Specijalni serijal

Kako avet
komunizma
vlada svijetom

Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod

Sadržaj

1. Komunizam: vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva
2. Vražji načini i sredstva
3. Komunizam: vražja ideologija
4. Metafizičko razumijevanje vraga
5. Mnoga lica vraga
6. Socijalizam: preliminarna faza komunizma
7. Romantične predodžbe o komunizmu
8. Uništenje kulture i moralnosti
9. Povratak božanskom i tradiciji tradiciji

Kolaps komunističkih režima u Sovjetskom Savezu i Istočnoj Europi je označio kraj pola stoljeća dugog Hladnog rata između kapitalističkih i komunističkih tabora Istoka i Zapada. Tada su mnogi bili optimistični, vjerujući da je komunizam postao stvar prošlosti.

Tužna je istina, međutim, da su se transformirane komunističke ideologije učvrstile i ukopale diljem svijeta. Postoje otvoreni komunistički režimi poput onih u Kini, Sjevernoj Koreji, Kubi i Vijetnamu; postoje i nekadašnje zemlje Sovjetskog Saveza i Istočne Europe gdje komunistička ideologija i običaji još uvijek imaju znatan utjecaj; postoje afričke i južnoameričke države koje upražnjavaju socijalizam pod etiketom demokracije i republikanizma. U zemljama Europe i Sjeverne Amerike političko je tijelo postalo domaćinom komunističkih utjecaja na način da ga ljudi nisu niti svjesni.

Komunizam potiče rat, glad, razaranje i tiraniju. Ta su stanja sama po sebi dovoljno zastrašujuća, no šteta koju čini komunizam ide puno dalje od toga. Mnogima je postalo sve jasnije, da za razliku od drugih sustava u povijesti, komunizam objavljuje rat samom čovječanstvu – uključujući ljudske vrijednosti i ljudsko dostojanstvo.

Komunizam je tijekom stogodišnjeg perioda utemeljio u Sovjetskom Savezu i Kini diktaturu velikih razmjera, izravno prouzročivši smrt više od 100 milijuna ljudi, zarobivši milijarde te dovevši svijet do ruba nuklearnog rata i uništenja. Nadalje, njegov namjeran i svekoliki utjecaj na razaranje obitelji, izazivanje socijalnih nemira i napad na moralnost postaje poguban za temelje civilizacije.

Što je onda priroda komunizma? Što je njegov cilj? Zašto smatra čovječanstvo svojim neprijateljem? Kako mu možemo pobjeći?

1. Komunizam je vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva

„Komunistički manifest” počinje sa sljedećim riječima: „Avet (bauk) progoni Europu – avet komunizma.” Upotreba termina „avet” nije kapric Karla Marxa. Ova knjiga zastupa tezu da komunizam ne treba razumjeti kao ideološki pokret, političku doktrinu ili neuspješan pokušaj novog načina uređivanja ljudskih poslova. Umjesto toga treba ga razumjeti kao vraga – zlu avet sačinjenu od mržnje, degeneracije i drugih elementarnih sila u univerzumu.

Otrov komunizma je nakon Hladnog rata nastavio štetiti bivšim komunističkim zemljama i širiti se po svijetu. Ideološka infiltracija komunizma je omogućila aveti da utječe na ljudsko društvo na globalnoj razini što je nagnalo mnoge ljude da čak pomisle kako su mračne želje komunizma njihove osobne želje. Stoga su ljudi izgubili sposobnost razlikovanja ispravnog od neispravnog te razlučivanja dobrog od lošeg. Vražja zavjera je sprovedena do gotovo samog kraja.

Čak i dok je avet čestitala samoj sebi, presretna svojom zlokobnom pobjedom, većina ljudi je smatrala kako je već bila uništena. Ništa nije opasnije od čovječanstva koje se nalazi na rubu propasti te istovremeno u neznanju slavi njezin trijumf.

2. Vražji načini i sredstva

Čovjeka je stvorilo božansko, i božansko suosjećanje ga je dugo štitilo. Vrag je to znao i počeo je kidati ovu vezu kako bi pokvario čovjeka da bi ga bogovi prestali štititi. Vražji pristup je bio takav da je želio potkopati kulturu koju su čovječanstvu dali bogovi, iskriviti ljudski moral te tako iskvariti čovjeka učinivši ga nedostojnog spasenja.

I dobro i zlo, božansko i vražje, nastanjuju srce svake osobe; život može potonuti u moralnu dekadenciju ili se može uzdići kroz moralnu kultivaciju. Oni koji vjeruju u Boga znaju da kroz misli i ponašanje zasnovano na moralu bogovi mogu ojačati nečije ispravne misli i oni će potom dopustiti događanje čuda. Bogovi će također pomoći da se moralnost osobe uzdigne na višu razinu kako bi mu omogućili postati plemenitijom osobom koja će se naposlijetku moći vratiti na nebo.

