Predgovor
Kineski ljudi veoma cijene "Dao", ili "Put". U stara vremena bi brutalni imperator bio nazvan "vladarom bez savjesti kojem nedostaje Dao". Za svako ponašanje, koje ne odgovara standardima morala, koji se u Kineskom obilježava sa dva znaka Dao De, što znači "Dao" i "vrlina", reklo bi se da "ne slijedi Dao princip". Čak su i seljaci, koji su protestirali, nosili transparent na kojem je stajalo "sprovesti Put u ime neba". Laoce [1] je rekao:
"Postoji nešto mistično i cijelo, što je postojalo prije neba i zemlje. Tiho, bez forme, potpuno i koje se nikad ne mijenja. Živjeći vječno svugdje u savršenstvu, to je majka svih stvari, ne znam kako mu je ime; Ja ga nazivam Put".
To znači da je svijet nastao od "Dao".
U posljednjih sto godina, iznenadna invazija komunističke aveti stvorila je silu protiv prirode i čovječnosti, uzrokujući bezgraničnu agoniju i tragediju. To je također dovelo ljudsku civilizaciju na ivicu uništenja. Čineći sve vrste zlodjela, koja narušavaju Dao i suprotstavljaju se nebu i zemlji, to je postala krajnje zla sila protiv univerzuma.
"Čovjek slijedi zemlju, zemlja slijedi nebo, nebo slijedi Dao, a Dao slijedi svoju sopstvenu prirodu." [2] U drevnoj Kini, ljudi su vjerovali u sklad, harmoniju i koegzistenciju sa nebom. Čovječanstvo se integrira sa nebom i zemljom i postoji u uzajamnoj zavisnosti s njima. Dao univerzuma se ne mijenja. Univerzum se kreće u skladu sa Dao na jedan uređen način. Zemlja slijedi promene prirode, zbog toga postoje četiri različita godišnja doba. Kada ljudi poštuju zahtjeve neba i zemlje, čovječanstvo uživa harmoničan život u zahvalnosti i blagoslovu. To se odražava izrekom "nebeske konstelacije, zemaljske prednosti i harmonija među ljudima". [3] Prema kineskoj misli, astronomija, geografija, sistem kalendara, medicina, literatura i čak socijalne strukture, sve slijede ovo razumijevanje.
Ali Komunistička Partija propagira "filozofiju borbe" i da će "ljudi dobiti borbu protiv prirode", u prkošenju nebu, zemlji i prirodi. Mao Cetung je rekao: "boriti se s nebom je bezgranična radost, boriti se sa zemljom je bezgranična radost i boriti se sa čovječanstvom je bezgranična radost". Možda Komunistička Partija stvarno uživa u ovakvoj borbi, ali ljudi zbog toga podnose neizrečive patnje.
1. Borba protiv ljudi, eliminiranje ljudske prirode
Miješanje Dobrog i Lošeg vodi gubitku čovječnosti
Čovjek je u prvom redu prirodno pa tek onda društveno biće. "Čovjek je po prirodi dobar" [4] "Dobrota je svojstvena svim ljudima" [5]. Ovo su neka od mnogih smjernica koje čovjek poseduje od svog rođenja, i koje mu omogućuju da razlikuje ispravno od pogrešnog i dobro od zla. Nasuprot tome, za KPK su ljudi životinje ili čak mašine. Prema KPK su i kapitalistička, kao i radnička klasa samo materijalna snaga.
Cilj KPK je da manipulira ljude i postepeno ih promeni u buntovne, revolucionarne nasilnike. Marks je rekao: "Materijalne sile jedino mogu biti savladane od strane materijalnih sila". "Teorija može postati materijalna sila, čim obuzme mase." [6] On je vjerovao da je cjelokupna istorija čovječanstva samo stalna evolucija ljudske prirode, a da je ljudska priroda zapravo klasna priroda. Osim toga, vjerovao je da ništa nije urođeno, već da je sve produkt okoline. Marks je pretpostavljao da je čovjek u svim okolnostima "socijalno biće" i nije bio saglasan sa konceptom "prirodnog bića", koju je proklamirao Feurbach. Lenjin je vjerovao da marksizam ne može sam od sebe rasti među radnim narodom, već da se mora donijeti izvana. Svi Lenjinovi pokušaji da ekonomsku borbu radnika pretvori u ciljanu političku borbu preuzimanja moći, završavali su se neuspjehom. Tako je on položio svoju nadu u refleksnu teoriju Ivana Petroviča Pavlova, dobitnika Nobelove Nagrade. Lenjin je rekao da ta teorija "ima ogromno značenje za proleterijat širom svijeta". Trocki [7] se čak nadao da će kondicionirani refleksi prouzrokovati ne samo psihičku već i fizičku promjenu ličnosti. Na isti način kao što pas počinje sliniti, kada čuje zvonjenje zvona za obrok, on je očekivao da vojnici pri zvuku pucnjave, hrabro krenu naprijed stavljajući svoj život na kocku za Komunističku partiju.
