Predgovor
Zhang Fuzhen, oko 38 godina, bila je zaposlena u parku Xianhe u gradu Pingdu u provinciji Shandong u Kini. Ona je u novembru 2000. godine otišla u Peking da apelira za Falun Gong nakon čega je bila nasilno odvedena od strane organa vlasti. Prema izvještajima svjedoka, policija je mučila i ponizila Zhang Fuzhen, skidajući je golu i šišajući je naćelavo. Ona je bila vezana za krevet sa raskrečenim nogama i rukama i stoga je bila prisiljena vršiti nuždu u krevetu. Kasnije, policija joj je ubrizgala injekciju sa nepoznatom otrovnom drogom. Nakon injekcije, Zhang je toliko patila od bolova, da je skoro poludila. Borila se s velikim bolovima ležeći u krevetu, sve dok nije umrla. Cijelom procesu su svjedočili lokalni činovnici Biroa 610. (iz izvještaja sa Clearwisdom web-stranice od 23. jula 2004.) [1].
Yang Lirong, 34 godine, stanovala je u ulici Beimen u gradu Dingzhou u provinciji Hebei. Njena familija je često bila uznemiravana i zastrašivana od strane policije, jer je ona prakticirala Falun Gong. Nakon jedne noćne policijske racije, 8. februara 2002., njen muž, vozač u birou za standarde i meteorologiju, bio je traumatiziran i bojao se gubitka svog posla. Nije mogao izdržati ogroman pritisak, koji su organi vlasti vršili na njega. Rano idućeg jutra, kada su njegovi stari roditelji izašli izvan kuće, on je ugušio svoju ženu. Yang Lirong je tragično umrla, ostavljajući iza sebe 10-godišnjeg sina. Ubrzo nakon toga, njen muž je prijavio incident organima vlasti i policija je požurila da stigne na mjesto događaja kako bi izvršila autopsiju na tijelu gđe. Yang Lirong, koje je još bilo toplo. Oni su odstranili mnoge organe iz njenog tijela, dok je krv šiktala i organi su još zračili toplotu. Pripadnik službe javne sigurnosti grada Dingzhoua je rekao: "Ovo nije autopsija; to je vivisekcija!" (iz izvještaja sa Clearwisdom Web-stranice od 25. septembra 2004.) [2]
U prinudnom radnom logoru Wanjia u provinciji Heilongjiang, žena koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće bila je obješena za jednu gredu. Obje njene ruke bile su vezane grubim konopcem koji je bio omotan oko kotura pričvršćenog na gredu. Stolica na kojoj je stajala je bila odstranjena i ona je visila u vazduhu. Greda je bila 3 do 4 metra iznad zemlje. Konopac je bio povezan sa dizalicom i jedan kraj konopca su držali zatvorski stražari. Kada bi stražari povukli konopac, ona bi visila u zraku. Kada bi oni pustili konopac, ona bi se srušila na zemlju. Ova trudnica je proživljavala ovo bolno mučenje sve dok nije pobacila. Što je bilo još okrutnije je da je njen muž bio prisiljen gledati njeno mučenje. (iz intervjua na Minghui Web-stranici sa gđom. Wang Yuzhi, koja je bila mučena preko 100 dana u prinudnom radnom logoru Wanjia) [3]
Ove strašne tragedije desile su se u modernoj Kini. One su se desile Falun Gong praktikantima, koji su brutalno progonjeni i to je samo par od nebrojenih slučajeva mučenja, koji su se desili za vrijeme pet godina neprekidnog progona.
Od kada je Kina započela ekonomske reforme u kasnim 1970-tim godinama, KPK je nastojala izgraditi pozitivan, liberalan imidž u internacionalnoj zajednici. Ipak, progon Falun Gonga u posljednjih pet godina, koji je bio krvav, iracionalan, široko rasprostranjen, žestok i brutalan, omogućio je internacionalnoj zajednici da još jednom vidi pravo lice KPK i najveću sramotu u evidenciji ljudskih prava KPK. Javnost u Kini, u zabludi da se KPK popravlja i napreduje, navikla je optuživati niski moral policije za zlodjela počinjena od strane kineskog pravnog sistema i sprovodilaca zakona. Ipak, brutalni i sistematski progon Falun Gonga svugdje je prisutan na svakom nivou kineskog društva i potpuno je raspršio iluziju o poboljšanju ljudskih prava. Mnogi ljudi se sada pitaju kako se tako krvav i neobuzdan progon mogao desiti u Kini. Socijalni red se stabilizirao nakon haosa Velike Kulturne Revolucije od prije 20 godina. Zašto je Kina kročila u još jedan sličan ciklus događaja sličnih noćnoj mori? Zašto je Falun Gong, koji promovira principe "Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije" i koji se proširio u preko 60 zemalja, progonjen samo u Kini i nigdje drugdje u svijetu? I kakva je veza između Jianga Zemina i KPK u ovom progonu?
Jiangu Zeminu nedostaju i sposobnost i moralni integritet. Bez tako precizno podešene mašinerije za nasilje, kao što je KPK, koja se bazira na ubijanjima i lažima, on nikad ne bi bio u stanju započeti ovaj genocid, koji je široko rasprostranjen u cijeloj Kini i čak prodire i izvan Kine. Slično, KPK ne bi lako krenula protiv strujanja istorijskih kretanja i okruženja stvorenog nedavnim ekonomskim reformama KPK i pokušajima da se priključi svijetu; samo samovoljni diktator kao što je Jiang Zemin, koji je bio odlučan da ide svojim putem, mogao je to ostvariti. Dosluh i odziv među Jiangom Zeminom i zlom aveti KPK pojačali su zločine progona do neviđenog nivoa. To je slično tome kako odjek zvuka opreme planinara na nagomilanom snijegu može prouzrokovati lavinu i dovesti do katastrofalnih posljedica.
1. Slična pozadina stvara isti osjećaj krize
Jiang Zemin je rođen 1926. godine. Isto kao što KPK sakriva svoju krvavu istoriju, tako i Jiang Zemin pred Partijom i ljudima sakriva svoju istoriju kineskog izdajnika.
U godini u kojoj je Jiang Zemin napunio 17 godina, antifašistički rat je širom svijeta bio u punom jeku. Dok su mnogi patriotski mladići jedan za drugim išli na front da se bore protiv Japana i brane Kinu, Jiang Zemin se te 1942. godine odlučio da stiče više obrazovanje na Centralnom Univerzitetu, osnovanom od strane marionetskog režima Wang Jingwei-ja u Nanjingu pod kontrolom Japanaca. Istraživanja iz različitih izvora pokazala su da je pravi razlog bio taj, što je pravi otac Jianga Zemina, Jiang Shijun, bio visoki oficir u anti-kineskom odjeljenju propagande japanske armije, nakon što je Japan okupirao provinciju Jiangsu, za vrijeme invazije na Kinu. Jiang Shijun je bio pravi izdajnik Kine.
Što se tiče izdaje i prevare, Jiang Zemin i KPK su isti: oni su potpuno bezosjećajni prema kineskom narodu i usuđuju se bezobzirno ubijati nevine ljude.