Osoba niskog morala je ispunjena sebičnošću, strašću, pohlepom, neznanjem, i ohološću. Premda bogovi nikada neće priznati ovakve misli i postupke, vrag će ih uvećati, pojačavajući sebičnost i zloćudnost te manipulirati osobom da čini nedjela, stvara karmu i uzrokuje moralno propadanje da bi je na kraju mogao čekati samo Pakao.

Ako se moralni standardi ljudskog društva srozaju u cjelini, vrag će ubrzati te trendove s ciljem činjenja daljnjih nedjela i stvaranja dodatne karme uzrokovajući na koncu uništenje čovječanstva. Previranja koja su zadesila Europu u 18. stoljeću i prisustvo moralnog propadanja su vragu pružila priliku. Ona su korak po korak počele potkopavati kriterije razlučivanja između dobra i zla. Promicala su ateizam, materijalizam, darvinizam i filozofiju borbe.

Vrag je odabrao Marxa kao svog izaslanika među ljudima. Marxov „Komunistički manifest” iz 1848. je zastupao nasilno uništenje privatnih poduzeća, društvenih klasa, nacija, religija i obitelji. Pariška komuna iz 1871., koja je bila veoma nasilna i destruktivna, predstavljala je prvi vražji pokušaj preuzimanja vlasti.

Marxovi sljedbenici tvrde kako je politička moć središnje pitanje Marxove političke znanosti. Tvrdnja je i točna i netočna. Ako su nam jasni krajnji ciljevi komunizma, možemo prepoznati da je politička moć i važna i nevažna komunističkom projektu. Važna je zato što je politička moć sredstvo koje omogućava rapidnu korupciju društva u cjelini. Uz poluge moći, komunisti mogu promovirati svoju ideologiju uz nasilje i iskorijeniti tradicijsku kulturu za samo nekoliko desetljeća ili godina. Također, politička moć je nevažna u smislu da čak i bez nje, vrag ima druga sredstva s kojima je u stanju izrabljivati čovjekove slabosti i nedostatke. Može prevariti, kooptirati, prisiliti, zbuniti, te tim načinom preokrenuti tradicionalnu misao, potkopati red i stvoriti prevrat. Da bi stekao globalnu kontrolu djelovat će po sustavu „zavadi pa vladaj.“

3. Komunizam: vražja ideologija

Božansko je uspostavilo bogatu kulturu ljudskog društva temeljenu na univerzalnim vrijednostima, omogućujući tako ljudima put povratka u Raj. Komunizam i tradicionalna kultura dana od Boga su dva nepomirljiva pojma.

U srži zle aveti su ateizam i materijalizam. Sjedinjavanje elemenata iz njemačke filozofije, francuske društvene revolucije i britanske političke ekonomije stvaraju sekularnu religiju - religiju koja želi okupirati mjesto prethodno rezervirano za božansko i pravovjerna uvjerenja.

Komunizam pretvara svijet u svoju crkvu, dovodeći sve pojave društvenog života pod svoj djelokrug. Vrag okupira misli ljudi, uzrokujući da se pobune protiv Boga i odbace tradiciju. Tako vrag navodi čovjeka prema samouništenju.

Vrag je odabrao Marxa i ostale kao svoje zastupnike da se suprotstave i unište načela koja je božansko postavilo u ljudskom društvu. Vrag promiče klasnu borbu i ukidanje uspostavljenih društvenih struktura. Na Istoku je pokrenuo nasilnu revoluciju i uspostavio totalitarnu državu, koja je ujedinila politiku i sekularnu religiju. Na Zapadu je poduzeo progresivni nenasilni komunizam kroz visoke poreze i preraspodjelu bogatstva. Na svjetskoj razini teži svuda proširiti komunističku ideologiju na političke sustave s ciljem podrivanja nacionalnih država i uspostavljanja globalnog vladajućeg tijela. Ovaj „raj na zemlji”, kako je obećan u komunizmu, predviđa kolektivno društvo bez klasa, nacija ili vlade i temelji se na načelima „od svakoga prema njegovim sposobnostima i svakome prema njegovim potrebama.”

