjetski rat je omogućio uvjete Komunističkoj partiji Kine da zauzme vlast, a Sovjetskom Savezu invaziju Istočne Europe, uspostavljajući tako poslijeratni socijalistički tabor. Drugi svjetski rat je također uzrokovao nestanak kolonija koji je sovjetskom i kineskom komunističkom režimu omogućio stvaranje globalnog komunističkog pokreta. Nacionalni oslobodilački pokreti su odveli mnoge zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike pod autoritarni socijalizam.

Poticanje revolucije se može podijeliti na sljedeće korake:

1. Poticanje mržnje i nesloge među ljudima
2. Obmanjivanje javnosti lažima i uspostavljanje revolucionarne ujedinjene fronte
3. Postupno uništavanje opozicije
4. Korištenje nasilja s ciljem kreiranja atmosfere terora i kaosa
5. Pokretanje državnog udara ili puča u svrhu preuzimanja vlasti
6. Suzbijanje reakcionara
7. Izgradnja i održavanje novog poretka kroz revolucionarni teror

Komunističke zemlje su podržavanjem lokalnih ljevičara pokušale pokrenuti svjetsku revoluciju putem Komunističke internacionale, izvozeći revolucionarni aktivizam i stvarajući nemire u ne-komunističkim državama.

Komunizam koristi razlike među ljudima i usmjerava srdžbu pojedinaca u kolektivnu mržnju. Komunističke revolucije su uspjele čineći djela terorizma, i komunistički režimi su primjenjivali politiku državnog terorizma. Većina teroristički pokreta crpe inspiraciju iz lenjinističkog organizacionog modela, a sovjetski i kineski komunisti su podržavali terorističke grupe kao neku vrstu specijalnih jedinica protiv slobodnog svijeta.

Iracionalnost s kojom teroristi uzimaju taoce i ubijaju nevine ljude stvara atmosferu bespomoćnosti. Izloženi nasumičnom nasilju, ljudi postaju više nedruštveni, depresivni, paranoični i cinični. Sve ovo nanosi štetu javnom redu i miru i dijeli društvo te pomaže da se stvore potrebni uvjeti da komunizam preuzme vlast.

Ekonomske i društvene krize

Diljem svijeta, socijalistički i komunistički pokreti su koristili ekonomske nemire da bi sebe postavili na utjecajnu poziciju, s krajnjim ciljem mijenjanja postojećeg društvenog poretka.

Ekonomske krize se mogu stvoriti i koristiti u svrhu poticanja revolucija, odnosno prikazivanjem socijalističkih pokreta kao spasitelja. Političari u demokratskim zemljama čine Faustovske nagodbe kada postanu očajni uslijed nedostatka rješenja za probleme koje su ih snašle. Naime, oni postupno usmjeravaju svoje države ka velikoj vladi i socijalizmu s visokim porezima. Kao što je Saul Alinsky napisao u knjizi Pravila za radikale: „Stvarna akcija se nalazi u neprijateljskoj reakciji.”

Velika depresija tridesetih godina prošlog stoljeća je bila ključna točka nakon koje su Europa i SAD krenule putem velike vlade i svekolikog intervencionizma. Financijska kriza iz 2008. godine je potpomogla daljnje širenje ljevičarskih politika.

S rastom industrijalizacije i globalizacije dolaze masovne migracije, isprva sa sela u grad, a potom preko granica i kontinenata. Ljudi se još od davnina sele sa jednog područja na drugo. Međutim, brzi masovni domaći i međunarodni pokreti stanovništva vidljivi u modernom dobu jesu rezultat namjerne manipulacije aveti.

Masovne migracije uništavaju nacionalni identitet, granice, suverenitet, kulturne tradicije i socijalnu koheziju. Mase ljudi se lako uklapaju u moderne struje pošto izgube kontakt sa svojim tradicionalnim identitetom. Teško je imigrantima koji žive u nepoznatom okruženju osigurati sredstva za život, a kamoli blisko sudjelovati u političkim procesima ili tradicionalnim kulturama zemalja domaćina. Političke stranke lijevog spektra lako pridobivaju glasove novopridošlih imigranata. Istodobno, imigracija stvara zrele uvjete za poticanje rasne i vjerske netrpeljivosti.

Komunizam koristi društvene trendove kako bi nahuškao i uznemirio ljude, eskalirao sukobe i mobilizirao velike pokrete u svrhu destabilizacije društva, udario po političkim protivnicima, dominirao diskursom te postavio sebe kao moralni kompas. Primjeri toga uključuju anti-ratni pokret, ekologiju i ostale pokrete u zapadnom društvu.

5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’

Komunistička avet upravlja ljudima prema njihovim različitim karakteristikama i motivacijama. Jednima oduzima život, dok kod drugih iskorištava njihovu pohlepu. Može pokrenuti ljudski idealizam i osjećanja, indoktrinirajući pojedince da služe kao pioni revolucije i pobune.