Da bi se uvukao u KPK i zadobio ugled i moć, nakon što je KPK pobijedila u građanskom ratu (1945.-1948.), Jiang Zemin je proizveo laž da je bio usvojen i odrastao uz svog ujaka Jianga Shangqinga, koji se pridružio KPK jako rano i kasnije je bio ubijen od strane bandita. Uz pomoć falsificiranja familijarne istorije, u samo nekoliko godina je bio unaprijeđen od činovnika nižeg ranga do zamjenika ministra ministarstva elektroindustrije. Njegovo unaprijeđenje je mogao zahvaliti svojim vezama, a ne svojim sposobnostima. Kada je kasnije postao sekretar KP grada Šangaja, Jiang Zemin nije štedio napore da bi se udvorio visokim ličnostima iz KP, kao što su bili Li Xiannian i Chen Yun [4], koji su svake godine dolazili u Šangaj za vrijeme proljetnog festivala. Čak i kao partijski sekretar Šangaja, on je jednom prilikom stajao i čekao nekoliko sati u dubokom snijegu, kako bi Li Xiannianu lično uručio rođendansku tortu.
Masakr na Trgu Tiananmen 1989. godine bila je još jedna prekretnica u životu Jianga Zemina. Zabranom liberalnog lista World Economic Herald, stavljanjem predsjednika Narodnog Kongresa Wan Li-ja u kućni pritvor i podržavanjem masakra, Jiang Zemin je postao Generalni Sekretar KPK. Čak i prije nego što se desio masakr, Jiang Zemin je Deng Xiaopingu uručio tajno pismo, zahtijevajući "odlučne mjere" protiv studenata; u suprotnom će "i nacija i partija biti potčinjene". U proteklih 15 godina, Jiang je u ime "stabilnosti, kao najvećeg prioriteta" beskrupulozno ugnjetavao i ubijao sve disidente i grupe, koje imaju nezavisna razmišljanja ili vjerovanja.
Odkad su Rusija i Kina 1991. započele premjeravati i utvrđivati zajedničku granicu, Jiang Zemin je potpuno priznao rezultate okupacije od strane ruskog carstva i bivšeg Sovjetskog Saveza i u cjelosti prihvatio sve nepravedne dogovore između Rusije i Kine od Sporazuma u Aigunu. On je time trajno ustupio Rusiji preko jedan milion kvadratnih kilometara zemlje.
Svojom ličnom istorijom, pretvarajući se da je siroće revolucionarnog mučenika, dok je u suštini najstariji sin kineskog izdajnika, Jiang Zemin je lično slijedio primjer "prevare" KPK (druga osnovna karakteristika KPK - pogledajte 2. komentar); svojom podrškom masakru "4. juna" i ugnjetavanjem demokratskih pokreta i religioznih vjernika, on je lično prihvatio praksu "ubijanja" KPK (osma osnovna karakteristika KPK - pogledajte 2. komentar); isto kao što je KPK bila pod komandom Sovjetskog Saveza kao ogranak Komunističke Internacionale za Daleki Istok, tako Jiang Zemin sada daje zemlju nizašta, čime vrši "izdaju", što je također jedna od karakteristika KPK.
Jiang Zemin i KPK dijele sličnu, sramnu istoriju, i zbog toga oboje žive u nesigurnosti i pod stalnim strahom od gubitka vlasti.
2. I Jiang Zemin i KP Kine se jednako boje Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije
Istorija internacionalnog komunističkog pokreta napisana je krvlju preko 100 miliona ljudi. Skoro u svakoj komunističkoj zemlji bilo je "odstranjivanja kontrarevolucionara", slično kao u Staljinovoj eri. Više puta se desilo da su milioni, ili čak desetine miliona nedužnih ljudi bili ubijeni. 90-tih godina, bivši Sovjetski Savez se raspao i Istočna Evropa je prošla kroz velike promjene. Komunistički blok je preko noći izgubio više od pola svoje teritorije. KPK je izvukla pouku iz ovoga i shvatila da je zaustavljanje ugnjetavanja i dozvoljavanje prava na slobodu misli i govora jednako traženju sopstvenog uništenja. Ako bi ljudima bilo dozvoljeno da se slobodno izražavaju, kako bi KPK mogla sakriti svoje krvave zločine? Kako bi mogla opravdati svoju ideologiju prevare? Ako bi se ugnjetavanje zaustavilo i ljudi se oslobodili straha i prijetnji, zar se ne bi usudili izabrati drugačiji način života i drugačije vjerovanje od komunizma? Kako bi onda Komunistička Partija mogla održati socijalnu osnovu za svoj opstanak?
KPK u suštini ostaje ista, bez obzira na promjene na površini, koje vrši. Ona nikad neće prestati sa varanjem naroda i nastaviće ga ugnjetavati, koliko god može. Ovom principu odgovara i Jiang Zemin, koji je, u krajnjem strahu nakon masakra "4. juna", vikao da treba "uništiti sve destabilizirajuće faktore još u začetku!".
Upravo u to vrijeme se Falun Gong pojavio u Kini. U početku, mnogi su Falun Gong smatrali vrstom qigonga [5], sa posebno jakim učinkom na zdravlje ljudi. Kasnije, ljudi su postepeno shvatili da suština Falun Gonga nije njegovih pet jednostavnih vježbi, već da je suština Falun Gonga da uči ljudi da se oplemenjuju prema principima "Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije".
Falun Gong podučava "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju", Komunistička Partija prakticira "Neiskrenost, Mržnju i Borbu"
Falun Gong promovira "Istinitost", što uključuje govoriti samo istinu i raditi istinite stvari. KPK se oslanja na laži kako bi ispirala mozak ljudima. Ako bi svi počeli govoriti istinu, javnost bi saznala da je KPK izrasla dodvoravajući se Sovjetskom Savezu, ubijajući, kidnapirajući, bježeći kada bi to bilo povoljno, uzgajajući opijum, pogrešno tvrdeći da se borila protiv japanske invazije itd. KPK je jednom tvrdila: "Ništa bitno se ne može postići bez laganja". Nakon što je KPK preuzela vlast, započinjala je političke pokrete jedan za drugim i počinila brojne krvave zločine. Promoviranje istinitosti bi stoga značilo sigurnu propast KPK.
Falun Gong promovira "Dobrodušnost", što uključuje da se prvo misli na druge i bude dobar prema drugima u svim okolnostima. KPK je uvijek zagovarala "brutalnu borbu i nemilosrdan progon". Primjeran heroj KPK, Lei Feng, jednom je rekao: "Mi trebamo biti nemilosrdni prema našim neprijateljima i biti hladni kao žestoka zima". Ustvari, KPK nije postupala tako samo prema svojim neprijateljima. Ni prema svojim sopstvenim članovima se nije odnosila ništa bolje. I osnivači Komunističke Partije, visoki generali i komandanti i čak i predsjednici države su bili nemilosrdno ispitivani, brutalno prebijani i mučeni od strane svoje sopstvene partije. Pokolj takozvanih "klasnih neprijatelja" je bio još užasniji. Da je u društvu vladala "dobrodušnost", nasilni masovni pokreti, koje je pokretala Komunistička Partija, nikad ne bi mogli biti sprovedeni.
U Komunističkom Manifestu stoji: "istorija svih dosadašnjih društava je istorija klasne borbe". Ovo za Komunističku Partiju predstavlja koncept istorije i svijeta. Falun Gong uči da u konfliktima treba u sebi tražiti sopstvene greške. Ovo samo-posmatranje i samo-kontrola stoje u potpunoj suprotnosti sa filozofijom KPK, koja zagovara borbu i napadanje.