Od davnina su ljudi vjerovali da nagrada proističe iz rada i napora. Naporan rad vodi ka blagostanju. Ljudi su prezirali ljenjost i vjerovali su da je nemoralno uzimati povlastice bez rada. Ipak, nakon što se Komunistička partija proširila u Kini kao kuga, ona je ohrabrila društveni ološ i besposličare da prisvajaju zemlju, oduzimaju privatnu imovinu i tiraniziraju ljude. Ovo se sve odigravalo javno i pod pokroviteljstvom zakona.
Svako zna da je dobro poštovati starije i brinuti se o mladima i da je loše biti bezobziran prema starijima i nastavnicima. Staro konfucijanističko učenje se sastajalo iz dva dijela: Xiao Xue (osnovno školovanje) i Da Xue (napredno školovanje). Xiao Xue se učilo do 15-te godine života i bilo je uglavnom usmjereno ka opštoj kulturi u odnosu na čistoću, ponašanje, govor, socijalne odnose, itd. Da Xue je naglašavalo vrline i postizanje Tao [8]. U toku kampanja KPK su učenja Lin Biao-a [9] i Konfučija kritikovana, a sva viša moralna učenja su odstranjena iz nastavnog plana za mlađe generacije.
Jedna stara kineska poslovica glasi: "On je moj učitelj samo jedan dan, ali dužnost mi je da ga poštujem kao oca cijelog života".
5. avgusta 1966. godine je Bian Zhongyun, nastavnica ženske srednje škole, pekinške pedagoške Više škole, bila primorana da šeta ulicom odeće izmrljane crnom bojom, sa navučenom klovnovskom kapom preko glave, dobošujući na kanti za otpatke. Morala je objesiti crnu tablu na vrat i nakon što je bila prisiljena klečati na koljenima, polivena je ključalom vodom. Zatim je pretučena daskom obloženom ekserima. Umrla je od posljedica mučenja.
Direktorica više škole pekingškog univerziteta je od strane svojih studenata bila primorana udarati po jednom slomljenom umivaoniku i pritom uzvikivati: "Ja sam zao elemenat". Da bi je ponizili, ošišali su je i bila je udarana po glavi, tako da je iz rana nanesenih udarcima šiktala krv. Bila je primorana puzati po tlu.
Svako je mišljenja da je čistoća dobra stvar, a biti prljav je loše. Ali KPK je propagirala "da treba biti pokriven prljavštinom i blatom i raditi naporan i težak posao, koji ostavlja žuljeve na rukama". Partija misli da je dobro kad su "ruke crne, a na nogama se lijepi goveđa balega" [10] Takvi ljudi su smatrani najrevolucionarnijim i mogli su posjećivati univerzitet, postati članovi partije, biti unaprijeđeni i konačno postati lideri Partije.
Čovječanstvo se razvijalo sakupljanjem znanja, ali pod upravom KPK se sticanje znanja smatralo lošim. Intelektualci su bili označeni smrdljivom devetom kategorijom, najgorom na skali od jedan do devet. Od intelektualaca se zahtijevalo da uče od nepismenih i prije nego što bi mogli započeli novi život, morali su biti prevaspitani od strane siromašnih seljaka. U prevaspitavanju intelektualaca, profesori sa pekinškog univerziteta Tsinghua prognani su na ostrvo Šaran u Nanchangu, u provinciji Jiangxi. U ovoj oblasti je bila veoma rasprostranjena bolest bilharcioza [11] i čak je jedan radni logor koji je prvobitno bio tamo izgrađen, morao biti premješten. Pri kontaktu sa riječnom vodom su se svi ovi profesori inficirali i kod njih se razvila ciroza jetre koja ih je učinila nesposobnim za život i rad.
Kambodžanska komunistička partija (poznata pod imenom Crveni Kmeri) je, potaknuta prijašnjim premijerom Kine Zhou Enlai-jem, dovela progon intelektualaca do krajnosti. Svako, za koga se predpostavljalo da nezavisno razmišlja, bio je izvrgnut progonu i duhovnom i fizičkom uništenju. Od 1975. do 1978. godine, ubijena je četvrtina stanovništva Kambodže. Neki samo zato što su imali tragove naočara na nosu.
Nakon pobede kambodžanskih komunista 1975. godine, Pol Pot je počeo uvoditi socijalizam - "raj u ljudskom društvu", gdje nema razlika među klasama, nema razlika između grada i sela, nema novca, niti trgovačke razmene. Na kraju su porodice bile rasturene i zamijenjene muškim i ženskim radnim grupama. Svi su bili primorani raditi i jesti zajedno i nositi iste, crne, revolucionarne ili vojne uniforme. Bračni supružnici su se smjeli sastajati samo jednom nedeljno i to samo uz predhodno dobivenu dozvolu.
Komunistička partija je tvrdila da se ne boji ni neba, ni zemlje, ali je arogantno pokušala preinačiti nebo i zemlju. To je potpuno neuvažavanje svih pravednih moći i elemenata univerzuma. Tokom svog studija u Henanu, Mao Cetung je napisao sljedeće:
"U istoriji svih naroda su postojale velike revolucije. Stare strukture su isprane i natopljene novim, nastupali su veliki preobražaji, uključujući i život i smrt, uspjeh i propast. Isto tako je i sa razaranjem univerzuma. Razaranje univerzuma definitivno nije konačno razaranje, i nema sumnje da će razaranje ovdje, tamo značiti rođenje. Svi mi očekujemo takvo razaranje, jer razaranjem starog univerzuma mi stvaramo novi. Zar to nije bolje nego stari univerzum."
