Sadržaj
1. Komunizam: Vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva
2. Vražji načini i sredstva
3. Komunizam: Vražja ideologija
4. Metafizičko razumijevanje vraga
5. Mnoga lica vraga
6. Socijalizam: Preliminarna faza komunizma
7. Romantične predodžbe o komunizmu
8. Uništenje kulture i moralnosti
9. Povratak božanskom i tradiciji
Kolaps komunističkih režima u Sovjetskom Savezu i istočnoj Europi označava kraj pola stoljeća dugog Hladnog rata između kapitalističkih i komunističkih tabora Istoka i Zapada. Mnogi tada postaju optimistični, vjerujući da je komunizam postao stvar prošlosti.
Tužna je istina, međutim, da se transformirane komunističke ideologije učvršćuju i ukopavaju diljem svijeta. Postoje otvoreni komunistički režimi poput onih u Kini, Sjevernoj Koreji, Kubi, i Vijetnamu; postoje i nekadašnje zemlje Sovjetskog Saveza i istočne Europe gdje komunistička ideologija i običaji još uvijek imaju znatan utjecaj; postoje afričke i južnoameričke države koje upražnjavaju socijalizam pod krinkom demokracije i republikanizma. U zemljama Europe i Sjeverne Amerike političko je tijelo postalo domaćinom komunističkih utjecaja na način da ga ljudi nisu niti svjesni.
Komunizam potiče rat, glad, razaranje, i tiraniju. Ta su stanja sama po sebi dovoljno zastrašujuća, no šteta koju čini komunizam ide puno dalje od toga. Mnogima postaje sve jasnije, da za razliku od drugih sustava u povijesti, komunizam objavljuje rat samom čovječanstvu – uključujući tu i ljudske vrijednosti odnosno ljudsko dostojanstvo.
Komunizam tijekom stogodišnjeg perioda utemeljuje u Sovjetskom Savezu i Kini diktaturu velikih razmjera te izravno prouzročuje smrt više od 100 milijuna ljudi, zarobljuje milijarde i dovodi svijet do ruba nuklearnog rata i uništenja. Nadalje, njegov namjeran i svekoliki utjecaj na razaranje obitelji, izazivanje socijalnih nemira i napad na moralnost postaje poguban za temelje civilizacije.
Što je onda priroda komunizma? Što je njegov cilj? Zašto smatra čovječanstvo svojim neprijateljem? Kako mu možemo pobjeći?
1. Komunizam: Vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva
„Komunistički manifest” počinje sa sljedećim riječima: „Avet (bauk) progoni Europu – avet komunizma.” Upotreba termina „avet” nije kapric Karla Marxa. Ova knjiga zastupa tezu da komunizam ne treba razumjeti kao ideološki pokret, političku doktrinu ili neuspješan pokušaj novog načina uređivanja ljudskih poslova. Umjesto toga treba ga razumjeti kao vraga – zlu avet sačinjenu od mržnje, degeneracije i drugih elementarnih sila u univerzumu.
Otrov komunizma je nakon Hladnog rata nastavio štetiti bivšim komunističkim zemljama i širiti se po svijetu. Ideološka infiltracija komunizma je omogućila aveti da utječe na ljudsko društvo na globalnoj razini što je nagnalo mnoge ljude da čak pomisle kako su mračne želje komunizma njihove osobne želje. Stoga su ljudi izgubili sposobnost razlikovanja ispravnog od neispravnog te razlučivanja dobrog od lošeg. Vražja zavjera je sprovedena do gotovo samog kraja.
Čak i dok je avet čestitala samoj sebi, presretna svojom zlokobnom pobjedom, većina ljudi je smatrala kako je već bila uništena. Ništa nije opasnije od čovječanstva koje se nalazi na rubu propasti te istovremeno u neznanju slavi njezin trijumf.
2. Vražji načini i sredstva
Čovjeka je stvorilo božansko, i božansko suosjećanje ga je dugo štitilo. Vrag to zna i počinje kidati ovu vezu kako bi pokvario čovjeka da bi ga bogovi prestali štititi. Vražji je pristup bio takav da je želio potkopati kulturu koju su čovječanstvu dali bogovi, iskriviti ljudski moral te tako iskvariti čovjeka učinivši ga nedostojnog spasenja.
I dobro i zlo, božansko i vražje, nastanjuju srce svake osobe; život može potonuti u moralnu dekadenciju ili se može uzdići kroz moralnu kultivaciju. Oni koji vjeruju u Boga znaju da kad su misli i ponašanje zasnovani na moralu, bogovi mogu ojačati nečije ispravne misli i oni će potom dopustiti događanje čuda. Bogovi će također pomoći da se moralnost osobe uzdigne na višu razinu kako bi mu omogućili postati plemenitijom osobom koja će se naposlijetku moći vratiti na nebo.