Komunizam upotrebljava svoj program stvaranja raja na zemlji za promoviranje ateističkog koncepta „društvenog napretka”; koristi materijalizam da potkopa duhovne težnje čovječanstva, uključujući vjeru u božansko i religiju kako bi se komunističkoj ideologiji omogućilo širenje u sve sfere društva uključujući politiku, ekonomiju, obrazovanje, filozofiju, povijest, književnost, umjetnost, društvene znanosti, prirodne znanosti, pa čak i religiju. Poput raka, komunizam metastazira, eliminirajući druga uvjerenja, među kojima je i vjerovanje u božansko. Posljedično uništava nacionalnu nezavisnost i identitet odnosno ljudske moralne i kulturne tradicije kako bi uništio čovjeka. U „Komunističkom manifestu”, Marx je izjavio: „Komunistička revolucija je najradikalniji prekid sa tradicionalnim vlasničkim odnosima; nije ni čudo što njegov razvoj uključuje najradikalniji prekid s tradicionalnim idejama.” Tako je Marx točno sažeo praksu komunizma staru skoro dva stoljeća.

Božansko je izvor moralnog poretka i božanski moral je vječan i nepromjenjiv. Nije čovjek taj koji određuje moralne vrijednosti niti bi one mogle biti mijenjane težnjama čovjeka. Komunizam pokušava osuditi moralnost na smrt kako bi komunistički Novi čovjek uspostavio novi moral. Ipak, dok negira pravi moral, komunizam koristi negativne metode da iz ljudske tradicije izbaci sve pozitivne čimbenike kako bi oni negativni čimbenici obuzeli svijet.

Tradicionalni zakoni proizlaze iz morala i namijenjeni su očuvanju morala. Komunizam pokušava odvojiti moral od zakona, zatim uništiti moral osmišljavajući loše zakone te zlonamjerno tumačeći one tradicionalne.

Božansko poziva čovjeka da bude ljubazan; komunizam potiče klasnu borbu i zagovara nasilje i ubijanje.

Božansko je utemeljio obitelj kao osnovnu društvenu jedinicu; komunizam vjeruje da je obitelj manifestacija privatnog, kapitalističkog sustava i prijeti njegovom eliminacijom.

Božansko daje čovjeku slobodu da ostvari bogatstvo i pravo na život; komunizam nastoji eliminirati privatno vlasništvo, oduzeti imovinu, povisiti poreze, monopolizirati kredit i kapital te potpuno upravljati ekonomskim životom.

Božansko je uspostavilo smjer kojim moralnost, vlada, zakon, društvo i kultura trebaju krenuti; komunizam teži nasilnoj smjeni cjelokupne postojeće društvene strukture.

Božansko je čovjeku podarilo jedinstveni oblik tradicionalne umjetnosti kako bi na taj način prenio svoj lik čovječanstvu; tradicionalna umjetnost podsjeća čovjeka na ljepotu raja, učvršćuje vjeru, uzdiže moral i njeguje vrlinu. Komunizam s druge strane želi čovjeka koji obožava izopačene moderne tvorevine i umjetničke produkcije koje guše našu božansku prirodu kako bi dao punu snagu demonskom impulsu prema kaosu i neredu te upravljao umjetničkim svijetom šireći bazične, ružne, deformirane, zle i dekadente ideje.

Božansko želi skromnog čovjeka punog štovanja i divljenja prema nebeskoj kreaciji. Komunizam povlađuje čovjekovoj aroganciji i njegovoj demonskoj strani, ohrabrujući ga da se pobuni protiv božanskog. On pojačava zlo svojstveno i neizbježno ljudskoj prirodi te iskorištava ideju „slobode” kako bi ohrabrio nesputano ponašanje bez moralnih ograničenja koje je oslobođeno osjećaja dužnosti ili krivnje. Slogan „jednakost” se koristi za poticanje zavisti i taštine jer je čovjek iskušavan slavom i materijalnim interesima.

Komunisti su nakon Drugog svjetskog rata proširili svoju gospodarsku i vojnu imperiju pa su se komunistički blok i slobodni svijet desetljećima nalazili na suprotnim stranama. Komunistička doktrina je u tim zemljama postala sekularna religija i nepobitna istina zapisana u udžbenicima. No komunizam je pustio svoje korijenje u drugim mjestima u drugačijem obliku te je i kao takav imao strahovit utjecaj na društvo.

4. Metafizičko razumijevanje vraga

Ideja da se referiramo na vraga u ovom tekstu je ideja o nadnaravnoj moći. Da bi shvatili kaos koji je vrag posijao po svijetu, neophodno nam je u potpunosti spoznati kakvu to stvar avet komunizma zapravo predstavlja.

Jednostavno rečeno, avet komunizma je sačinjena od mržnje, ona crpi svoju energiju iz mržnje koja izvire iz ljudskog srca.

Komunistička avet je povezana sa Sotonom. Ponekad ih ne možemo razlikovati i stoga se nećemo ni potruditi odvojeno ih razmotriti.