Borba je bila osnovna metoda, kojom je Komunistička Partija stekla političku moć i opstala. Komunistička Partija je periodično pokretala političke pokrete da bi suzbila određene grupe ljudi i time se ponovo ojačala i oživjela svoj revolucionarni borbeni duh. Ovaj proces se uz nasilje i laži ponavljao, da bi se ojačao i obnovio strah ljudi i da bi KPK održala svoju vlast.
Sa stanovišta ideologije, filozofija na koju se oslanja Komunistička Partija u svojoj borbi za opstanak stoji u direktnoj suprotnosti sa principima Falun Gonga.
Ljudi sa ispravnom vjerom su neustrašivi, dok se KPK oslanja na strah ljudi kako bi održala svoju političku moć
Ljudi koji razumiju istinu su neustrašivi. Hrišćanstvo je bilo progonjeno skoro 300 godina. Brojnim hrišćanima su bile odsječene glave, bili su spaljeni do smrti ili davljeni, a neki su čak bili bačeni kao hrana lavovima, ali hrišćani nisu odbacili svoju vjeru. I kada je budizam u istoriji doživio slične teškoće, vjernici u budizmu su također pokazali sličnu odlučnost i postojanost.
Ateistička propaganda želi ubijediti ljude da Raj ili Pakao ne postoje i da ne postoji karmička odmazda, da ljudi više ne bi bili ograničeni svojom savješću. Umjesto toga, oni se koncentriraju na dobit i udobnost, kao realnost u ovom svijetu. Onda se može manipulirati slabostima u ljudskoj prirodi i mogu se koristiti zastrašivanje i iskušenja kako bi se ljudi potpuno kontrolirali. Ipak, oni sa jakom vjerom u stanju su gledati preko granica života i smrti. Iluzije zemaljskog svijeta ih ne mogu dirnuti. Oni olako uzimaju iskušenja zemaljskog svijeta i prijetnje njihovom životu, čineći Komunističku Partiju nemoćnom u svim pokušajima da ih manipulira.
Visoki moralni standardi Falun Gonga posramljuju KPK
Nakon masakra "4. juna" 1989. godine, ideologija KPK je potpuno propala. U avgustu 1991. godine, Komunistička Partija Sovjetskog Saveza se raspala, nakon čega su uslijedile velike promjene u Istočnoj Evropi. To je kod KPK izazvalo veliki strah i pritisak. Legitimitet njene vladavine i šanse za preživljavanje naišle su na dosad nepoznate izazove, nakon što se KPK u zemlji i inostranstvu suočila sa velikim krizama. U to vrijeme, KPK više nije bila u stanju ujediniti svoje članove svojim prvobitnim doktrinama Marksizma, Lenjinizma i Maoizma. Umjesto toga, okrenula se potpunoj korupciji u zamjenu za lojalnost članova partije. Drugim riječima, ko god je slijedio Partiju, bilo mu je dozvoljeno steći ličnu dobit kroz korupciju i pronevjeru, što onima koji nisu bili članovi partije, nije bilo dozvoljeno. Pogotovo nakon turneje Deng Xiaopinga Južnom Kinom 1992. godine [6], neobuzdano su se razvile korupcija i eksploatacija od strane vladinih službenika u oblasti nekretnina i akcija. Ilegalno posjedovanje druge žene, šverc, kao i pornografija, kocka i droge, raširili su se svuda po Kini. Iako ne bi bilo fer reći da nije bilo ni jedne dobre osobe u Komunističkoj Partiji, javnost je već odavno izgubila povjerenje u napore Partije da obuzda korupciju i smatra se da je više od polovine vladinih službenika na srednjim i višim nivoima umiješano u korupciju.
Istovremeno, visoki moralni standardi koje su demonstrirali Falun Gong praktikanti, koji prakticiraju Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju, naišli su na odobravanje i odziv u srcima ljudi. Više od 100 miliona ljudi je bilo privučeno Falun Gongom i počelo je prakticirati. Falun Gong je ogledalo pravednosti, koje po svojoj prirodi otkriva sve neispravnosti KPK.
KPK je bila krajnje ljubomorna na način širenja i organizaciju Falun Gonga
Način na koji se Falun Gong širio je bio od usta do usta i od srca do srca. Falun Gong je jako slobodno organizovan i svako se može pridružiti ili otići kada želi. To se jako razlikuje od striktne organizacije KPK. Uprkos striktnoj organizaciji, političke i grupne aktivnosti koje su se jednom sedmično ili češće održavale u ograncima KPK, postojale su samo u formi. Mali broj članova Partije se slagao sa Partijskom ideologijom. Sa druge strane, Falun Gong praktikanti su dosljedno slijedili principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Zbog jakog učinka Falun Gonga na poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja ljudi, broj ljudi koji je prakticirao Falun Gong rastao je eksponencijalno. Praktikanti su dobrovoljno studirali knjige gospodina Li Hongzhija i širili Falun Gong na svoj sopstveni trošak. U vremenu od samo sedam godina, broj Falun Gong praktikanata porastao je na 100 miliona. Kada su oni prakticirali vježbe svako jutro, muzika za vježbe Falun Gonga mogla se čuti u skoro svakom parku u Kini.
Komunistička Partija je rekla da se Falun Gong "nadmeće" sa KPK da zadobije mase i da je Falun Gong "religija". U suštini, ono što Falun Gong daje ljudima je kultura i način života. To je kultura njihovih predaka i korijen kineskih tradicija, koje je kineski narod izgubio prije puno vremena. Jiang Zemin i Komunistička Partija bojali su se Falun Gonga, jer kada jednom ovaj tradicionalni moral bude prihvaćen od javnosti, ništa ga neće moći zaustaviti od brzog širenja. Kineska tradicionalna vjerovanja su decenijama nasilno bila suzbijana i izvrtana od strane Komunističke Partije. Povratak tradiciji bio bi izbor istorije. To bi bio put povratka, izabran od velike većine ljudi nakon teškoća i mizerije. Ako bi im se pružio takav izbor, ljudi bi sigurno razlikovali između ispravnog i pogrešnog i odrekli bi se zla. To bi sigurno bilo fundamentalno odbijanje onoga što je promovirala Komunistička Partija. To je bio kao udarac po smrtnoj slabosti KPK. Kada je broj ljudi koji prakticiraju Falun Gong prevazišao broj članova Komunističke Partije, nije teško zamisliti duboki strah i ljubomoru KPK.
U Kini, KPK ima potpunu kontrolu nad svim dijelovima društva. U ruralnim oblastima postoje ogranci Komunističke Partije u svakom selu. U gradskim područjima, biroi ogranaka KPK postoje u svakom administrativnom birou u kućnim savjetima. Partijski ogranci su svuda, u armiji, vladi, preduzećima. Apsolutni monopol i ekskluzivna manipulacija su osnovne mjere koje KPK preuzima, kako bi očuvala svoj režim. Kineski Ustav ovaj fenomen ublaženo označava "ustrajavanjem u vodstvu Partije". Falun Gong praktikanti su, sa druge strane, očigledno bili skloniji tome da smatraju Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju svojim principima. KPK je ovo smatrala ništa manje nego odbacivanjem vodstva Partije, što je za Partiju bilo potpuno neprihvatljivo.