Osoba niskog morala je ispunjena sebičnošću, strašću, pohlepom, neznanjem, i ohološću. Premda bogovi nikada neće priznati ovakve misli i postupke, vrag će ih uvećati, pojačavajući sebičnost i zloćudnost te manipulirati osobom da čini nedjela, stvara karmu, i uzrokuje moralno propadanje da bi na kraju mogao skončati samo u Paklu.
Ako se moralni standardi ljudskog društva srozaju u cjelini, vrag će ubrzati te trendove s ciljem činjenja daljnjih nedjela i stvaranja dodatne karme uzrokovajući na koncu uništenje čovječanstva. Europska previranja tijekom 18. stoljeća i prisustvo moralnog propadanja vragu pružaju priliku. Naime, ona korak po korak počinju potkopavati kriterije razlučivanja između dobra i zla, promičući ateizam, materijalizam, darvinizam, i filozofiju borbe.
Vrag odabire Marxa kao svog izaslanika među ljudima. Marxov „Komunistički manifest” iz 1848. godine, zastupa nasilno uništenje privatnih poduzeća, društvenih klasa, nacija, religija, i obitelji. Veoma nasilna i destruktivna Pariška komuna iz 1871. godine predstavlja prvi vražji pokušaj preuzimanja vlasti.
Marxovi sljedbenici tvrde kako je politička moć središnje pitanje Marxove političke znanosti. Tvrdnja je i točna i netočna. Ako su nam jasni krajnji ciljevi komunizma, možemo prepoznati da je politička moć i važna i nevažna komunističkom projektu. Važna je zato što je politička moć sredstvo koje omogućava rapidnu korupciju društva u cjelini. Uz poluge moći, komunisti mogu promovirati svoju ideologiju uz nasilje i iskorijeniti tradicionalnu kulturu za samo nekoliko desetljeća ili godina. Također, politička moć je nevažna u smislu da čak i bez nje, vrag ima druga sredstva s kojima je u stanju izrabljivati čovjekove slabosti i nedostatke. Može prevariti, kooptirati, prisiliti, zbuniti, i na taj način preokrenuti tradicionalnu misao te potkopati red stvorivši prevrat. Da bi stekao globalnu kontrolu djelovat će po sustavu „zavadi pa vladaj.“
3. Komunizam: Vražja ideologija
Božansko je uspostavilo bogatu kulturu ljudskog društva temeljenu na univerzalnim vrijednostima, omogućujući tako ljudima put povratka u Raj. Komunizam i tradicionalna bogom dana kultura su dva nepomirljiva pojma.
U srži zle aveti su ateizam i materijalizam. Sjedinjavanje elemenata iz njemačke filozofije, francuske društvene revolucije, i britanske političke ekonomije stvaraju sekularnu religiju - religiju koja želi okupirati mjesto prethodno rezervirano za božansko i pravovjerna uvjerenja.
Komunizam pretvara svijet u svoju crkvu, dovodeći sve pojave društvenog života pod svoj djelokrug. Vrag okupira misli ljudi, uzrokujući da se pobune protiv Boga i odbace tradiciju. Tako vrag navodi čovjeka prema samouništenju.
Vrag je odabrao Marxa i ostale kao svoje zastupnike da se suprotstave i unište načela koja je božansko postavilo u ljudskom društvu. Vrag promiče klasnu borbu i ukidanje uspostavljenih društvenih struktura. Na Istoku je pokrenuo nasilnu revoluciju i uspostavio totalitarnu državu koja ujedinjuje politiku i sekularnu religiju. Na Zapadu utjelovljuje progresivni nenasilni komunizam kroz visoke poreze i preraspodjelu bogatstva. Na svjetskoj razini teži svuda proširiti komunističku ideologiju na političke sustave s ciljem podrivanja nacionalnih država i uspostavljanja globalnog vladajućeg tijela. Ovaj „raj na zemlji”, kako je obećan u komunizmu, predviđa kolektivno društvo bez klasa, nacija, ili vlade i temelji se na načelima „od svakoga prema njegovim sposobnostima i svakome prema njegovim potrebama.”