Vražji aranžmani su prisutni kako na Istoku tako i na Zapadu, u svakoj profesiji i u svakoj društvenoj strukturi. Ponekad je njegova moć podijeljena, ponekad integrirana; ponekad koristi jednu, a ponekad drugu taktiku. Ne slijedi jednostavan obrazac.

Vrag inicira neograničeni rat protiv čovječanstva koji je religiju, obitelj, politiku, gospodarstvo, financije, vojne poslove, obrazovanje, akademiju, umjetnost, medije, zabavu, popularnu kulturu, društvena pitanja i međunarodne odnose pretvorio u područje sukoba.

Tamna vražja energija može se proširiti iz jedne sfere, grupe ili pokreta u drugi. Primjerice, nakon što je anti-ratni pokret na Zapadu 1970-ih izblijedio, vrag je manipulirajući pobunjenim adolescentima usmjerio njihovu energiju kako bi ih huškao u smjeru feminizma, ekologije i legalizacije homoseksualizma. Vrag je potom to iskoristio da bi potkopao zapadnjačku civilizaciju iznutra.

Vrag može pretvoriti ljude s lošim namjerama da mu služe kao agenti u ljudskom svijetu, dok će licemjerstvom obmanuti suosjećajne i nevine ljude koji onda postaju njegovi apologeti odnosno branitelji.

Vražji zastupnici – od kojih većina ni ne shvaća svoju ulogu – se nalaze posvuda u društvu; od elite preko srednje klase do nižih klasa. Stoga se njegove aktivnosti ponekad manifestiraju kao revolucija odozdo prema gore, ponekada kao zavjere, ponekad kao reforme iz centra.

Vrag može promijeniti svoj oblik i postojati na više mjesta odjednom. Upotrebljava niska bića i sablasti u drugim dimenzijama za obavljanje svog posla. Ova bića se hrane ljudskim negativnim energijama, uključujući mržnju, strah, očaj, aroganciju, buntovnost, ljubomoru, promiskuitet, bijes, mahnitost, lijenost itd. Pornografija i ovisnost o drogama su alati koje vrag koristi.

Vrag je tajnovit i pun prijevara. Upotrebljava čovjekovu pohlepu, zloću i tamu da postigne svoj cilj i dok je god nečija misao u suglasju s tim karakteristikama, vrag će kontrolirati tu osobu. Mnogo puta ljudi smatraju da se ponašaju prema vlastitim mislima i volji, ali ne uspijevaju shvatiti da su izmanipulirani.

5. Mnoga vražja lica

Kako vrag ima mnogo imena, tako se komunizam manifestira na mnogo načina. Taj demon obmanjuje upotrebljavajući kontradiktorne stavove: uspostavlja totalitarne režime ili one demokratske; plansko gospodarstvo ili tržišno gospodarstvo; kontrolu tiska ili pak potpuno odsustvo ograničenja govora; protivljenje homoseksualnosti u jednim zemljama ili njegovo legaliziranje u drugim; bezobzirno uništavanje okoliša ili zalaganje da se isto sačuva itd.

Može zagovarati nasilnu revoluciju ili prigrliti mirnu tranziciju. Može se manifestirati kao politički ili gospodarski sustav ili kao ideološki trend u umjetnosti i kulturi; može poprimiti oblik čistog idealizma ili hladnokrvnog spletkarenja. Komunistički totalitarni režimi su samo jedan od oblika njegove pojavnosti. Marksizam-lenjinizam i maoizam su iskazivanje samo jednog aspekta vražjih obmana.

Svijet je s dolaskom 18. stoljeća i pojavom utopijskog socijalizma bio preplavljen brojnim ideološkim strujama poput znanstvenog socijalizma, demokratskog socijalizma, humanizma, eko-socijalizma, kapitalizma temeljenog na socijalnoj skrbi, marksizma-lenjinizma i maoizma. Ideologije se dijele na dvije vrste: nasilni komunizam ili nenasilni komunizam. Infiltracija i postupna erozija statusa quo su glavne taktike koju su usvojili nenasilni komunistički ogranci.

Jedna od vragovih obmana je da se stvore uređenja u dva suprotstavljena tabora Istoka i Zapada. Na Istoku je izvršio veliku invaziju, dok se na Zapadu ušuljao poprimivši drugačiju masku. Fabijansko društvo Britanije, Socijalna Demokratska Partija Njemačke, Druga internacionala Francuske, Socijalistička partija SAD, i mnoge druge socijalističke partije i organizacije su proširile sjeme razaranja u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi.