Međusobna naklonjenost je prirodan ljudski osjećaj. Naklonjenost između supružnika, roditelja i djece i među prijateljima je normalna pojava u ljudskom društvu. Neprestanim političkim kampanjama, KPK je od ljudi načinila vukove, čak štaviše još divljije i okrutnije zvijeri od vukova. Postoji jedna stara poslovica koja glasi: "Iako su tigrovi divlje i svirepe zvijeri, nikad ne jedu svoju sopstvenu mladunčad". Ali pod vladavinom KPK, postalo je normalno da se roditelji i djeca ili supružnici međusobno prijavljuju i cinkare. Odricanje od porodičnih veza bio je veoma rasprostranjen fenomen.
60-tih godina je jedna nastavnica u jednoj od pekinških osnovnih škola, prilikom pripreme testa pravopisa, stavila omaškom zajedno znakove "socijalizam" i "pasti". Učenici su o tome obavijestili funkcionere KPK. Nakon toga je ona bila kritikovana i na javnim skupovima omalovažavana i šamarana od strane muških učenika. Njena kći je se odrekla. Svaki put kad bi se štogod desilo, njena kćer je na političkim sastancima kritizirala "nove pokrete u klasnoj borbi" njene majke. Godinama nakon te omaške, jedini posao koji je radila bio je čišćenje škole i školske toalete.
Ljudi koji su prošli kroz kulturnu revoluciju, nikad neće zaboraviti Zhan Zhixin, koja je bila upućena u zatvor, jer je kritikovala Mao Cetunga zbog njegovog neuspjeha prilikom tzv. "Velikog skoka napred". Mnogo puta, zatvorska policija bi je svukla nagu sa rukama vezanim lisicama na leđima i gurnula je u zatvoreničku ćeliju za muškarce kako bi je oni silovali, što ju je na kraju dovelo do ludila. Zatvorski čuvari su se bojali da će ona prilikom pogubljenja uzvikivati parole, pa su joj pritisli glavu na ciglu i bez ikakve anestezije joj presjekli grkljan.
I zadnjih godina, prilikom progona Falun Gonga, KPK upotrebljava iste stare metode za sijanje mržnje i izazivanje nasilja.
Komunistička partija tlači dobru ljudsku narav, podstiče, upotrebljava i prećutno odobrava zlu stranu ljudi, kako bi ojačala sopstvenu vladavinu. Kampanje se nižu jedna za drugom i ljudi sa savješću su, iz straha od nasilja, primorani ćutati. KPK je sistematski uništila univerzalne moralne standarde, u pokušaju da potpuno izokrene pojmove dobra i zla, časti i sramote, koje je čovječanstvo vijekovima održavalo.
Zlo koje prevazilazi zakon o obostranoj potpori i sputavanju
Laoce je rekao: "Radi postojanja ružnog, cijeli svijet zna šta je ljepota, zbog postojanja zla, svi znaju šta je dobro. Zato se imućstvo i siromaštvo pojavljuju zajedno, jednostavnost i teškoća se međusobno nadopunjuju, dugo i kratko su u međusobnom kontrastu, visoko i nisko se oslanjaju jedno o drugo, glas i zvuk usklađuju jedno drugo i ispred i iza slijede jedno drugo." [12]
Jednostavno rečeno, u ljudskom svijetu postoji zakon o obostranoj potpori i sputavanju. Ne samo da su ljudi podijeljeni na dobre i loše, već dobro i zlo postoje i unutar jedne osobe.
Dao Zhi, jedna ikona bandita u drevnoj Kini, je rekao svojim sljedbenicima: "Banditi trebaju takođe da slijede Put (Tao)". Nastavljajući, on je rekao da jedan bandit "takođe treba biti častan, hrabar, iskren, mudar i dobrodušan". To bi trebalo značiti da čak i jedan bandit ne smije raditi šta hoće i on takođe mora slijediti određena pravila.
Gledajući unatrag na istoriju KPK, može se reći da je ona puna obmana i izdaje bez granica. Ono što banditima najviše služi na čast je "Pravednost". Čak se i mjesto na kojem se dijeli plijen zove: "Dvorana Čestitosti za dijeljenje plijena". Ali svaki put kad među drugovima u KPK nastane kriza, potkazuju jedan drugog, tuže jedan drugog i pronalaze i falsificiraju optužbe koje bi jedni drugima pripisali.
Uzmimo za primjer generala Peng Dehuai-ja [13]. Mao Cetung, koji se ranije bavio zemljoradnjom, znao je da je nemoguće proizvesti 130.000 jina pšenice po jednom mu [14] i da je ono što je Peng rekao potpuno odgovaralo istini. On je takođe znao da Peng nije imao namjeru osporavati njegovu moć, a da ne govorimo o činjenici da mu je Peng više puta spasio život, dok se Peng sa trupom od samo 20.000 vojnika borio protiv Hu Zangnana sa moćnijom trupom od 200.000 vojnika za vrijeme rata između KPK i KMT [Kuomintanga]. Uprkos tome, čim je Peng pokazao da ima drugačiji stav od Maovog, Mao je odmah pobjesnio i bacio u korpu za otpatke pjesmu koju je napisao u slavu Penga, pod nazivom: "Ko se usuđuje uzjahati konja oružan sabljom i biti na čelu - samo naš general Peng". Mao je odlučio da ubije Penga, uprkos plemenitosti, koju je Peng pokazao prilikom spašavanja Maovog života.