Komunizam upotrebljava svoj program stvaranja raja na zemlji za promoviranje ateističkog koncepta „društvenog napretka”; koristi materijalizam da potkopa duhovne težnje čovječanstva, uključujući vjeru u božansko i religiju kako bi se komunističkoj ideologiji omogućilo širenje u sve sfere društva uključujući politiku, ekonomiju, obrazovanje, filozofiju, povijest, književnost, umjetnost, društvene znanosti, prirodne znanosti, pa čak i religiju. Poput raka, komunizam metastazira, eliminirajući druga uvjerenja, među kojima je i vjerovanje u božansko. Posljedično uništava nacionalnu nezavisnost i identitet odnosno ljudske moralne i kulturne tradicije kako bi uništio čovjeka. U „Komunističkom manifestu”, Marx izjavljuje: „Komunistička revolucija je najradikalniji prekid sa tradicionalnim vlasničkim odnosima; nije ni čudo što njegov razvoj uključuje najradikalniji prekid s tradicionalnim idejama.” Tako je Marx točno sažeo praksu komunizma staru skoro dva stoljeća.
Božansko je izvor moralnog poretka i božanski moral je vječan i nepromjenjiv. Nije čovjek taj koji određuje moralne vrijednosti niti bi one mogle biti mijenjane težnjama čovjeka. Komunizam pokušava osuditi moralnost na smrt kako bi komunistički Novi čovjek uspostavio novi moral. Ipak, dok negira pravi moral, komunizam koristi negativne metode da iz ljudske tradicije izbaci sve pozitivne čimbenike kako bi oni negativni mogli obuzeti svijet.
Tradicionalni zakoni proizlaze iz morala i namijenjeni su očuvanju morala. Komunizam pokušava odvojiti moral od zakona, zatim uništiti moral osmišljavajući loše zakone i zlonamjerno tumačeći one tradicionalne.
Božansko poziva čovjeka da bude ljubazan; komunizam potiče klasnu borbu te zagovara nasilje i ubijanje.
Božansko utemeljuje obitelj kao osnovnu društvenu jedinicu; komunizam vjeruje da je obitelj manifestacija privatnog, kapitalističkog sustava te prijeti njegovom eliminacijom.
Božansko daje čovjeku slobodu da ostvari bogatstvo i pravo na život; komunizam nastoji eliminirati privatno vlasništvo, oduzeti imovinu, povisiti poreze, monopolizirati kredit i kapital te potpuno upravljati ekonomskim životom.
Božansko uspostavlja smjer kojim moralnost, vlada, zakon, društvo, i kultura trebaju krenuti; komunizam teži nasilnoj smjeni cjelokupne postojeće društvene strukture.
Božansko čovjeku daruje jedinstveni oblik tradicionalne umjetnosti kako bi na taj način prenio svoj lik čovječanstvu; tradicionalna umjetnost podsjeća čovjeka na ljepotu raja, učvršćuje vjeru, uzdiže moral, i njeguje vrlinu. Komunizam s druge strane želi čovjeka koji obožava izopačene moderne tvorevine i umjetničke produkcije koje guše našu božansku prirodu kako bi dao punu snagu demonskom impulsu prema kaosu i neredu te upravljao umjetničkim svijetom šireći bazične, ružne, deformirane, zle, i dekadente ideje.
Božansko želi skromnog čovjeka punog štovanja i divljenja prema nebeskoj kreaciji. Komunizam povlađuje čovjekovoj aroganciji i njegovoj demonskoj strani, hrabreći ga da se pobuni protiv božanskog. On pojačava zlo svojstveno i neizbježno ljudskoj prirodi iskorištavajući ideju „slobode” kako bi ohrabrio nesputano ponašanje bez moralnih ograničenja, oslobođeno osjećaja dužnosti ili krivnje. Slogan „jednakost” se koristi za poticanje zavisti i taštine jer se čovjek iskušava slavom i materijalnim interesima.
Komunisti nakon Drugog svjetskog rata šire svoju gospodarsku i vojnu imperiju te se komunistički blok i slobodni svijet desetljećima nalaze na suprotnim stranama. Komunistička doktrina u tim zemljama postaje sekularna religija i nepobitna istina zapisana u udžbenicima. No komunizam pušta svoje korijenje u drugim mjestima u drugačijem obliku te i kao takav ima strahovit utjecaj na društvo.
4. Metafizičko razumijevanje vraga
Ideja da se referiramo na vraga u ovom tekstu je ideja o nadnaravnoj moći. Da bi shvatili kaos koji vrag sija po svijetu, neophodno nam je u potpunosti spoznati kakvu to stvar avet komunizma zapravo predstavlja.
Jednostavno rečeno, avet komunizma je sačinjena od mržnje, ona crpi svoju energiju iz mržnje koja izvire iz ljudskog srca.