Pokolji, koncentracioni logori, glad i čistke u Sovjetskom Savezu i Kini natjerali su neke zapadnjake da tijekom Hladnog rata budu sretni što žive u luksuzu i slobodi. Neki socijalisti su javno osudili nasilje Sovjetskog Saveza na humanitarnim osnovama, zbog čega su mnogi zauzvrat ublažili svoj stav prema komunizmu.

Demon komunizma preuzima na Zapadu raznolike složene oblike i čini se kako je nemoguće zaštiti se od njega jer djeluje unutar mnogih podznaka. Sljedeće škole ili pokreti ili potječu iz komunizma ili ih komunizam koristi da postigne svoj cilj: liberalizam, progresivizam, Frankfurtska škola, neo-marksizam, kritička teorija, kontrakultura 1960-ih, anti-ratni pokret, seksualno oslobađanje, legalizacija homoseksualizma, feminizam, ekologizam, socijalna pravda, politička korektnost, Keynesijanske ekonomije, avangardne umjetničke škole i multikulturalizam.

6. Socijalizam: preliminarna faza komunizma

Na Zapadu mnogi gledaju odvojeno na socijalizam i komunizam, što omogućava plodno tlo za cvjetanje socijalizma. Zapravo, prema marksističko-lenjinističkoj teoriji, socijalizam je jednostavno preliminarna faza komunizma.

Godine 1875. u „Kritici Gotha programa”, Marx je iznio ideju kako postoji početna faza komunizma, nakon koje slijedi ona napredna. Primoran promjenama u međunarodnoj situaciji toga vremena, Friedrich Engels u svojim kasnijim godinama predlaže „demokratski socijalizam” u kojem se glasovi koriste za pridobivanje političke moći. Demokratski socijalizam su usvojili vođe socijal-demokratskih stranaka i teoretičari Druge internacionale, što je omogućilo nastanak ljevičarskih stranaka u mnogim kapitalističkim zemljama širom svijeta. Lenjin je postavio jasne definicije socijalizma i komunizma: socijalizam je smatrao preliminarnom fazom komunizma, a isti bi se razvijao na temeljima socijalizma.

Socijalizam jeoduvijek bio dio marksizma te međunarodnog komunističkog pokreta. Dok se ogranci socijalizma ili ljevičarskih doktrina danas popularnih na Zapadu doimaju na površini nepovezanima sa komunizmom, one naprosto predstavljaju nenasilne oblike komunizma – oni su nenasilni oblik iste ideologije. Ljevičarske stranke u zapadnim zemljama su na vlast došle izborima, a ne nasilnom revolucijom. Umjesto otvorenog javnog vlasništva kao u komunističkim režimima, visoki porezi u zapadnim zemljama imaju istu ulogu, a prevelika socijalna skrb se koristi namjesto planske ekonomije. Stvoriti socijalnu državu je bitan aspekt ostvarivanja socijalizma u Zapadnim zemljama.

Nemoguće je shvatiti opasnosti komunizma ili socijalizma isključivim fokusom na nasilje i masakre koje su izvršili režimi koji zastupaju takvu ideologiju. Totalitarni komunizam i naizgled nenasilni oblici socijalizma idu ruku uz ruku, jer komunizmu je neophodan ovaj stadij razvitka, upravo kao što biološkom organizmu treba period postupnog sazrijevanja. Kako bi ga razumjeli, moramo prepoznati njegovu preliminarnu fazu jer se komunizam razvija od svoje početne faze nadalje, umjesto da sazrijeva preko noći. Ako bi se slobodna zemlja preko noći pretvorila u totalitarni režim, drastičan kontrast između propagande i realnosti ostavio bi mnoge ljude šokiranima. Mnogi bi se pobunili ili bi barem pružili pasivan otpor, i totalitaran režim bi bio primoran platiti visoku cijenu kako bi opstao. Naime, vrlo vjerovatno bi došlo do masovnih pokolja u svrhu eliminiranja otpora. To je jedan od glavnih razloga za počinjenje masovnog pokolja vlastitih građana od vlada Sovjetskog Saveza i NR Kine tijekom inače mirnodopskog razdoblja.