KP radije na brutalan način ubija, nego da blagonaklono vlada; ona progoni svoje sopstvene članove uprkos njihovom ličnom lojalitetu; ona razmjenjuje kinesku teritoriju i trguje sramotno i kukavički; ona čini sebe neprijateljem ispravne vjere i nedostaje joj mudrost; ona neprestano pokreće nove masovne pokrete i vlada pomoću njih i bez ikakve mudrosti. Sve u svemu, KPK je tako daleko dotjerala, da je odbacila čak i minimalni moralni stav da "čak i banditi trebaju takođe da slijede Put (Tao)". Njena zlobnost je prevazišla i univerzalni zakon o obostranoj potpori i sputavanju. KPK se totalno suprotstavlja prirodi i čovječnosti s ciljem da pomiješa kriterije o dobru i zlu i da uništi zakone univerzuma. Njena bezgranična arogancija je dostigla zenit i ona je osuđena na potpunu propast.
2. Borba protiv Zemlje je u protivrečnosti s Prirodom i dovodi do katastrofalnih posljedica
Klasna borba se proseže čak nad prirodom
Jin Xunhua, koji je 1968. godine absolvirao na srednjoj školi Wusong broj 2, i koji je bio stalni član srednjoškolskog Komiteta Crvene Garde u Šangaju, je marta 1969. godine poslan na školovanje u seosku oblast provincije Heilongjiang. 15. avgusta 1969. godine se sa jednog planinskog lanca sručila jaka bujica i poplavila krajeve oko rijeke Shuang. Jin je skočio u uskovitlani vodeni tok kako bi iz bujice spasio dva ploveća električna stuba za njegovo proizvodno odjeljenje i pritom se utopio.
Slijede dva izvoda iz njegovog dnevnika [15] iz dana prije njegove smrti:
"4. juli Počinjem osjećati strogost i intenzitet klasne borbe u unutrašnjosti zemlje. Kao crvenogardista predsjednika Mao-a stojim potpuno spreman za borbu protiv reakcionarnih snaga opremljen nepobjedivom logikom Mao Cetunga, kao svojim oružjem. Ako treba, spreman sam čak i žrtvovati svoj život. Ja ću se svim svojim moćima boriti, boriti i boriti da učvrstim diktaturu proleterijata.
19. juli Klasni neprijatelji u ovoj brigadi su još uvijek drski. Obrazovana mladež je i došla u seoske oblasti upravo zbog učestvovanja u tri značajna revolucionarna pokreta na selu, a prije svega u klasnoj borbi. Mi se moramo osloniti na klasu siromašnih i nižu srednju klasu seljaka, trebamo mobilizirati mase i potisnuti aroganciju neprijatelja. Mi, obrazovana omladina, treba da uvijek držimo uzvišeno veličanstvene riječi Mao Cetungove Misli, ne trebamo nikada zaboraviti klasnu borbu i ne smijemo nikada zaboraviti diktaturu proleterijata."
Jin je otišao u unutrašnjost zemlje nošen mišlju da pobijedi Nebo i Zemlju i da preobrazi čovječanstvo. Njegovi dnevnici otkrivaju da je njegov um bio ispunjen "borbom". On je proširio ideju "borbe protiv ljudi" u borbu protiv Neba i Zemlje i konačno je izgubio život zbog toga. Jin je tipičan primjer filozofije borbe i istovremeno je postao njena žrtva.
Engels je jednom rekao: "Sloboda je priznavanje neizbježnosti". Mao Cetung je otišao korak dalje i tome dodao: "...i reforma svijeta". Ovaj zadnji dodatak, potpuno je razotkrio pravu narav KPK, naime želju za preinačenjem prirode. "Neizbježnost", kako je razumiju komunisti, odnosi se na materiju koju ne vide i "zakonitost", čiji izvor leži izvan mogućnosti objašnjenja. Oni vjeruju da se priroda i čovječanstvo mogu "osvojiti", preuzimanjem subjektivnih inicijativa, kako bi se shvatili objektivni zakoni. U svojim naporima da promijene prirodu, komunisti su donijeli haos u Rusiju i Kinu.
Narodne pjesme za vrijeme "Velikog skoka naprijed" pokazuju aroganciju i glupost KPK. "Pusti nek se brda poklone i neka se rijeke sklone u stranu", "Na nebu ne postoji car žada i na zemlji nema zmajevog kralja. Ja sam car žada i zmajev kralj. Naređujem trim planinama i pet klisurama da se sklone u stranu jer sad dolazim ja." [16]
Komunistička partija je stigla! S njom je došlo razaranje ravnoteže u prirodi i harmoničnog svijeta.