Eliminiranje neslaganja

Neki su ljudi mudriji i imaju bolju sposobnost prosudbe od drugih. Neki su bliži božanskom i nisu podložni vražjim trikovima. Pogotovo je teško obmanuti ljude u zemljama koje imaju dugu i bogatu povijest. Avet ne oklijeva fizički odstraniti pronicljive članove društva koji vide kroz njezinu zavjeru i dovoljno su hrabri da joj se odupru. Ona organizira političke kampanje, vjerske progone, inscenirana suđenja i atentate kako bi uspjela u svojem naumu.

U Kini, koja ima pet tisuća godina staru božanski inspiriranu kulturu, KPK je mogla slomiti kulturni poredak samo pokretanjem serije političkih kampanja, koje su usmrtile desetine milijuna ljudi. Posebne pozornost dana je ubijanju učenjaka, gospode i duhovnih praktikanata, koji su služili kao čuvari tradicionalne kineske kulture.

Elite svih naroda i industrija su preuzele demonski put, a avet ugađa njihovim interesima darujući im moć sukladno tome koliko blisko slijede njezinu agendu. Avet daje ugled i autoritet onima koji traže slavu i utjecaj, a pohlepnima osigurava dobit. Napuhuje ego arogantnima i održava neznalice blaženima. Nadareni su zavedeni znanošću, materijalizmom i neograničenom slobodom izražavanja. Ideali pojedinaca s velikim ambicijama i dobrim namjerama bivaju preokrenuti u samo-veličanje kako bi isti ostvarili slavu i sjaj jednog predsjednika, premijera, učenjaka iz trusta mozgova, kreatora politike, administratora, moćnih bankara, profesora, stručnjaka, nobelovaca itd. Oni stječu izniman društveni status, politički utjecaj i ogromno bogatstvo. Pošto se istaknu, one bivaju kooptirane, u skladu sa njihovim okolnostima. Sve takve osobe postaju neuki agenti aveti i, rečima Lenjina, „korisni idioti“.

Zatupljivanje masa

Komunistička ideologija manipulira javnim mnijenjem uz pomoć lažnih narativa s ciljem obmane ljudi svojim izopačenim obrazovnim sustavom i kontrole masovnih medija. Iskorištava čovjekov osjećaj sigurnosti i plitke interese kako bi ljudi vodili brigu samo o vlastitim interesima, vulgarnoj zabavi, natjecateljskim sportovima, društvenim tračevima, i zadovoljenju erotskih te tjelesnih žudnji. Političari se istovremeno obraćaju najnižim općim pitanjima kako bi potkopali budnost i sposobnost prosuđivanja glasača u svrhu pridobivanja biračkog tijela.

U totalitarnim komunističkim zemljama, ljudima nikada nije dopušteno imati bilo kakve veze s politikom. U demokratskim zemljama se onima koji se interesiraju za javno dobro pozornost preusmjerava na trivijalna pitanja (poput prava transseksualnih osoba), što odražava poznati manevar iz drevne kineske ratne strategije koja glasi „napredovanje skrivenom rutom istovremeno popravljajući daščanu stazu.” Viralne vijesti, društvene senzacije, pa čak i teroristički napadi te ratovi, bivaju orkestrirani kako bi se prekrio krajnji cilj komunizma.

U javnost se usađuje i mobilizira moderna svijest kako bi nadjačala manjinu koja se i dalje tvrdoglavo drži tradicije. Intelektualci naveliko kritiziraju narodne kulture diljem svijeta, bodreći uskogrudne predrasude kod svoje nepronicljive publike. Pojmovi kritičkog i kreativnog razmišljanja su zloupotrebljavani s ciljem okretanja mlađih generacija protiv autoriteta, sprječavajući ih upiti znanje i mudrost tradicionalne kulture.

Nakon masakra prenositelja tradicionalne kulture, većina stanovništva u komunističkim zemljama je indoktrinirana da sudjeluje u revoluciji. Komunističkoj partiji Kine je po dolasku na vlast bilo potrebno dva i pol desetljeća da othrani generaciju „vučjih mladunaca”. To je naime kineski izraz za one koji su odrasli pod komunizmom te bili poučavani da se besprimjerno bore, razbijaju, pljačkaju i pale.

Tinejdžerice su tijekom Kulturne revolucije bez zadrške tukle svoje učitelje na smrt. Internetski trolovi, tzv. „vojska od 50 centi”, je veoma angažirana na različitim kineskim društvenim medijima, konstantno pišući postove o premlaćivanju i ubijanju, poput: „Povratimo Diaoyu otoke čak i pod cijenu razaranja cjelokupne Kine” i „Prije bismo imali Kinu prekrivenu grobovima, nego dopustili ijednom Japancu da preživi.” Komunistička partija Kine aktivno njeguje njihov ubilački sentiment.