Za razliku od situacija u totalitarnim režimima, socijalizam u demokratskim državama polako i neprimjetno putem zakonodavstva nagriza osobne slobode običnih građana – kao metafora žabe koja se polako kuha u loncu. Proces uspostavljanja socijalističkog sustava traje desetljećima ili generacijama, postupno i potpuno otupljujući ljude, čineći ih nesvjesnima i priviknutima na socijalizam, što ujedno i osnažuje obmanu. Esencija i konačni cilj ove vrste postupnog socijalizma se u suštini ne razlikuje od njegove nasilne varijacije.,

Neke socijalističke države na Zapadu ili države koje naglašavaju sustav socijalne skrbi, danas koriste ideju „zajedničkog dobra” kako bi ubjedile građane da žrtvuju svoje individualne slobode. Građani u tim državama zadržavaju određene političke slobode jer se socijalizam kao koncept tek treba razviti na tom području. Ali socijalizam nije statičan koncept: socijalističke zemlje postavljaju jednakost ishoda za svoj primarni cilj i stoga bez iznimke oduzimaju ljudima njihovu slobodu. Neizbježno, socijalizam prolazi tranziciju u komunizam koji kontinuirano oduzima ljudima njihovu individualnu slobodu.

Socijalizam koristi ideju garantiranja „jednakih prava” kroz zakonodavstvo, dok u stvarnosti srozava moralne vrijednosti i lišava ljude njihovih sloboda te mogućnosti da se priklone dobroti. U normalnim okolnostima, ljudi svih vrsta se prirodno razlikuju po svojim vjerskim uvjerenjima, moralnim standardima, kulturnoj pismenosti, razini obrazovanja, inteligenciji, snazi, marljivosti, osjećaju odgovornosti, agresivnosti, inovativnosti, poduzetništvu itd. Naravno, nemoguće je ostvariti jednakost tako što bi se oni na nižim razinama iznenadno pogurali prema gore, stoga, socijalizam umjetno ograničava one na višim razinama. Naročito u smislu moralnih vrijednosti, socijalizam na Zapadu koristi izgovore poput „anti-diskriminacije” ili „vrijednosne-neutralnosti” ili „političke korektnosti” kako bi napao osnovno moralno razaznavanje. To je jednako pokušaju eliminiranja morala kao takvog i to dolazi skupa s legalizacijom i normalizacijom svih vrsta anti-teističkog i profanog govora, seksualnih perverzija, demonske umjetnosti, pornografije, kockanja i uporabe droge. Rezultat toga je neka vrst obrnute diskriminacije usmjerene prema onima koji vjeruju u boga i teže moralnom uzdizanju, kako bi se isti marginalizirali te u konačnici odbacili.

7. Romantične predodžbe o komunizmu

Do danas postoje brojni zapadnjaci koji gaje romantične fantazije o komunizmu iako nikada nisu živjeli u komunističkoj zemlji i osjetili patnju života u tom sustavu. Stoga nemaju razumijevanje što komunizam uistinu znači u praksi. U vrijeme Hladnog rata, mnogi intelektualci, umjetnici, novinari, političari i mladi studenti iz slobodnog svijeta su odlazili u Rusiju, Kinu ili Kubu kao turisti i putnici. Ono što su vidjeli, ili bolje rečeno što im je bilo dozvoljeno vidjeti, je bilo potpuno drugačije od životne stvarnosti ljudi koji su živjeli u tim zemljama.

Komunističke zemlje su se usavršile u obmani stranaca. Naime, sve što su strani posjetitelji vidjeli je bilo pažljivo kreirano prema njihovim očekivanjima; izgled sela, tvornica, škola, bolnica, dječjih vrtića i zatvora. Recepcionari i vodiči s kojima su se susretali su bili članovi Komunističke partije, ili druge politički pouzdane osobe. Obilasci su bili uvježbavani. Posjetitelji su bili dočekivani s cvijećem, vinom, plesanjem i pjevanjem, banketima, te nasmijanim licima djece i dužnosnika. Zatim bi bili odvedeni vidjeti ljude kako marljivo rade i kako slobodno govore kao da su svi međusobno jednaki, studente kako marljivo uče, divna vjenčanja itd.

Ono što nisu mogli vidjeti su bila namještena suđenja, nebrojene sudske presude, grupna linčovanja, otmice, ispiranje mozga, samice, prisilni radni logori, masakre, krađe zemljišta i imovine, glad, nedostatak javnih usluga, nedostatak privatnosti, prisluškivanje, nadzor, sveprisutno praćenje od strane susjeda i doušnika, brutalne političke borbe u vodstvu i ekstravagantnu raskoš elite. Posebno nisu mogli vidjeti patnju običnih ljudi.

Posjetitelji su predstavljeno protumačili kao normu u komunističkim zemljama. Zatim su promovirali komunizam na Zapadu kroz knjige, članke i govore, a mnogi od njih nisu bili svjesni da su bili prevareni. Mali broj je shvatio da tu nešto ne štima, ali mnogi su upali u zamku smatrajući sebe „suputnicima” i usvojivši kineski stav: „Ne iznosi prljavo rublje pred drugima.” Objašnjavali su kako su masakr, glad i represija u komunističkim zemljama, jednostavno cijena prelaska na komunizam. Premda je put komunizma bio iskvaren, imali su samopouzdanja da će njegova budućnost biti svjetla. Odbili su reći istinu jer bi to značilo ocrnjivanje „socijalističkog projekta”. U nedostatku hrabrosti da zbore istinu, izabrali su sramnu tišinu.