Razaranjem prirode KPK žanje ono što je posejala
Pod poljoprivrednom politikom, u kojoj je žitarice smatrala ključem svih svojih problema, KPK je svojevoljno preobratila velike površine brdskih obronaka i pašnjaka, koji nisu bili pogodni za poljoprivredu, u oranice, pokušavajući da od njih napravi korisnu obradivu zemlju. Rijeke i jezera su bila popunjena da bi se iskoristili kao zemlja za kulturnu obradu. Kakav je bio rezultat? KPK je tvrdila da je produkcija žita 1952. godine premašila produkciju žita pod režimom Kuomintanga. Ali ono što nije bilo otkriveno je da je tek 1972. godine cjelokupna proizvodnja žita u Kini premašila nekadašnju proizvodnju iz vremena miroljubive vladavine Qianlong režima iz doba Qing dinastije. Čak je i dan danas prosječna proizvodnja po glavi stanovnika u Kini još uvijek niža nego za vrijeme Qing dinastije, i time iznosi samo trećinu od onog u Song dinastiji, u čijem vladajućem razdoblju je poljoprivredna produkcija bila najveća u kineskoj istoriji uopšte.
Nasumična sječa drveća i zatrpavanje rijeka i jezera su doveli do drastičnog pogoršanja prirodne sredine u Kini. Danas se kineski ekološki sistem nalazi na ivici kolapsa. Isušivanje rijeke Hai i Žute rijeke kao i zagađenost rijeka Huai i Jangce, uništavaju ono, od čega zavisi preživljavanje kineske nacije. Nestankom pašnjaka u provincijama Gansu, Qinghai, u unutrašnjoj Mongoliji i Xinjiang, gdje žive Uiguri dovelo je do toga da pješćane oluje prodiru do centralne visoravni Kine.
50-tih godina je KPK, po uputama sovjetskih stručnjaka, izgradila hidrocentralu Sanmenxia na Žutoj rijeci. Ova hidrocentrala do današnjeg vremena ima samo kapacitet rijeke srednje veličine, premda je Žuta rijeka druga po veličini u Kini. Što je još gore, ovaj projekt je doveo do toga da se mulj skuplja na gornjem toku rijeke, čime se riječno korito povisilo. Zbog ovoga, čak i blaža poplava dovodi do ogromnih gubitaka života i imovine stanovništvu s obje strane rijeke. Prilikom izliva rijeke Wei 2003. godine, količina vode je dostigla 3.700 kubičnih metara u sekundi. Svakih dvije do pet godina se tako nešto dešava, uprkos tome je katastrofa izazvana ovog puta bila bez primjera u zadnjih 50 godina.
U oblasti Zhumadian u provinciji Henan su bili izgrađeni mnogobrojni rezervoari. 1975. godine, brane ovih rezervoara su se jedna za drugom srušile. U toku od samo dva sata se utopilo 60.000 osoba. Ukupni broj poginulih je iznosio 200.000.
KPK nastavlja uništavati kinesku zemlju. Brana na rijeci Jangce i projekat da se voda s juga sprovede na sjever, pokušaji su KPK da investicijama, koje iznose stotine milijardi dolara, promijeni prirodni ekološki sistem. A da se i ne spominju mali i srednji projekti koji su imali za cilj "da pobijede zemlju". Štaviše, jednom je u krugovima KPK bilo predloženo da se upotrijebi atomska bomba kako bi se probio prolaz kroz Qinghai-Tibet visoravan, kako bi se promijenila prirodna okolina zapadne Kine. Iako je arogancija KPK i nepoštovanje prema svojoj zemlji šokirala cijeli svijet, to nije došlo neočekivano.
U Ba Gua u knjizi promjena (I-Ging) se kaže da su preci kineza Nebo (Qian) smatrali tvorcem, oni su poštovali nebeski Tao. Zemlju (Kun) su smatrali primajućom i respektirali su vrline prihvatanja.
Kun, heksagram koji sledi Qian, je u knjizi Promjena objašnjen na ovaj način: "U heksagramu Kuna je osobina Zemlje da se širi i da uzvraća. U skladu s tim, plemeniti ljudi postupaju svim stvarima velikodušnom vrlinom".
U Konfucijevim zapisima iz knjige Promjena [17] se kaže: "Veličanstvenost Kuna je perfektna. Ona donosi rođenje svim bićima."
Konfucije govori dalje o prirodi Kuna: "Kun je najmekši, a ipak je u pokretu čvrst. Krajnje je miran, a po prirodi skladan. Slijedeći ga, zadobiće svog gospodara, ipak pritom zadržava svoju narav. On sadrži sve stvari i sjajan je u preobražavanju. Ovo je put Kuna - kako je prilagodljiv - podržavajući Nebo i krećući se s vremenom."
Jasno je da samo s vrlinama prihvatanja Majke Zemlje, mekoćom, mirom i istrajnošću u slijeđenju Neba, samo tako se sve stvari na Zemlji mogu održati i cvjetati. Knjiga Promjena nas uči ispravnom stavu prema nebeskom Tao-u i zemaljskim vrlinama: slijediti Nebo, sačuvati zemlju i poštovati prirodu.
Ali KPK ne poštuje načela Qiana (Neba) i Kuna (Zemlje), jer ona uči: "Boriti se s Nebom i tući se sa Zemljom". Ona je samovoljno opljačkala zemljine zalihe. Na kraju će biti neizbježno kažnjena od strane Neba, Zemlje i zakona prirode.