Komunistička Partija smatra teizam Falun Gonga prijetnjom legitimitetu komunističkog režima
Istinsko teističko vjerovanje neminovno predstavlja značajan izazov Komunističkoj Partiji. Zbog toga što se legitimitet komunističkog režima bazirao na takozvanom "dijalektičkom materijalizmu" i želji da se izgradi "raj na zemlji", on se samo mogao oslanjati na vodstvo "avangarde u svijetu", a to je Komunistička Partija. U međuvremenu, praksa ateizma omogućila je Komunističkoj Partiji da slobodno interpretira šta je dobro ili loše. Kao rezultat toga, praktično nije postojao moral ili razlika između dobrog i lošeg. Sve što su ljudi trebali zapamtiti je da je Partija uvijek "velika, veličanstvena i ispravna".
Ipak, teizam pruža ljudima nepromjenljivi standard dobrog i lošeg. Falun Gong praktikanti prosuđuju šta je dobro ili loše na osnovi principa Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Ovo očigledno predstavlja prepreku stalnim naporima KPK da "ujednači razmišljanja ljudi".
Nastavljajući ovu analizu, postoji još puno drugih razloga. Ipak svaki od pet gore navedenih razloga je fatalan za KPK. Ustvari, Jiang Zemin progoni Falun Gong iz istih razloga. Jiang Zemin je započeo svoju karijeru laganjem o svojoj prošlosti, tako da se sigurno boji Istine. Ugnjetavajući ljude, on je brzo postao uspješan i moćan, tako da sigurno ne voli Dobrodušnost. On je zadržao svoju moć političkim borbama unutar partije, tako da sigurno neće da zna za Toleranciju.
Iz jednog malog incidenta može se vidjeti kako je Jiang Zemin krajnje sitničav i ljubomoran. U gradu Yuyao u provinciji Zhejiang nalazi se muzej Hemudu ruševina [7] koji je pod državnom zaštitom kao kulturno blago. Prvobitno je na muzeju stajao natpis Qiao Shija [8]. U septembru 1992. Jiang Zemin je prilikom posjete muzeju vidio natpis Qiao Shija i njegovo lice se izobličilo. Njegovi saputnici su postali nervozni jer su znali da Jiang ne podnosi Qiao Shija i da se Jiang toliko volio isticati da bi pisao posvete svuda gdje bi išao, čak i kada je bio u posjeti jedinici saobraćajne policije biroa javne sigurnosti grada Jinana i udruženju penzionisanih inžinjera grada Zhengzhoua. Osoblje muzeja se bojalo uvrijediti sitničavog Jiang Zemina, pa je u maju 1993. pod izgovorom renoviranja, uoči ponovnog otvaranja muzeja, zamijenilo posvetu Qiao Shija Jiangovom posvetom.
Za Mao Cetunga se kaže da je iza sebe ostavio "četiri toma dubokih i moćnih spisa", dok "Izabrana djela Deng Xiaopinga" predstavljaju takozvanu "mačju teoriju" [9], koja je prilično pragmatična. Jiang Zemin je iscrpio svoj mozak, ali je uspio sročiti svega tri rečenice, ipak je tvrdio da je izumio "Tri predstavnika". To je bilo objavljeno u vidu knjige i reklamirano od strane KPK na svim nivoima vladinih organizacija, ali se knjiga prodavala jedino zbog toga što su ljudi bili prisiljeni da je kupe. Pri svemu tome, članovi Partije još uvijek nisu nimalo poštovali Jiang Zemina i još su se širile priče o aferi Jiang Zemina sa jednom pjevačicom, o tome kako je pjevao "O sole mio", kada je bio u posjetama drugim državama i kako je češljao kosu pred Španskim Kraljem. Kada je osnivač Falun Gonga, gospodin Li Hongzhi, koji je rođen kao prosječan čovjek, držao predavanja, sale su bile pune profesora, stručnjaka i kineskih studenata, koji su studirali izvan Kine. Mnogi ljudi sa doktorskim titulama i diplomama, putovali su hiljade kilometara da bi slušali njegova predavanja. Kada je gospodin Li Hongzhi predavao satima na podijumu, to je činio ne koristeći nikakve bilješke. Nakon toga, njegove lekcije su bile prepisane na papir i objavljene u vidu knjiga. Jiang Zemin, koji je tako ljubomoran, sujetan i sitničav, nije mogao podnijeti sve ovo.
Jiang Zemin živi krajnje raskošno i korumpirano. On je na primjer potrošio 900 miliona yuana (preko 110 miliona US dolara), da bi za ličnu upotrebu kupio luksuzni avion. On je također često uzimao novac iz javnih fondova, desetine milijardi yuana, za biznis svog sina. On je koristio svoje veze kako bi njegovi rođaci i pomagači dobili posao kao visoki činovnici i pribjegao je očajničkim i ekstremnim mjerama da bi prikrio korupciju i kriminalna djela svojih prijatelja. Iz svih ovih razloga, Jiang se boji moralnog autoriteta Falun Gonga, a još više se boji mogućnosti da su pojmovi raja, pakla i princip da se dobro i loše uvijek vraćaju, o kojima se govori u Falun Gongu, stvarni.
Iako je Jiang u svojim rukama imao najveću moć u KPK, iz razloga što nije imao političkih dostignuća i talenata, često se bojao da će biti zbačen sa vlasti usred nemilosrdnih borbi za vlast unutar KPK. On je veoma osjetljiv na svoju centralnu poziciju vlasti. Da bi odstranio neistomišljenike, kao što su npr. njegovi politički neprijatelji Yang Shangkun i njegov brat Yang Baiping, često se koristio intrigama. Za vrijeme 15. nacionalnog kongresa komiteta KPK 1997. godine i 16. zasijedanja narodnog kongresa 2002. godine, Jiang Zemin je prisilio svoje protivnike da napuste svoje pozicije. Ali je on, sa druge strane ignorirao relevantne pravilnike i čvrsto se držao svojih pozicija.
1989. godine, kao novi generalni sekretar KPK, Jiang Zemin je održao konferenciju za štampu za domaće i strane novinare. Francuski reporter je postavio pitanje o priči o studentici, koja je zbog učestvovanja u studentskom pokretu na Trgu Tiananmen 4. juna, bila odvedena na selo u provinciji Sichuan, gdje je morala prenositi cigle sa jednog mjesta na drugo i gdje je više puta bila silovana od lokalnih seljaka. Jiang je odgovorio: "Ne znam da li je to što ste rekli istina ili ne, ali ta žena je nasilni pobunjenik. Čak i ako je to tačno, ona je to zaslužila". Za vrijeme Velike Kulturne Revolucije, Zhang Zhixin [10] je u zatvoru bila višestruko silovana i na kraju joj je grlo bilo prerezano da ne bi mogla pričati o tome što joj se desilo. Prema Jiangovoj logici je vjerovatno i ona to zaslužila. Iz ovoga se sasvim jasno vide Jiang Zeminov nastrani karakter i brutalnost.
Sažeto rečeno, Jiang Zeminova glad za diktatorskom moći, brutalnost i strah od Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije, razlozi su što je on započeo iracionalnu kampanju progona Falun Gonga. Ovo je potpuno u skladu sa načinom djelovanja KPK.