Komunistička avet je povezana sa Sotonom. Ponekad ih ne možemo razlikovati i stoga se nećemo ni potruditi odvojeno ih razmotriti.
Vražji aranžmani su prisutni kako na Istoku tako i na Zapadu, u svakoj profesiji i svakoj društvenoj strukturi. Ponekad je njegova moć podijeljena, ponekad integrirana; ponekad koristi jednu, a ponekad drugu taktiku. Ne slijedi jednostavan obrazac.
Vrag inicira neograničeni rat protiv čovječanstva koji religiju, obitelj, politiku, gospodarstvo, financije, vojne poslove, obrazovanje, akademiju, umjetnost, medije, zabavu, popularnu kulturu, društvena pitanja, i međunarodne odnose pretvara u područje sukoba.
Tamna vražja energija može se proširiti iz jedne sfere, grupe ili pokreta u drugi. Primjerice, nakon što je antiratni pokret na Zapadu izblijedio 1970-tih, vrag manipulira pobunjenim adolescentima te usmjerava njihovu energiju kako bi ih huškao u smjeru feminizma, ekologije, i legalizacije homoseksualizma. Vrag to zatim iskorištava da bi iznutra potkopao zapadnjačku civilizaciju.
Vrag može pretvoriti ljude s lošim namjerama da mu služe kao agenti u ljudskom svijetu, dok će licemjerstvom obmanuti suosjećajne i nevine ljudi koji onda postaju njegovi apologeti odnosno branitelji.
Vražji zastupnici – od kojih većina ni ne shvaća svoju ulogu – se nalaze posvuda u društvu; od elite preko srednje klase do nižih klasa. Stoga se njegove aktivnosti ponekad manifestiraju kao revolucija odozdo prema gore, ponekada kao zavjere, ponekad kao reforme iz centra.
Vrag može promijeniti svoj oblik i postojati na više mjesta odjednom. Upotrebljava niska bića i sablasti u drugim dimenzijama da obave njegov posao. Ova bića se hrane negativnim ljudskim energijama, uključujući mržnju, strah, očaj, aroganciju, buntovnost, ljubomoru, promiskuitet, bijes, mahnitost, lijenost itd. Pornografija i ovisnost o drogama su alati koje vrag koristi.
Vrag je tajnovit i pun prijevara. Upotrebljava čovjekovu pohlepu, zloću, i tamu da postigne svoj cilj i dok je god nečija misao u suglasju s tim karakteristikama, vrag će kontrolirati tu osobu. Mnogo puta ljudi smatraju da se ponašaju prema vlastitim mislima i volji, ne uspijevajući shvatiti da bivaju manipulirani.
5. Mnoga vražja lica
Kako vrag ima mnogo imena, tako se komunizam manifestira na mnogo načina. Taj demon obmanjuje upotrebljavajući kontradiktorne stavove: uspostavlja - totalitarne režime ili one demokratske; plansko gospodarstvo ili tržišno gospodarstvo; kontrolu tiska ili pak potpuno odsustvo ograničenja govora; protivljenje homoseksualnosti u jednim zemljama ili njegovo legaliziranje u drugim; bezobzirno uništavanje okoliša ili zalaganje da se isto sačuva itd.
Može zagovarati nasilnu revoluciju ili prigrliti mirnu tranziciju. Može se manifestirati kao politički ili gospodarski sustav, ili kao ideološki trend u umjetnosti i kulturi, a može i poprimiti oblik čistog idealizma ili hladnokrvnog spletkarenja. Komunistički totalitarni režimi su samo jedan od oblika njegove pojavnosti. Marksizam-lenjinizam i maoizam su iskazivanje samo jednog aspekta vražjih obmana.
Svijet s dolaskom 18. stoljeća i pojavom utopijskog socijalizma biva preplavljen brojnim ideološkim strujama poput znanstvenog socijalizma, demokratskog socijalizma, humanizma, ekosocijalizma, kapitalizma temeljenog na socijalnoj skrbi, marksizma-lenjinizma i maoizma. Ideologije se dijele na dvije vrste: nasilni komunizam ili nenasilni komunizam. Infiltracija i postupna erozija statusa quo su glavne taktike koje usvajaju nenasilni komunistički ogranci.
Jedna od vragovih obmana je stvaranje uređenja u dva suprotstavljena tabora Istoka i Zapada. Na Istoku izvršava veliku invaziju, dok se na Zapadu ušuljao poprimivši drugačiju masku. Fabijansko društvo Britanije, Socijaldemokratska partija Njemačke, Druga internacionala Francuske, Socijalistička partija SAD-a, i mnoge druge socijalističke stranke i organizacije šire sjeme razaranja u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi.