Prema komunističkoj fantaziji je svaka osoba „slobodna i jednaka”, nema ugnjetavanja ili izvlaštenja nečije imovine, materijalno obilje je veliko, svatko daje prema svojim sposobnostima i prima prema svojoj potrebi – raj na zemlji u kojem se svaka individua može slobodno razvijati. Ljudsko društvo takve vrste postoji samo kao fantazija ili utopija koju vrag koristi kao mamac kako bi obmanuo čovjeka.

U stvarnosti moć ostaje u rukama male elitne skupine. Pravi komunizam je totalitarni stroj kontroliran od male skupine ljudi koja svoj monopol na moć koristi da suzbije, porobi te uskrati temeljne slobode većine. Vrijeme još nije stiglo za pravi komunizam u nekim socijalističkim zemljama, pa su one naizgled umjerene. Sve će se to promijeniti kada uvjeti sazriju, a naivni sljedbenici socijalističke utopije će shvatiti da je kasno za žaljenje.

8. Uništenje kulture i moralnosti

Vrag je postavio svoje zastupnike u svako polje i naciju usmjerivši neznalice i lakovjerne da ubrzaju svoj put prema uništenju.

Komunizam uči ljude da se suprotstave vjeri u božansku i odbace ga. Istodobno pokreće napade na religije izvana dok manipulira ljudima kako bi religiju iskvario iznutra. Religije su ispolitizirane, komercijalizirane i pretvorene u zabavu. Brojni moralno korumpirani svećenici iznose pogrešna tumačenja vjerskih tekstova dovode u zabludu svoje sljedbenike. Oni odlaze tako daleko da čine preljub sa svojim vjernicima laicima, upuštajući se čak i u pedofiliju.

Ovaj kaos je prouzročio da se iskreni vjernici osjete zbunjenima i beznadnima. Samo sto godina ranije je nepokolebljiva vjera u božansko bila znak moralne pristojnosti. Sada se religiozni vjernici smatraju budalastima i praznovjernima. Zadržavaju svoja uvjerenja za sebe te čak i ne razgovaraju o svojoj vjeri s prijateljima iz straha od izrugivanja.

Još jedan važan cilj komunizma je razaranje obitelji korištenjem ideja poput „rodne jednakosti” i „dijeljenja bogatstva i supruge”. Naročito u 20. stoljeću su nastali moderni feministički pokreti koji su promovirali seksualno oslobođenje, umanjivanje rodnih razlika, napadanje „patrijarhata”, te slabljenje uloge oca u obitelji.

Ti pokreti su promijenili definiciju braka, promovirali ozakonjivanje i legitimizaciju homoseksualizma, promovirali „pravo“ na razvod i pobačaj, i koristili pravila socijalne skrbi da bi učinkovito potaknuli i subvencionirali samohrane roditelje. Sve je to rezultiralo kolapsom obitelji i dovelo do veće učestalosti siromaštva i kriminala. Ovo je bila jedna od zapanjujućih transformacija društva u posljednjih nekoliko desetljeća.

Dok su u političkoj sferi komunistički režimi nastavili svoje krute diktature, stranačka politika u slobodnim društvima je došla do krizne točke. Komunizam je iskoristio rupe u pravnim i političkim sustavima demokratskih nacija u pokušaju manipulacije glavnim političkim strankama. Za izbornu pobjedu, političari su pribjegavali prljavim trikovima i obećavali ono što nikako nisu bili u stanju ispuniti. Rezultat utjecaja komunizma je takav da se političke stranke u svijetu često nalaze negdje na lijevoj strani političkog spektra, zagovarajući veće poreze, veće izdatke za socijalnu skrb, veliku vladu i intervencionizam – sve se to nastoji ugraditi u zakonodavstvo. Ponašanje vlade ima ogromnu ulogu u oblikovanju društva gdje se s ljevičarski orijentiranom vladom, ljevičarska ideologija infiltrira u cjelokupno društvo koje zauzvrat odabire više ljevičarski orijentirane kandidate.