3. Borba protiv Neba, suzbijanje vjere i odbijanje vjerovanja u Bogove
Kako jedan ograničen život može spoznati bezgranične vremenske prostore?
Edvard, Einštajnov sin, je jednom upitao svog oca zašto je on tako slavan. Einštajn je prstom pokazao na bubu koja je stajala na kožnoj lopti i odgovorio: "Vidiš ovu hitru bubu? Ona ne zna da hoda zakrivljenim putem, ali Einštajn to zna". Einštajnov odgovor ima zaista duboko značenje. Jedna kineska poslovica ima slično značenje: "Ne možeš vidjeti pravi lik brda Lu, jer stojiš na brdu". Da bi se mogao shvatiti jedan sistem, mora se izaći iz njega i posmatrati ga. Ipak, čovječanstvo, koje sa svojim ograničenim predstavama posmatra bezgraničan prostor i vrijeme u univerzumu, nikad neće biti u stanju da razumije stvarnu prirodu univerzuma i tako će univerzum za čovječanstvo vječito ostati tajna.
Ovo za nauku neispitljivo područje se pripisuje duhovnom ili metafizici, koji prirodno spadaju u područje "vjere".
Vjera, duhovno područje koje obuhvata iskustvo i razumijevanje života, vrijeme-prostora i kosmosa, prevazilazi ono, što može biti upravljano političkom partijom. "Caru carevo, Bogu Božije" [18]. Na osnovu svog bijednog i absurdnog razumijevanja univerzuma, KPK proglašava sve ono što ne odgovara njenoj teoriji "sujeverjem" i podvrgava sve one koji vjeruju u boga ispiranju mozga i zahtijeva od njih da se odreknu svoje vjere. Ko se protivi, biva tlačen ili čak i ubijen.
Pravi naučnik ima široko shvatanje o univerzumu i neće svojim sopstvenim ograničenim razumijevanjem poreći bezgraničnost "nepoznatog". U svojoj knjizi "Osnove matematike", objavljenoj 1678. godine, poznati naučnik Isak Njutn je detaljno objasnio principe mehanike, plime i oseke i kretanje planeta, i izračunao je kretanje sunčevog sistema. Njutn, koji je požnjeo veliki uspjeh i veliku slavu, ponavljao je više puta da njegova knjiga opisuje samo površinu fenomena i da se on uopšte ne usuđuje govoriti o stvarnom značenju univerzuma stvorenog od sveobuhvatnog Boga. U drugom izdanju "Osnove matematike", Njutn svoju vjeru ovako iskazuje: "Ovaj veoma lijep sunčev sistem, kao i planete i komete mogu biti sazdani samo od jednog sveznajućeg Boga... Kao što slijepac nema predstavu o bojama, tako i mi nemamo predstavu o načinu na koji sveznajući Bog osjeća i razumije stvari".
Ostavimo na stranu pitanje postojanja raja koji prevazilazi vrijeme i prostor i da li se oni, koji traže put ka njemu, mogu vratiti ka svom božanskom porijeklu i ka svom istinskom bivstvu. Međutim, postoji jedna tačka, u kojoj bi svi mogli biti jednog mišljenja: ko iskreno vjeruje, uvjeren je u to da se dobro dobrim vraća, a loše lošim. Iskrena vjera ima vrlo važnu ulogu u održavanju ljudskog morala na određenom nivou. Od Aristotela, pa do Einštajna, mnogi vjeruju u postojanje jednog preovladavajućeg zakona u univerzumu. Čovječanstvo nikad nije prestalo različitim metodama tragati za istinom u univerzumu. Zašto uz nauku, i religija, vjera i kultivacija ne bi mogli biti prihvaćeni kao drugi pristup, kroz koji se može otkriti univerzalna istina?
KP Kine uništava ispravnu vjeru čovječanstva
U ranijim vremenima su svi narodi vjerovali u bogove. Baš zbog tog vjerovanja u bogove i radi principa po kojem se dobro dobrim vraća, a zlo zlim, ljudi se uzdržavaju i održavaju moral društva. U svim vremenskim razdobljima i po cijelom svijetu su ortodoksne religije na Zapadu i Konfucijanizam, Budizam i Taoizam na Istoku učili da stvarnu sreću zadobija onaj ko vjeruje u božanstva, poštuje Nebo, dobar je prema drugima, cijeni ono što ima i zahvalan je za blagoslove.
Jedan od osnovnih principa komunizma je ateizam - vjerovanje da ne postoje bogovi, ne postoji Buddha ni Tao, ni pređašnji život, ne postoji život nakon ovog života i ne postoji uzročna odmazda. Zato su komunisti u različitim zemljama siromasima i proleterijatu u dronjkama [19] pripovijedali da ne moraju vjerovati u bogove; oni ne moraju platiti za ono što dobijaju; oni se ne moraju držati zakona i ponašati dobro. Naprotiv, oni trebaju upotrijebiti prevaru i nasilje kako bi došli do imućnosti.