Masakri, koncentracioni logori, glad, i čistke u Sovjetskom Savezu i Kini nagone neke zapadnjake da tijekom Hladnog rata pomisle kako su sretni što žive u luksuzu i slobodi. Neki socijalisti javno osuđuju nasilje Sovjetskog Saveza na humanitarnim osnovama, zbog čega mnogi zauzvrat ublažuju svoj stav prema komunizmu.
Demon komunizma preuzima na Zapadu raznolike složene oblike i naizgled je nemoguće zaštititi se od njega jer djeluje unutar mnogih podznaka. Sljedeće škole ili pokreti, ili potječu iz komunizma ili ih komunizam koristi da postigne svoj cilj: liberalizam, progresivizam, Frankfurtska škola, neomarksizam, kritička teorija, kontrakultura 1960-tih, antiratni pokret, seksualno oslobađanje, legalizacija homoseksualizma, feminizam, ekologizam, socijalna pravda, politička korektnost, keynesijanske ekonomije, avangardne umjetničke škole, i multikulturalizam.
6. Socijalizam: Preliminarna faza komunizma
Na Zapadu mnogi gledaju odvojeno na socijalizam i komunizam, što pruža plodno tlo za cvjetanje socijalizma. Zapravo, prema marksističko-lenjinističkoj teoriji, socijalizam je jednostavno preliminarna faza komunizma.
U „Kritici Gotha programa” iz 1875. godine, Marx iznosi ideju kako postoji inicijalna faza komunizma, nakon koje slijedi ona „viša.“ Primoran promjenama u međunarodnoj situaciji toga vremena, Friedrich Engels u svojim kasnijim godinama predlaže „demokratski socijalizam” u kojemu se glasovi koriste za pridobivanje političke moći. Demokratski socijalizam usvajaju vođe socijaldemokratskih stranaka i teoretičari Druge internacionale, što omogućava nastanak ljevičarskih stranaka u mnogim kapitalističkim zemljama širom svijeta. Lenjin postavlja jasne definicije socijalizma i komunizma; socijalizam je smatrao preliminarnom fazom komunizma, a isti bi se razvijao na temeljima socijalizma.
Socijalizam je oduvijek bio dio marksizma te međunarodnog komunističkog pokreta. Dok se ogranci socijalizma ili ljevičarskih doktrina danas popularnih na Zapadu doimaju na površini nepovezanima sa komunizmom, one naprosto predstavljaju nenasilne oblike komunizma – oni su nenasilni oblici iste ideologije. Ljevičarske stranke zapadnih zemalja na vlast dolaze izborima, a ne nasilnom revolucijom. Umjesto otvorenog javnog vlasništva kao u komunističkim režimima, visoki porezi u zapadnim zemljama imaju istu ulogu, a prevelika socijalna skrb se koristi namjesto planske ekonomije. Stvaranje socijalne države predstavlja bitan aspekt ostvarivanja socijalizma u zemljama Zapada.
Stoga je nemoguće shvatiti opasnosti komunizma ili socijalizma isključivim fokusom na nasilje i masakre režima koji zastupaju takvu ideologiju. Totalitarni komunizam i naizgled nenasilni oblici socijalizma idu ruku pod ruku, jer komunizmu je neophodan ovaj stadij razvitka, upravo kao što biološkom organizmu treba period postupnog sazrijevanja. Kako bi ga razumjeli, moramo prepoznati njegovu preliminarnu fazu jer se komunizam razvija od svoje početne faze nadalje, umjesto da sazrijeva preko noći. Ako bi se slobodna zemlja preko noći pretvorila u totalitarni režim, drastičan kontrast između propagande i realnosti ostavio bi mnoge ljude u šoku. Mnogi bi se pobunili ili barem pružili pasivan otpor, i totalitarni režim bi bio primoran platiti visoku cijenu svojeg opstanka. Naime, vrlo vjerovatno bi došlo do masovnog pokolja u svrhu eliminiranja otpora. To je jedan od glavnih razloga za počinjenje masovnog masakra vlastitih građana vlada Sovjetskog Saveza i NR Kine, tijekom inače mirnodopskih razdoblja.
Za razliku od situacija u totalitarnim režimima, socijalizam u demokratskim državama polako i neprimjetno putem zakonodavstva nagriza osobne slobode običnih građana – kao metafora žabe koja se polako kuha u loncu. Proces uspostavljanja socijalističkog sustava traje desetljećima ili generacijama, postupno i potpuno otupljujući ljude, čineći ih nesvjesnima i priviknutima na socijalizam, što ujedno i osnažuje obmanu. Esencija i konačni cilj ove vrste postupnog socijalizma se u suštini ne razlikuje od njegove nasilne varijacije.