3. Jiang Zemin i KPK se međusobno koriste
Jiang Zemin je poznat po hvalisanju i korišćenju političkih lukavština. Njegova nekompetentnost i ignorantnost su dobro poznati. Iako je on iz inata od sveg srca želio "uništiti" Falun Gong, nije bio u stanju puno toga napraviti, jer je Falun Gong ukorijenjen u tradicionalnoj kineskoj kulturi i postao je toliko popularan da je imao široku socijalnu bazu. Ipak mehanizmi tiranije, koje je upotrebljavala KPK, usavršeni kroz brojne pokrete, bili su stavljeni u pogon i KPK je namjeravala iskorijeniti Falun Gong. Jiang Zemin je iskoristio svoju poziciju generalnog sekretara KPK i lično započeo progon Falun Gonga. Efekat dosluha i odjeka između Jianga Zemina i KPK je bio kao lavina izazvana uzvicima jednog planinara.
Još prije nego što je Jiang Zemin zvanično izdao naredbu za progon Falun Gonga, KPK je već počela sa ugnjetavanjem, posmatranjem, istragom i fabriciranjem lažnih optužbi protiv Falun Gonga. Zla avet KPK instinktivno se osjetila ugroženom Istinitošću, Dobrodušnošću i Tolerancijom, a da ne spominjemo neviđeno brzo širenje Falun Gonga. Pripadnici tajne policije KPK uvukli su se među Falun Gong praktikante još 1994. godine, ali nisu uspjeli pronaći nikakve nedostatke i neki od njih su čak i sami počeli prakticirati Falun Gong. 1996. godine je dnevni list Gunangming Daily prekršio "Tri ograničenja", koja su pretstavljala državnu politiku prema qigongu ("Tri ograničenja" je značilo da država "ne podržava, ne osuđuje i ne miješa se" u qigong aktivnosti). Guanming Daily je objavio članak optužujući ideologiju Falun Gonga. Nakon toga, političari iz oblasti javne sigurnosti ili sa titulom "naučnika", nastavili su neprestano napadati Falun Gong. Početkom 1997. godine Luo Gan, sekretar političkog i pravnog komiteta Centralnog Komiteta KPK, iskoristio je svoju poziciju i naredio Službi Javne Sigurnosti da izvrši istragu Falun Gonga širom Kine sa namjerom da se pronađu razlozi koji bi opravdali zabranu Falun Gonga. Nakon što su iz svih krajeva Kine stizali izvještaji da dosada nisu nađeni nikakvi dokazi, Luo Gan je preko prvog biroa Ministarstva Javne Sigurnosti (također zvanog Biro Političke Sigurnosti) izdao dokument Br. 555 - "Obavijest povodom započinjanja istrage Falun Gonga". On je prvo optužio Falun Gong da je "zla sekta" i onda je naredio policijskim odjelima širom Kine da sistematično istraže Falun Gong, koristeći tajnu policiju kako bi sakupili dokaze. Istraga nije dala nikakve rezultate, koji bi podržali njegovu optužbu.
Prije nego što je KPK, organizacija zle aveti, mogla početi progoniti Falun Gong, trebala joj je prava osoba koja bi pokrenula mehanizme progona. Kritično pitanje je bilo kako će poglavar KPK postupiti po ovom pitanju. Kao individualna osoba, poglavar KPK je mogao posjedovati i dobrotu i zlobu, dva oprečna aspekta ljudske prirode. Ako bi on izabrao da slijedi svoju dobru stranu, onda bi on privremeno mogao obuzdati erupciju opake partijske prirode. U suprotnom bi se zla priroda KPK manifestirala u punoj mjeri.
Za vrijeme pro-demokratskog studentskog pokreta 1989. godine, Zhao Ziyang, tadašnji Generalni Sekretar Centralnog Komiteta KPK, nije imao namjeru ugnjetavati studente. Ali Deng Xiaoping je tada rekao: "Radije ćemo ubiti 200.000 ljudi u zamjenu za 20 godina stabilnosti". Takozvanih "20 godina stabilnosti" je ustvari značilo 20 godina vladavine KPK. Ova ideja je odgovarala fundamentalnom cilju KPK, a to je diktatorska vladavina, tako da je bila prihvaćena od strane KPK.
Što se tiče pitanja Falun Gonga, od sedam članova Stalnog Komiteta Politbiroa Centralnog Komiteta KPK, Jiang Zemin je bio jedini koji je insistirao na progonu. Opravdanje koje je Jiang Zemin pružio je bilo da je to vezano za "opstanak Partije i zemlje". To je dotaklo najosjetljiviji živac KPK i izazvao nagon KPK prema borbi. Pokušaj Jianga Zemina da održi svoju ličnu moć i pokušaj KPK da zadrži svoju jednopartijsku diktaturu, bili su jako saglasni po ovom pitanju.
U veče 19. jula 1999., Jiang Zemin je predsjedavao konferencijom najviših članova KPK. On se postavio iznad zakona i zloupotrebljavajući svoju političku moć, lično "usaglasio" stavove svih prisutnih i lično odlučio započeti masovan progon Falun Gonga. On je u ime kineske vlade zabranio Falun Gong i obmanuo javnost. Od tada je KPK do pune mjere iskoristila državnu i političku moć i mehanizme nasilja u ogromnom progonu miliona nedužnih Falun Gong praktikanata.
Da je u to vrijeme neko drugi bio Generalni Sekretar KPK, a ne Jiang Zemin, progon Falun Gonga se ne bi desio. U tom pogledu, možemo reći da je KPK iskoristila Jianga Zemina.
Sa druge strane, da KPK sa svojom nemoralnom i divljom prirodom nije počinila tolike krvave zločine, ne bi smatrala Falun Gong prijetnjom. Bez kompletne i prodorne kontrole KPK nad svakim dijelom društva, Jiang Zeminova namjera da tlači Falun Gong ne bi dobila organizaciju, finansije i propagandu ili podršku diplomata, personal i opremu, ili podršku zatvora, policije, Nacionalnog Odjela Sigurnosti, armije, ili podršku iz krugova takozvanih religija, nauke i tehnologije, takozvanih demokratskih partija, radničkih udruženja, organizacija omladine i žena itd. U ovom pogledu, možemo reći da je Jiang Zemin iskoristio KPK.
4. Kako Jiang Zemin koristi KPK da bi progonio Falun Gong
Jiang Zemin je iskoristio jedan organizacijski princip KPK, naime da "svi članovi Partije moraju slijediti Centralni Komitet". Jiang Zemin je iskoristio državnu mašineriju pod kontrolom KPK za progon Falun Gonga. To uključuje armiju, medije, službu javne sigurnosti, policiju, paramilitarnu policiju, trupe državne sigurnosti, pravni sistem, Nacionalni Narodni Kongres, diplomatski personal, kao i pseudoreligiozne grupe. Armija i paramilitarna policija, koji su pod potpunom kontrolom KPK, direktno su učestvovali u odvođenju i hapšenju Falun Gong praktikanata. Kineski mediji pomogli su Jiangovom režimu u širenju laži i kleveta o Falun Gongu. Sistem državne sigurnosti, koji je pod direktnom kontrolom Jianga Zemina, bio je iskorišten za prikupljanje i dostavljanje informacija, fabriciranje laži i lažnih informacija. Nacionalni Narodni Kongres i pravni sistem dali su svemu tome "legalan" prizvuk i mantil "vladavine zakona", kako bi opravdali zločine počinjene od strane Jiang Zemina i KPK, obmanjujući ljude is svih društvenih slojeva. Oni su se pretvorili u instrument u službi i za zaštitu Jianga Zemina. U isto vrijeme, diplomatski sistem je proširio laži u međunarodnoj zajednici i zaveo strane vlade, visoke službenike i internacionalne medije političkim i ekonomskim interesima, kako bi oni šutali kada se radi o progonu Falun Gonga.