U drevnoj Kini su carevi na sebe gledali kao na potomke visokog plemstva, ali su se ipak postavljali ispod Neba i nazivali se nebeskim sinovima. Kontrolirani i uzdržavani od "Nebeske volje", imali su običaj da, s vremena na vreme, izdaju carevske objave, kojima su sami sebe okrivljivali i pokajavali se pred Nebom. Ali komunisti za sebe tvrde da predstavljaju nebesku volju. Neograničeni nebeskim zakonima, slobodni su činiti šta žele. Tako su umjesto "raja na zemlji" stvorili pakao na zemlji.
Karl Marks, stvaralac komunizma, vjerovao je da je vjera duhovni opijum za narod. On se bojao da ako ljudi vjeruju u Boga, da će odbiti da prihvate njegov komunizam. Prvo poglavlje u knjizi "Dijalektika prirode" od Engelsa sadrži kritiku Mendelejeva i proučavanja mistike njegove grupe.
Engels je tvrdio da sve prije i u toku srednjeg vijeka mora opravdavati svoje postojanje pred sudom ljudske razboritosti. Prilikom ove izjave on je sebe i Marksa smatrao sudijama u tom sudskom procesu. Mihael Bakunin, anarhista i Marksov prijatelj, na sljedeći način je komentirao Marksa: "On se je pojavio da bi bio Bog ljudima. On ne može tolerirati nikog drugog kao Boga osim sebe samog. Želio je da ga ljudi obožavaju kao boga i cijene kao idola, inače bi ih verbalno napao ili progonio."
Tradicionalna ispravna vjera za komunističku aroganciju predstavlja prirodnu prepreku.
KPK je u divljem progonu religije potpuno pomahnitala. Za vrijeme Kulturne revolucije su bezbrojni hramovi i džamije porušeni i monasi su sprovođeni ulicama i ponižavani. U Tibetu je oštećeno 90% hramova. I dan danas, KPK nastavlja s progonom religija. Još uvijek je nekoliko desetina hiljada članova kućnih hrišćanskih crkvi u zatvoru. Gong Pinmei, katolički svještenik iz Šangaja, je zbog svoje vjere bio progonjen od strane KPK i proveo je u zatvoru više od 30 godina. Nakon otpuštanja iz zatvora krajem 1980-tih godina, preselio se u SAD. Kada je umro u starosti od preko 90 godina, njegova posmrtna želja je glasila: "Premjestite moj grob u Šangaj kad KPK više ne bude vladala Kinom". U više od 30 godina, koje je proveo u zatvorskoj samici, KPK ga je puno puta primoravala da se u zamijenu za puštanje na slobodu odrekne svoje vjere i prihvati vodstvo patriotskog komiteta "Samo Troje" KPK [20].
Zadnjih godina je progon praktikanata Falun Gonga, koji zastupaju principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije, od strane KPK proširavanje doktrine "borbe protiv Neba" i takođe neizbježna posledica pokušaja KPK da ljude protiv svoje volje prisiljava nečemu.
Ateističke komuniste obuzima radost kada se bore protiv Neba i oni pokušavaju da kontroliraju i kanaliziraju vjeru ljudi u Boga. Njihova absurdnost se ne može opisati riječima. Pojmovi arogancija ili uobraženost ne mogu to opisati ni u tragovima.
Zaključak
U praksi je komunizam propao širom svijeta. Marta 2001. godine je Jiang Zemin, bivši vođa zadnjeg velikog komunističkog režima na svijetu korespodentu Washington Post-a rekao sljedeće: "Kada sam bio mlad, vjerovao sam da će komunizam ubrzo prevladati, ali danas ne mislim više tako". Danas postoji malo onih, koji zaista vjeruju u komunizam.
Komunistički pokret je osuđen na propast, jer krši zakone univerzuma i protivrječi nebeskom Tao. Takve snage uperene protiv Univerzuma će sa sigurnošću biti kažnjene od strane nebeske Volje i božijeg predviđenja.
Iako je kineska KP preživjela svoje krize time što je mijenjala svoje lice, hvatajući se pritom za zadnju slamku, njena neizbježna sudbina je svakom jasna. Skidajući jednu za drugom svoje varljive maske, KPK otkriva svoju pravu narav gramzivosti, brutalnosti, besramnosti i zlobe i prikazuje se kao suprotnost Univerzumu. Do današnjeg dana, ona kontrolira misli ljudi i izopačuje ljudske vrline i moral i dalje donosi nesreću civilizaciji i ljudskom moralu kao i miru i napretku.
Veličanstveni Univerzum je nosilac nepobitne nebeske Volje, koja se takođe naziva i Božijom voljom ili Prirodnim zakonom. Čovječanstvo može imati budućnost samo ako poštuje Nebesku Volju, slijedi tok prirode, pridržava se zakona Univerzuma i voli sva živa bića pod nebeskim svodom.
Napomene
[1] Laoce, kineski filozof, živio je u 6-om vijeku p.n.e. On je autor knjige Dao De Jing (Tao Te Ching) koja je osnovna knjiga Taoizma
[2] Dao De Jing, Poglavlje 25
[3] Mencius, 2. knjiga
[4] Klasično djelo Tri Znaka (San Zi Jing), tradicionalni kineski tekst za osnovno obrazovanje
[5] Mencius, 6. knjiga
[6] Karl Marks, "Prilog kritici Hegelove filozofije prava"
[7] Lav Davidovič Trocki (1879.-1940.) ruski komunistički teoretičar, istoričar, vojskovođa i osnivač ruske Crvene Armije. Ubijen od strane Staljinovih agenata 22. avgusta 1940. godine u Meksiko Sitiju.