Neke socijalističke države Zapada ili države koje naglašavaju sustav socijalne skrbi, danas koriste ideju „zajedničkog dobra” kako bi uvjerile građane u žrtvovanje svojih individualnih sloboda. Građani u tim državama zadržavaju određene političke slobode jer se socijalizam kao koncept tek treba razviti na tom području. Ali socijalizam nije statičan koncept: socijalističke zemlje postavljaju jednakost ishoda za svoj primarni cilj i stoga bez iznimke oduzimaju ljudima njihovu slobodu. Neizbježno, socijalizam prolazi tranziciju u komunizam jer se ljudima kontinuirano oduzima njihova individualna sloboda.
Socijalizam koristi ideju garantiranja „jednakih prava” kroz zakonodavstvo, dok u stvarnosti srozava moralne vrijednosti i lišava ljude sloboda te mogućnosti njihovog priklanjanja dobroti. U normalnim okolnostima, ljudi svih vrsta se prirodno razlikuju po svojim vjerskim uvjerenjima, moralnim standardima, kulturnoj pismenosti, razini obrazovanja, inteligenciji, snazi, marljivosti, osjećaju odgovornosti, agresivnosti, inovativnosti, poduzetništvu itd. Naravno, nemoguće je ostvariti jednakost na način da se oni na nižim razinama iznenadno poguraju prema gore, stoga, socijalizam umjetno ograničava one na višim razinama. Naročito u smislu moralnih vrijednosti, socijalizam na Zapadu koristi izgovore poput „antidiskriminacije” ili „vrijednosne neutralnosti” ili „političke korektnosti” kako bi napao osnovno moralno razaznavanje. To je jednako pokušaju eliminiranja morala kao takvog i to dolazi skupa s legalizacijom i normalizacijom svih vrsta antiteističkog i profanog govora, seksualnih perverzija, demonske umjetnosti, pornografije, kockanja, i uporabe droge. Rezultat toga je neka vrst obrnute diskriminacije usmjerene prema onima koji vjeruju u Boga i teže moralnom uzdizanju, kako bi se isti marginalizirali te u konačnici odbacili.
7. Romantične predodžbe o komunizmu
I danas postoje brojni zapadnjaci koji gaje romantične fantazije o komunizmu iako nikada nisu živjeli u komunističkoj zemlji i osjetili patnju života u tom sustavu. Stoga nemaju razumijevanje što komunizam uistinu znači u praksi. U vrijeme Hladnog rata, mnogi intelektualci, umjetnici, novinari, političari, i mladi studenti iz slobodnog svijeta odlaze u Rusiju, Kinu, ili Kubu kao turisti i putnici. Ono što su vidjeli, ili bolje rečeno što im je dozvoljeno vidjeti, je potpuno drugačije od životne stvarnosti ljudi koji žive u tim zemljama.
Komunističke zemlje perfekcioniraju u obmani stranaca. Naime, sve što su strani posjetitelji vidjeli je pažljivo kreirano prema njihovim očekivanjima; izgled sela, tvornica, škola, bolnica, dječjih vrtića, i zatvora. Recepcionari i vodiči s kojima se susreću su članovi komunističke partije ili druge politički pouzdane osobe. Obilasci su uvježbavani. Posjetitelji se dočekuju s cvijećem, vinom, plesanjem i pjevanjem, banketima, te nasmijanim licima djece i dužnosnika. Zatim se odvode vidjeti ljude kako marljivo rade i slobodno govore kao da su svi međusobno jednaki, studente kako marljivo uče, divna vjenčanja itd.
Ono što nisu mogli vidjeti su namještena suđenja, nebrojene sudske presude, grupna linčovanja, otmice, ispiranje mozga, samice, prisilni radni logori, masakre, krađe zemljišta i imovine, glad, nedostatak javnih usluga, nedostatak privatnosti, prisluškivanje, nadzor, sveprisutno praćenje od susjeda i doušnika, brutalne političke borbe u vodstvu, i ekstravagantnu raskoš elite. Posebice nisu mogli vidjeti patnju običnih ljudi.
Posjetitelji predstavljeno tumače kao normu u komunističkim zemljama. Zatim promoviraju komunizam na Zapadu kroz knjige, članke, i govore, a mnogi od njih nisu bili svjesni da su prevareni. Mali broj ipak shvaća da tu nešto ne štima, ali mnogi upadaju u zamku smatrajući sebe „suputnicima”, usvojivši kineski stav: „Ne iznosi prljavo rublje pred drugima.” Objašnjavali su kako su masakr, glad, i represija u komunističkim zemljama, jednostavno cijena prelaska na komunizam. Premda je put komunizma iskvaren, oni ne sumnjaju u njegovu svjetlu budućnost. Odbijaju reći istinu jer to znači ocrnjivanje „socijalističkog projekta.” U nedostatku hrabrosti da zbore istinu, izabiru sramnu tišinu.