Za vrijeme radne konferencije Centralnog Komiteta, na kojoj je naređen progon Falun Gonga, Jiang Zemin je tvrdio: "Ja jednostavno ne vjerujem da KPK ne može pobijediti Falun Gong." U planiranju strategije progona, tri metode su bile ustanovljene: "uništiti reputaciju [Falun Gong praktikanata], dovesti [ih] do finansijskog bankrota, i uništiti [ih] fizički". Potom je punom parom započela kampanja progona.
Iskorištavanje medija kako bi se blokirao protok informacija
Politika "uništavanja reputacije [Falun Gong praktikanata]" bila je sprovođena od strane medija, koji su pod apsolutnom kontrolom KPK. Od 22. jula 1999. godine, trećeg dana masovnih hapšenja Falun Gong praktikanata širom zemlje, mediji pod kontrolom KPK započeli su masovnu propagandu protiv Falun Gonga. Uzmimo za primjer Kinesku Centralnu Televiziju (CCTV) iz Pekinga. Do kraja 1999. godine CCTV je 7 sati dnevno emitirala programe, kojima je širila lažne informacije o Falun Gongu. Producenti ovih programa prvo su iskrivili i falsificirali izjave gospodina Li Hongzhija, osnivača Falun Gonga, onda su dodali slučajeve navodnih samoubistava, ubistava i smrti zbog odbijanja medicinske pomoći. Oni su upotrijebili sva moguća sredstva, kako bi ocrnili Falun Gong i njegovog osnivača.
Jedan od najpoznatijih primjera je jedna rečenica gospodina Li Hongzhija, koju je on jednom prilikom u javnosti izjavio: "Takozvana eksplozija zemlje ne postoji". CCTV je izostavila riječ "ne", i pretvorila ovu izjavu u "Takozvana eksplozija zemlje postoji". CCTV je na taj način tvrdila da Falun Gong širi teorije o smaku svijeta. Još jedan od načina, na koji su mediji obmanjivali javnost je svaljivanje zločina običnih kriminalaca na Falun Gong praktikante. Tako je i za ubistvo počinjeno od strane mentalno bolesnog Fu Yibina iz Pekinga i za slučaj trovanja prosjaka u provinciji Zhejiang optužen Falun Gong. KPK je na taj način uz upotrebu medija poticala mržnju prema Falun Gongu u obmanutoj javnosti, opravdavajući i tražeći podršku za do tada nepopularan i krvav progon.
Preko 2.000 dnevnih novina, preko 1.000 časopisa i stotine lokalnih TV i radio stanica pod apsolutnom kontrolom KPK bili su prepuni propagande protiv Falun Gonga. Ova propaganda se preko zvanične kineske novinske agencije Xinhua, Kineske novinske agencije u Hong Kongu i drugih medija izvan Kine, koji su pod kontrolom KPK, dalje proširila u sve zemlje izvan Kine. Prema nepotpunim statistikama, mediji KPK su u samo šest mjeseci objavili ili emitirali preko 300.000 novinskih članaka i programa protiv Falun Gonga, trujući misli nebrojenih obmanutih ljudi.
U kineskim ambasadama i konzulatima po svijetu, bilo je izloženo veliki broj albuma, brošura i CD-ova, koji su kritizirali i "razotkrivali" Falun Gong. Na internet stranici Ministarstva Vanjskih Poslova Kine uvedena je specijalna kategorija za kritiziranje i "razotkrivanje" Falun Gonga.
I to još nije sve. Za vrijeme zasijedanja APEC-a (Azijsko-Pacifička Ekonomska Kooperacija) u Novom Zelandu krajem 1999. godine, Jiang Zemin je svakom od više od deset šefova država, koji su učestvovali na konferenciji, lično uručio brošuru kojom se ocrnjuje Falun Gong. U intervjuu za strane medije u Francuskoj, Jiang Zemin je, u suprotnosti s kineskim Ustavom, označio Falun Gong "zlom sektom", kako bi i na taj način uništio reputaciju Falun Gonga.
Mračni oblaci progona, koji su se nadvili nad Kinom, najavili su da opet počinje nešto slično Kulturnoj Revoluciji.
Najgori slučaj je bio insceniranje incidenta takozvanog "samospaljivanja" u januaru 2001. godine. Vijest o tome se preko novinske agencije Xinhua neviđenom brzinom proširila svijetom. Ovaj incident su nakon toga brojne međunarodne organizacije, među kojima je i nevladina organizacija "International Education and Development Agency" pri Ujedinjenim Nacijama u Ženevi, označile insceniranim od strane kineske vlade, s ciljem obmanjivanja javnosti. Za vrijeme ispitivanja, jedan član TV tima, priznao je da su neke od scena prikazane na kineskoj centralnoj televiziji CCTV, snimljene naknadno. Prevarantska priroda progonitelja je očigledna. Samo se možemo pitati, kako to da su ti "Falun Gong praktikanti koji se nepokolebljivi suočavaju sa smrću" mogli biti tako kooperativni sa organima vlasti KPK, da su im dozvolili da ponovo snime samospaljivanje.
Ali laži ne mogu preživjeti svjetlo dana. Dok je ispredala glasine i fabricirala laži, KPK je također uradila sve što je u njenoj moći da bi blokirala protok informacija. Ona je neumorno suzbijala sve informacije o Falun Gongu iz inostranstva, kao i sve izjave Falun Gong praktikanata u svoju odbranu. Sve Falun Gong knjige i drugi dokumenti, bili su uništeni bez izuzetka. Preduzete su ekstremne mjere, kako bi strani novinari bili spriječeni u pokušaju da razgovaraju sa Falun Gong praktikantima u Kini. To je uključivalo i protjerivanje novinara iz Kine, vršenje pritiska na strane medije i prisiljavanje stranih medija na šutnju, pod prijetnjom zabrane rada u Kini.
Što se tiče Falun Gong praktikanata u Kini, koji su pokušali izvan Kine proturiti fakte o Falun Gongu i materijale koji su dokumentirali nehumani progon od strane vlasti, KPK je također primijenila krajnje brutalne mjere protiv njih. Li Yanhua, žena od oko 60 godina, iz grada Dashiqian u provinciji Lianning, bila je kidnapovana od strane policije 1. februara 2001. godine kada je dijelila materijale sa informacijama o progonu Falun Gonga i bila je pretučena do smrti od strane policije. Kako bi prikrili svoje zločine, predstavnici policije su izjavili da je ona umrla jer je bila "zanesena Falun Gongom".