[8] Prema Zhu Xi ili Chu Hsi (1130.-1200.), također znan kao Zhu-zi ili Chu-tzu, neo-konfučijevski učenjak iz Song dinastije, "Osnovno školovanje" se odnosi na primjerno ponašanje, dok "Napredno školovanje" objašnjava principe iza takvog ponašanja. Izvor: "Klasificirane konverzacije Učitelja Zhu (Zhu Zi Yu Lei)", 7. tom (1. Učenje)
[9] Lin Biao (1907.-1971.), jedan od visokih lidera KPK pod Mao Cetungom, član kineskog Politbiroa, potpredsjednik KPK (1958.) i ministar narodne odbrane (1959.). Lin je smatran arhitektom "Velike kineske kulturne revolucije". 1966. godine je izabran za nasljednika Mao Cetunga, ali je 1970. godine izgubio povjerenje. Kada je Lin osjetio svoj gubitak pozicije, bio je umiješan u pokušaj puča i nakon što je njegova namjera otkrivena, pokušao je pobjeći u Sovjetski Savez. Pri pokušaju bjegstva se njegov avion srušio u Unutrašnjoj Mongoliji, pri čemu je Lin poginuo.
[10] Iz Maovih "Govora na Yan'an forumu za literaturu i umjetnost" (1942.)
[11] Bilharcioza (Schistosomiasis) je parazitsko oboljenje tropskih oblasti koje napada jetru. Infekcija nastaje dodirom sa zaraženom vodom. Simptomi su: povišena tjelesna temperatura, groznica, kašalj i bolovi u mišićima. U težim slučajevima dolazi do oštećenja jetre, crijeva, pluća, mokraćne bešike, i u rijetkim slučajevima dovodi do grčeva, paralize i zapaljenja kičmene moždine.
[12] Dao De Jing, 2. poglavlje
[13] Peng Dehnai (1898.-1974.) kineski komunistički general i politički vođa. On je bio vrhovni komandant u ratu s Korejom, podpredsjednik državnog savjeta, član Politbiroa i ministar odbrane (1954.-1959.). Nakon nesuglasica oko Maovog načina pristupa na plenumu KPK u Lushanu, on je zvanično razriješen svoje dužnosti. Između ostalog, Peng je kritikovao Maov plan da u poljoprivrednoj proizvodnji žita proizvede 130.000 jina po jednom mu. On je, kao i Mao, bio svjestan da je to bilo nemoguće postići sa tadašnjim poljoprivrednim sredstvima proizvodnje.
[14] "jin" je kineska jedinica za težinu. 1 jin = 0,5 kg. "Mu" je kineska mjera za površinu. 1 mu = 0,165 jutara
[15] Prevedeno od strane prevodioca
[16] I Car žada i Kralj zmaja su kineske mitološke figure. Car žada, formalno poznat kao "August Personage of Jade" i kako ga djeca i obični ljudi neformalno nazivaju Djed Nebo, je gospodar Neba i jedan od najvažnijih bogova kineskog daoističkog panteona. Kralj Zmaja je nebeski gospodar četiri oceana. Svakim od oceana, koji svaki odgovaraju jednom kardinalnom smijeru, vlada jedan Kralj Zmaja. Kraljevi Zmaja žive u kristalnim palačama, čuvani od strane vojnika morskih račića i generala rakova. Osim vladanja vodenim životom, Kraljevi Zmaja također upravljaju oblacima i kišom. Za Kralja Zmaja Istočnog Mora se kaže da ima najveću teritoriju.
[17] "Kompletan I Jing", prevod na engleski od Alfreda Huanga, Rochester, VT: Unutrašnje tradicije (1998.)
[18] Biblija, Po Mateji 22,21
[19] Dronjavi proleterijat, prevođeno kao siromašni radnici. Time se misli na klasu odbačenih, propalih ljudi ili ljudi koji žive u podzemlju u industrijskim oblastima. Pod tim se podrazumijevaju i projaci, prostitutke, kriminalci, prevaranti, skitnice, dugogodišnji nezaposleni, kao i sve vrste deklasiranih, odbačenih i degeneriranih elemenata. Ovaj pojam je bio skovan od strane Marksa u "Klasne borbi u Francuskoj", 1848.-1850. godine.
[20] "Komitet trostrukog patriotskog pokreta" je izum KPK. "Samo Tri" znači: Samouprava, Samopodržavanje i Samoproširivanje. Patriotski komitet zahtijeva od svih kineskih hrišćana da raskinu vezu sa svim inostranim hrišćanima. Ovaj komitet kontrolira sve zvanične crkve u Kini. Sve crkve koje se nisu priključile patriotskom komitetu "Samo Tri" bile su prisilno zatvorene. Vođe i članovi nezavisnih kućnih crkvi se progone i često su osuđeni na kazne zatvora.