Prema komunističkoj fantaziji je svaka osoba „slobodna i jednaka”, nema ugnjetavanja ili izvlaštenja nečije imovine, materijalno obilje je veliko, svatko daje prema svojim sposobnostima i prima prema svojoj potrebi – raj na zemlji u kojem se svaka individua može slobodno razvijati. Ljudsko društvo takve vrste postoji samo kao fantazija ili utopija koju vrag koristi kao mamac kako bi obmanuo čovjeka.
U stvarnosti moć ostaje u rukama male elitne skupine. Pravi komunizam je totalitarni stroj kontroliran od male skupine ljudi koja svoj monopol na moć koristi da suzbije, porobi te uskrati temeljne slobode većine. Vrijeme još nije stiglo za pravi komunizam u nekim socijalističkim zemljama, pa su one naizgled umjerene. Sve će se to promjeniti kada uvjeti sazriju, a naivni sljedbenici socijalističke utopije će shvatiti da je kasno za žaljenje.
8. Uništenje kulture i moralnosti
Vrag je postavio svoje zastupnike u svako polje i naciju, usmjerivši neznalice i lakovjerne da ubrzaju svoj put prema uništenju.
Komunizam uči ljude da se suprotstave vjeri u božansko i odbace ga. Istodobno pokreće napade na religije izvana dok manipulira ljudima kako bi ju iskvario iznutra. Religije su ispolitizirane, komercijalizirane, i pretvorene u zabavu. Brojni moralno korumpirani svećenici iznose pogrešna tumačenja vjerskih tekstova i dovode u zabludu svoje sljedbenike. Oni odlaze tako daleko da čine preljub sa svojim vjernicima laicima, upuštajući se čak i u pedofiliju.
Ovaj kaos čini da se iskreni vjernici osjete zbunjenima i beznadnima. Nepokolebljiva vjera u božansko je samo sto godina ranije bila znakom moralne pristojnosti. Sada se religiozni vjernici smatraju budalastima i praznovjernima. Zadržavaju svoja uvjerenja za sebe te čak i ne razgovaraju o svojoj vjeri s prijateljima iz straha od izrugivanja.
Još jedan važan cilj komunizma je razaranje obitelji korištenjem ideja poput „rodne jednakosti” i „dijeljenja bogatstva i supruge”. Naročito u 20. stoljeću nastaju moderni feministički pokreti koji promoviraju seksualno oslobađanje, umanjivanje rodnih razlika, napadanje „patrijarhata”, te slabljenje uloge oca u obitelji.
Ti pokreti mijenjaju definiciju braka, promoviraju ozakonjivanje i legitimizaciju homoseksualizma, promoviraju „pravo“ na razvod i pobačaj, i koriste pravila socijalne skrbi da bi učinkovito potaknuli i subvencionirali jednoroditeljske obitelji. Sve to rezultira kolapsom obitelji i uzrokuje učestalost siromaštva i kriminala. Ovo je jedna od zapanjujućih transformacija društva u posljednjih nekoliko desetljeća.
Dok u političkoj sferi komunistički režimi nastavljaju svoje krute diktature, stranačka politika u slobodnim društvima dostiže kriznu točku. Komunizam iskorištava rupe u pravnim i političkim sustavima demokratskih nacija dok pokušava manipulirati glavnim političkim strankama. Za izbornu pobjedu, političari pribjegavaju prljavim trikovima i obećavaju ono što nikako nisu u stanju ispuniti. Rezultat utjecaja komunizma je takav da se političke stranke u svijetu često nalaze negdje na lijevoj strani političkog spektra, zagovarajući veće poreze, veće izdatke za socijalnu skrb, veliku vladu, i intervencionizam – sve se to nastoji uvesti u zakonodavstvo. Ponašanje vlade ima ogromnu ulogu u oblikovanju društva u kojem se s ljevičarski orijentiranom vladom, ljevičarska ideologija infiltrira u cjelokupno društvo koje zauzvrat odabire ljevičarski orijentirane kandidate.