Više obrazovanje, koje je trebalo imati ulogu prenošenja suštine mudrosti i kulture prošlosti, je također bilo sabotirano. Komunistička avet je u prvoj polovici dvadesetog stoljeća aranžirala sustavno uništavanje obrazovnog sustava. Kina, poznata po svojoj dubokoj drevnoj kulturi je bila podvrgnuta Novom kulturnom pokretu čak i prije nastanka same Komunističke partije. To je bio dio nastojanja da se kineski narod odvoji od svoje tradicije. Nakon što su komunisti preuzeli vlast, nacionalizirali su obrazovni sustav i ispunili udžbenike partijskom ideologijom transformiravši generacije mladih Kineza u bijesnu „vučju mladunčad”, kineski termin za one koji su odrasli pod komunizmom i indoktrinirani da mrze i ubijaju klasne neprijatelje.

Na Zapadu je avet lansirala progresivni obrazovni pokret pod izlikom „znanosti i napretka“, s ciljem stjecanja kontrole nad filozofijom, psihologijom, pedagogijom, i u konačnici cijelim obrazovnim sustavom, kako bi na taj način indoktrinirala nastavnike i administrativno osoblje. Srednjoškolsko obrazovanje počelo je isključivati ortodoksne ideje i tradicionalni moral; akademski standardi su umanjeni kako bi učenici postali manje pismeni i slabije baratali brojevima, što bi ih zauzvrat učinilo manje sposobnim donositi samostalne zaključke ili koristiti zdrav razum. Ateizam, teorija evolucije, materijalizam i filozofija borbe su svi odreda bili usađeni u studente.

Zagovornici političke korektnosti su nakon kontrakulture 1960-ih postali „kontrolori misli“, prisiljavajući nastavnike da indoktriniraju učenike svim vrstama izopačenih ideja. Učenici sada završavaju škole bez snažnog moralnog kompasa, bez temelja u vlastitoj kulturi, sa malo zdravog razuma i osjećaja odgovornosti, prepušteni slijepom slijeđenju mase i tako pridonoseći spiralnom padu društvenog morala.

U društvu postoji zlouporaba droga, rastuća stopa kriminala, a medijska sfera je puna seksa i nasilja. Svijet umjetnosti tretira grotesku kao ljepotu, a bujaju i sve vrste zlih sekti i okultnih grupa. Mladi ljudi slijepo obožavaju filmske i televizijske zvijezde, gube svoje vrijeme na društvenim mrežama i online igrama postajući potišteni i demoralizirani. Besmisleno nasilje ovog terora usmjereno ka nevinima krši sve moralne parametre utemeljene tradicijom, tjerajući ljude da očajnički brinu o sigurnosti svijeta i onoga što ih čeka u budućnosti.

9. Povratak božanskom i tradiciji

Ljudsku civilizaciju su čovjeku prenijeli bogovi. Kineska civilizacija je vidjela prosperitet Han i Tang dinastija, a zapadna civilizacija je dosegla svoj vrhunac tijekom renesanse. Ako su ljudska bića u stanju održati od bogova im danu civilizaciju, onda kada se božanstva vrate, čovjek će moći održavati vezu s njima i razumjeti Zakon kojemu oni podučavaju. Ako ljudska bića unište svoju kulturu i tradiciju te društveni moral propadne, onda neće uspjeti razumjeti božanska učenja jer će njihova karma i grijesi biti preveliki, a njihovo razmišljanje previše će odstupati od božanskih uputa. To predstavlja opasnost za čovječanstvo.

Ovo je doba očaja i nade koji postoje istovremeno. Oni koji u božansko ne vjeruju, prolaze život pun čulnih užitaka; oni koji vjeruju, u zbunjenosti i nemiru očekuju božanski povratak.

Komunizam je pošast čovječanstva. Njegov je cilj uništenje čovječanstva, a njegovi aranžmani su pedantni i specifični. Zavjera je bila toliko uspješna da je provedena skoro do kraja i sada vrag vlada našim svijetom.

Drevna mudrost čovječanstva nam kazuje: jedna ispravna misao može pobjediti stotinu zala i kada čovjekova Buddha-priroda ispliva na površinu zatrest će se svijet u deset smjerova. Vrag se čini moćnim, ali on je ništa naspram božanskog. Ako ljudska bića održe svoju iskrenost, dobrodušnost, suosjećanje, toleranciju, i strpljenje, božansko će ih zaštititi i vrag neće moći njima ovladati.

Milost Stvoritelja je neograničena i svaki život ima priliku pobjeći od katastrofe. Ako čovječanstvo uspije obnoviti svoju tradiciju, povisiti moral i čuti milosrdni poziv Stvoritelja i Nebeskog zakona koji omogućava spasenje, ljudi će biti u stanju prodrijeti kroz destruktivna nastojanja vraga. Na taj će način krenuti putem spasenja i ususret svjetlijoj budućnosti.