Samo na univerzitetu Tsinghua, više od deset profesora i studenata osuđeni su na duge zatvorske kazne, jer su dijelili materijale o Falun Gongu. Nakon otkrivanja činjenica o silovanju, koje je Wei Xingyuan, Falun Gong praktikantica i student na univerzitetu u Chongqingu, doživjela u pritvoru, sedam Falun Gong praktikanata u Chongqingu su uhapšeni i osuđeni na duge zatvorske kazne.
Novčane kazne i pretraživanje kuća bez legalne procedure
Cijeli državni aparat KPK sprovodi politiku "dovođenja [Falun Gong praktikanata] do finansijskog bankrota". U više od pet godina od početka progona, stotine hiljada Falun Gong praktikanata su kažnjeni finansijskim kaznama u iznosu od više hiljada do desetina hiljada juana. Cilj je zaplašiti ih i prouzrokovati im teške finansijske gubitke. Lokalne vlade, radne jedinice, policijske stanice i odjeli javne sigurnosti nameću ove kazne bez ikakvog opravdanja. Oni koji su prisiljeni plaćati ove kazne, ne dobijaju nikakve potvrde, niti im je dato obrazloženje po kojem članu zakona moraju plaćati kazne. Ne postoji legalna procedura.
Pretraživanje kuća je još jedan oblik pljačke i zastrašivanja Falun Gong praktikanata. Praktikanti, koji su ostali vjerni svom vjerovanju, u svakom trenutku se mogu suočiti sa neovlaštenim pretresima svojih domova od strane policije. Njihova ušteđevina i druge vrijednosti, konfiskovane su bez ikakvog obrazloženja. U seoskim oblastima, praktikantima su oduzimane i zalihe žita i drugih prehrambenih proizvoda. Ni za jednu od stvari, koje su im oduzete, nije izdata nikakva potvrda. Obično oni koji konfisciraju svojinu praktikanata, zadržavaju tu svojinu za sebe.
Istovremeno, Falun Gong praktikanti su također suočeni s otpuštanjem s posla. Na selu, vlasti prijete praktikantima konfisciranjem zemlje. KPK također nije zanemarila čak ni starije, koji su već u penziji. Mnogima je penzija ukinuta i vlada im je oduzela stanove. Nekim Falun Dafa praktikantima, koji su poslovni ljudi, konfiskovana je svojina i zamrznuti bankovni računi.
U sprovođenju ove politike, KPK je koristila princip kolektivne krivice. To znači da, ako u nekoj radnoj jedinici ili državnom preduzeću ima Falun Gong praktikanata, šefovi i zaposleni u ovim jedinicama ne dobijaju premije, niti unapređenje. Cilj je potaknuti mržnju prema Falun Gong praktikantima u društvu. Članovima familija Falun Gong praktikanata također prijeti otpuštanje s posla ili oduzimanje stanarskog prava, a njihovoj djeci izbacivanje iz škole. Sve ove mjere imaju zajednički cilj: zatvoriti sve moguće izvore prihoda Falun Gong praktikantima, kako bi bili prisiljeni odreći se svog vjerovanja.
Brutalna mučenja i okrutna ubijanja
Jeziva politika "fizičkog uništavanja [Falun Gong praktikanata]" primarno je sprovođena od strane policije, državnog pravobranilaštva [11] i pravnog sistema u Kini. Prema statistikama sakupljenim na internet stranici Clearwisdom.net, od 20. jula 1999. najmanje 2.932 Falun Gong praktikanata su umrli od posljedica progona (stanje 22. avgust 2006.). Smrtni slučajevi su se pojavili u preko 30 provincija, autonomnih regiona i opština pod direktnom upravom centralne vlade. Do 1. oktobra 2004. godine Heilongjiang je bila provincija sa najvećim brojem smrtnih slučajeva, a za njom su slijedile Jilin, Liaoning, Hebei, Shandong, Sichuan i Hubei. Najmlađa žrtva je bila beba od 10 mjeseci, a najstarija je imala 82 godine. Procenat žena među žrtvama je 51,3%, a procenat onih preko 50 je 38,8%. Prema nezvaničnim informacijama funkcionera KPK, broj Falun Gong praktikanata, koji su umrli u progonu je puno veći.
Brutalna mučenja, kojima su Falun Gong praktikanti izloženi su brojna i raznolika. Prebijanje, šibanje, mučenje električnim šokovima, smrzavanje, vezivanje konopcima, lisicama i okovima, izgaranje otvorenim plamenom, cigaretama ili usijanim željezom, vezivanje i vješanje naglavačke ili prisilno stajanje ili klečanje na koljenima duge vremenske periode, probadanje bambusovim štapovima ili metalnim žicama, seksualno maltretiranje i silovanje, samo su neki od primjera. U oktobru 2000. godine, čuvari u prisilnom radnom logoru Masanjia u provinciji Liaoning, potpuno su obnažili 18 Falun Gong praktikantica i ubacili ih u ćeliju sa muškim kriminalcima kojima su rekli da ih mogu po želji silovati i maltretirati. Svi ovi zločini su potpuno dokumentirani i previše brojni da bi svi bili spomenuti.
Druga uobičajena forma neljudskog mučenja je zloupotreba "psihijatrijskog liječenja". Normalni, razumni i zdravi Falun Gong praktikanti, nezakonito su zatvarani u psihijatrijske klinike i ubrizgavana im je nepoznata droga, koja uništava centralni nervni sistem. Kao posljedica toga, neki praktikanti su doživjeli djelimičnu ili potpunu paralizu. Neki su oslijepili na oba oka ili ogluvjeli. Nekima su uništeni mišići ili unutrašnji organi. Neki su djelimično ili potpuno izgubili pamćenje i postali mentalno poremećeni. Unutrašnji organi nekih praktikanata su bili teško oštećeni. Neki su doživjeli potpuni mentalni kolaps. Neki su čak i umrli ubrzo nakon što su im ubrizgane droge.
Statistički podaci pokazuju da su se slučajevi zlostavljanja Falun Gong praktikanata "psihijatrijskim liječenjem" pojavili u 23 od 33 provincije, autonomne pokrajine i opštine pod direktnom upravom centralne vlade u Kini. Najmanje 100 psihijatrijskih klinika na nivou provincije, grada, opštine ili četvrti, umiješane su u progon. Prema brojnosti i rasprostranjenosti ovih slučajeva, jasno je da je zloupotreba psihijatrijskih droga nad Falun Gong praktikantima bila dobro planirana sistematska akcija, sprovedena od vrha prema nižim ustanovama. Najmanje 1000 mentalno zdravih Falun Gong praktikanata prinudno je poslano u psihijatrijske klinike ili centre za odvikavanje od droga. Mnogima od njih su prinudno ubrizgane brojne droge, koje mogu uništiti nervni sistem. Ovi Falun Gong praktikanti su također bili vezivani konopcima i mučeni električnim šokovima. Samo na ovaj način je umrlo najmanje 15 njih.