Više obrazovanje, koje treba imati ulogu prenošenja suštine mudrosti i kulture prošlosti, je također sabotirano. Komunistička avet u prvoj polovici 20. stoljeća aranžira sustavno uništavanje obrazovnog sustava. Kina, poznata po svojoj dubokoj drevnoj kulturi je podvrgnuta Novom kulturnom pokretu čak i prije nastanka same komunističke partije. To je dio nastojanja da se kineski narod odvoji od svoje tradicije. Nakon što su komunisti preuzeli vlast, nacionalizirali su obrazovni sustav i ispunili udžbenike partijskom ideologijom transformiravši generacije mladih Kineza u bijesne „vučiće”, kineski termin za mlade koji su odrasli pod komunizmom te indoktrinirani mrziti i ubijati klasne neprijatelje.
Na Zapadu avet lansira progresivni obrazovni pokret pod izlikom „znanosti i napretka“ kako bi stekla kontrolu nad filozofijom, psihologijom, pedagogijom i u konačnici cijelim obrazovnim sustavom s ciljem indoktrinacije nastavnika i administrativnog osoblja. Srednjoškolsko obrazovanje počinje isključivati ortodoksne ideje i tradicionalni moral, a akademski se standardi srozavaju kako bi učenici postali manje pismeni i slabije baratali brojevima, što ih zauzvrat čini manje sposobnim donositi samostalne zaključke ili koristiti zdrav razum. Ateizam, teorija evolucije, materijalizam, i filozofija borbe se svi odreda usađuju u studente.
Zagovornici političke korektnosti nakon kontrakulture 1960-tih postaju „kontrolori misli“, prisiljavajući nastavnike da indoktriniraju učenike svim vrstama izopačenih ideja. Današnji učenici završavaju škole bez snažnog moralnog kompasa, bez temelja u vlastitoj kulturi, i sa malo zdravog razuma te osjećaja odgovornosti; prepušteni slijepom slijeđenju masa oni pridonose spiralnom padu društvenog morala.
U društvu postoji zlouporaba droga, rastuća stopa kriminala, a medijska sfera je prepuna seksa i nasilja. Svijet umjetnosti tretira grotesku kao ljepotu, a bujaju i sve vrste zlih sekti i okultnih grupa. Mladi ljudi slijepo obožavaju filmske i televizijske zvijezde, gube svoje vrijeme na društvenim mrežama i online igrama postajući potišteni i demoralizirani. Besmisleno nasilje ovog terora usmjereno ka nevinima krši sve moralne parametre utemeljene tradicijom, tjerajući ljude očajnički brinuti o sigurnosti svijeta i onoga što ih čeka u budućnosti.
9. Povratak božanskom i tradiciji
Ljudsku civilizaciju čovjeku prenose bogovi. Kineska je civilizacija vidjela prosperitet Han i Tang dinastija, a zapadna civilizacija doseže svoj vrhunac tijekom renesanse. Ako su ljudska bića u stanju održati od bogova im danu civilizaciju, onda kad se božanstva vrate, čovjek će moći održavati vezu s njima i razumijeti Zakon kojemu oni podučavaju. Ako ljudska bića unište svoju kulturu i tradiciju te društveni moral propadne, onda neće uspjeti razumijeti božanska učenja jer će njihova karma i grijesi biti preveliki, a razmišljanje previše odstupiti od božanskih uputa. To predstavlja opasnost za čovječanstvo.
Ovo je doba očaja i nade koji postoje istovremeno. Oni koji u božansko ne vjeruju, prolaze život pun čulnih užitaka; oni koji vjeruju, u zbunjenosti i nemiru očekuju božanski povratak.
Komunizam je pošast čovječanstva. Njegov je cilj uništenje čovječanstva, a njegovi aranžmani su pedantni i specifični. Zavjera je toliko uspješna da je provedena skoro do samog kraja i sada vrag vlada našim svijetom.
Drevna mudrost čovječanstva nam kazuje: jedna ispravna misao može pobjediti stotinu zala i kad čovjekova Buddha priroda ispliva na površinu zatrest će se svijet u deset smjerova. Vrag se čini moćnim, ali on je ništa naspram božanskog. Ako ljudska bića održe svoju iskrenost, dobrodušnost, suosjećanje, toleranciju, i strpljenje, božansko će ih zaštititi i vrag neće moći njima ovladati.
Milost Stvoritelja je neograničena i svaki život ima priliku pobjeći od katastrofe. Ako čovječanstvo uspije obnoviti svoju tradiciju, povisiti moral, i čuti milosrdni poziv Stvoritelja i Nebeskog zakona koji daje spasenje, ljudi će moći prodrijeti kroz destruktivna vražja nastojanja. Na taj će način krenuti putem spasenja i ususret svjetlijoj budućnosti.