Komunističke partije na Zapadu ponosno evociraju događaje iz perioda Francuske revolucije i Pariške komune. Svaku revoluciju i pobunu je pokrenula rulja bez skrupula, srama, i suosjećanja.

Fragmentiranje društva

Danas, starija generacija biva marginalizirana te ubrzano uklonjena iz društva. Kako se mlađoj populaciji dodijeljuju sve veća prava, politička moć i privilegije, starije osobe gube svoje pozicije autoriteta i prestiža, čime se ubrzava raskid s ljudskom tradicijom. Suvremena književnost, umjetnost i popularna kultura je prilagođena ukusima i vrijednostima mladih koji su pod pritiskom pratiti najnovije trendove kako ih njihovi vršnjaci ne bi izopćili. Brzi znanstveni i tehnološki napredak onemogućuje starijim osobama praćenje i prilagodbu ogromnim društvenim promjenama koje posljedično nastaju.

Brz naučni i tehnološku napredak čini da stariji budu nesposobni da se adaptiraju na ogromne društvene promjene koje se dešavaju kao rezultat toga. Transformacija urbanih i ruralnih sfera u kombinaciji s masovnim imigracijama se odvija da izolira starije osobe i udalji ih od sadašnjosti. Muke i bespomoćnost njihove samoće pogoršava stvarnost suvremenog života, u kojem su mladi u neprekidnom stanju natjecanja te imaju malo slobodnog vremena za svoje roditelje i starije.

U tradicionalnom ljudskom društvu, ljudi pomažu jedni drugima. Pojave li se sukobi, oni imaju religiju, moralnost, zakone i narodne običaje, što omogućuje njihovo rješavanje i suradnju. Nemoguće je urušiti ovakvo stabilno društvo u kratkom vremenskom razdoblju. Naime, ono se prvo mora rastaviti na raspršene jedinice, razbijajući tradicionalno oslanjanje među pojedincima kako bi ih se međusobno otuđilo.

Korišten je doslovno svaki zamislivi standard da podijeli društvo u suprotstavljene grupe te izazove mržnju i borbu među njima. Klasa, spol, rasa, etnička pripadnost i vjeroispovijest mogu poslužiti kao osnova za tu podjelu. Avet utječe na komunizam i druge ideologije, što pojačava neprijateljstvo između buržoazije i proletarijata, vladara i onih koji su im podčinjeni, progresivnih i „regresivnih”, liberala i konzervativaca – dok vlada istovremeno širi svoje ovlasti stvarajući nezaustavljivu totalitarnu državu.

6. Obmana i obrana

Avet komunizma se dobro skriva. Baš kao što zločinac pokušava uništiti dokaze svojih zločina, tako i avet čini sve moguće kako bi ostala u sjeni. Teško je dokučiti razmjer njezine obmane.

Avet svoje najopakije planove provodi usred bijela dana prikazujući ih svrhovitim, razumnim i legalnim. Te prijevare su toliko prožimajuće da ih je teško istinski razotkriti. Pojedini aspekti avetinjske agende ponekad bivaju namjerno otkriveni u svrhu odvraćanja pažnje i budnosti od zavjere većih razmjera. Primjerice, svijet je tijekom Hladnog rata bio podijeljen između dvije vojske i dva politička stožera. Isti demonski procesi su se odvijali na obje strane u različitim oblicima, iako su se njihovi društveni sustavi činili dijametralno suprotni. Mnogi komunistički revizionisti zapadnog tipa, poput socijalista, fabijanista, liberalista i progresivaca su javno odbacili sovjetske i kineske modele, no njihovi su napori vodili društvo na put društvene strukture koja se nije razlikovala od one u Sovjetskom Savezu i Kini. Prosto rečeno, avet je koristila totalitarizam na Istoku kao skretanje pažnje sa aktivne infiltracije na Zapad.

Oni koji se usude razotkriti takve spletke se etiketiraju kao „teoretičari urota”, „ekstremisti”, „krajnji desničari”, „seksisti”, „rasisti”, „zagovornici rata”, „fanatici”, „nacisti”, „fašisti” i slično, a to služi izolirati i marginalizirati te osobe iz akademske zajednice i šireg društva. Pretvoreni su u predmete segregacije, ismijavanja i straha, pa njihove ideje ne dobivaju publiku, a njihova prisutnost nema nikakvog utjecaja. Ljudi su usmjeravani da mrze i protive se određenim etničkim skupinama, grupama i pojedincima s ciljem odvraćanja pažnje od zla komunističke aveti.

Nemoguće je da avet obmani baš sve ljude. Međutim, komunizam u mnoštvu oblika je uspio utjecati na većinu ljudi i njihove vođe, time učinkovito dovodeći svijet pod njezinu kontrolu. U svjetlu gornjih naslova i izloženih smjernica, sljedeća poglavlja ove knjige detaljno pojašnjavaju kako je avet komunizma zavladala i što čovječanstvo mora učiniti da izbjegne konačno uništenje.