Biro 610 isteže svoje pipke izvan okvira zakona
Jiang Zemin je 7. juna 1999. godine na sastanku Politbiroa KPK bez ikakve osnove napao Falun Gong. On je pitanje Falun Gonga označio "klasnom borbom", a Falun Gong praktikante označio političkim neprijateljem KPK, izazvao borbeni refleks KPK i izdao naredbu da se osnuje "Biro za postupanje s problemom Falun Gonga" u Centralnom Komitetu. Zbog toga što je osnovan 10. juna, taj biro je nazvan "Biro 610". Nakon toga, biroi 610 osnovani su širom zemlje na svim nivoima vlade, od najvišeg do najnižeg, i zaduženi su za sve u vezi progona Falun Gonga. Politički i Pravni Komitet, mediji, organi javne sigurnosti, državno pravobranilaštvo, narodni sudovi i državni organi sigurnosti, koji su podređeni vođstvu Komiteta KPK, svi služe kao pomoćnici Biroa 610. Biro 610 tehnički podnosi izvještaje Državnom Vijeću, ali je u suštini partijska organizacija, kojoj je omogućeno da postoji izvan ustanovljenog okvira države i kineske vlade i koja ne podliježe nikakvim pravnim ograničenjima ili pravilima. To je organizacija s apsolutnom moći slična Gestapou u nacističkoj Njemačkoj, sa vlašću iznad legalnog i pravnog sistema, koja po potrebi koristi državne resurse. 22. jula 1999. godine, nakon što je Jiang Zemin izdao naredbu za progon Falun Gonga, novinska agencija Xinhua objavila je govore nadležnih iz Organizacijskog Ministarstva KPK i Ministarstva Propagande KPK, koji su pružili otvorenu podršku progonu Falun Gonga. Sve ove organizacije su sarađivale pod striktnom organizacijom KPK kako bi sprovele Jiang Zeminov zli plan.
Veliki broj slučajeva je pokazao da ni službe javne sigurnosti, ni državno pravobranilaštvo, ni narodni sudovi nemaju moć da donose sopstvene odluke u slučajevima u vezi s Falun Gongom. Oni moraju slušati naredbe Biroa 610. Kada su se članovi familija mnogih Falun Gong praktikanata koji su bili uhapšeni, zatvoreni i mučeni do smrti, raspitivali i žalili organima javne sigurnosti, tijelima državnog pravobranilaštva i narodnim sudovima, rečeno im je da sve odluke donosi Biro 610.
Ipak, postojanje Biroa 610 nema legalnu osnovu. Kada Biro 610 izdaje naredbe svim organima pod sistemom KPK, obično nema pisanih naredbi ili izvještaja, već samo usmene komunikacije. Štaviše, naloženo je da svi oni koji dobijaju naredbe, ne smiju praviti audio- ili video-snimke, niti bilješke.
Osnivanje ove vrste privremenog organa diktature je taktika koju je Partija često ponavljala, sasvim ignorirajući zakon. Za vrijeme svih prijašnjih političkih pokreta, Partija je uvijek koristila nelegalne taktike i osnivala nelegalne privremene organe, kao npr. Centralni Tim Kulturne Revolucije, da bi vodila i sprovodila tiraniju Komunističke Partije Kine u cijeloj zemlji.
Za vrijeme svoje duge tiranije i vladavine čvrstom rukom, Partija je nasiljem, lažima i informativnom blokadom stvorila najjači i najzlobniji sistem državnog terora u svijetu. Njena neljudskost i nivo obmane su na vrlo profesionalnom nivou, a njen opseg i rasprostranjenost su neviđeni. U svim prijašnjim političkim pokretima, Partija je sakupljala sistematične i efektivne metode i iskustva u kažnjavanju, progonu i ubijanju ljudi na najbrutalniji i najprepredeniji mogući način. U jednom slučaju, prethodno spomenutom, suprug nije mogao izdržati prijetnje i šikaniranja od strane policije i ubio je svoju ženu. To je strašna posljedica državnog terora KPK, koji uključuje obmanu uz pomoć medija, politički pritisak, lažne optužbe i teroriziranje, sa ciljem izvrtanja ljudske prirode i poticanja mržnje.
Korištenje vojnih i finansijskih resursa zemlje za sprovođenje progona
Partija kontroliše sve vojne snage, što joj dozvoljava da radi šta hoće, bez straha, kada progoni i ugnjetava ljude. U progonu Falun Gonga, Jiang Zemin nije samo upotrijebio policiju i paramilitarnu policiju, već je također direktno upotrijebio i vojsku u julu i avgustu 1999. godine, kada su stotine hiljada i čak milioni golorukih običnih ljudi iz cijele zemlje namjeravali ići u Peking i apelirati za Falun Gong. Vojnici su bili postavljeni na brojnim mjestima u Pekingu. Duž svih glavnih puteva prema Pekingu, bili su postavljeni vojnici naoružani oružjem s bojnom municijom. Oni su kooperirali s policijom i presretali i hapsili Falun Gong praktikante koji su išli da apeliraju. To što je Jiang Zemin bio i vrhovni komandant vojnih snaga, otvorilo je put krvavom progonu.
Partija kontroliše i državne finansije, što je Jiang Zeminu omogućilo finansijska sredstva za progon Falun Gonga. Visoki zvaničnik ministarstva pravde provincije Liaoning, izjavio je na konferenciji u prinudnom radnom logoru Masanjia u provinciji Liaoning: "Finansijska sredstva koja su korištena da bi se progonio Falun Gong prevazišla su budžet koji se koristi u ratu."
Još nije jasno koliko je državnih ekonomskih resursa i novca, koji je narod mukotrpno zaradio, KPK potrošila za progon Falun Gonga. Ipak, nije teško izračunati da se radi o ogromnoj svoti. 2001. godine, informacije iz partijskog odjela javne sigurnosti pokazale su da, samo na Trgu Nebeskog Mira, troškovi hapšenja Falun Gong praktikanata iznose između 1,7 i 2,5 miliona juana dnevno, što iznosi 620 do 910 miliona juana godišnje. U cijeloj zemlji, od gradova, pa do udaljenih seoskih oblasti, od policajaca u policijskim stanicama i odjelima javne sigurnosti do personala u svim ograncima Biroa 610, Jiang Zemin je angažirao najmanje nekoliko miliona ljudi za progon Falun Gonga. Samo troškovi ličnih dohodaka izdatih u tu svrhu mogu prevazići sto milijardi juana godišnje. Osim toga, Jiang Zemin je potrošio ogromne količine novca za proširenje prinudnih radnih logora, da bi zatvarao Falun Gong praktikante i izgradio baze i centre za ispiranje mozga. Na primjer, u decembru 2001. godine, Jiang Zemin je odjednom uložio 4,2 milijarde juana za izgradnju centara za ispiranje mozga i baza za "transformiranje" Falun Gong praktikanata. Jiang Zemin je također upotrijebio novčana sredstva da bi potaknuo i ohrabrio veći broj ljudi da učestvuju u progonu Falun Gonga. U mnogim oblastima, nagrada za hapšenje Falun Gong praktikanata iznosila je nekoliko hiljada, pa čak i deset hiljada juana. Prinudni radni logor Masanjia u provinciji Liaonig, jedno je od najzlobnijih mjesta u progonu Falun Gonga. Partija je jednom prilikom nagradila direktora logora Su, novčanom nagradom od 50.000 juana, a zamjenika direktora novčanom nagradom od 30.000 juana.
Jiang Zemin, bivši Generalni Sekretar KPK, je započeo progon Falun Gonga. On je organizirao i upravljao progonom. On je iskoristio mehanizme KPK da bi započeo progon Falun Gonga. On snosi ogromnu odgovornost za ovaj istorijski zločin. Ipak, da nije bilo KPK sa svojim mehanizmima nasilja, formiranih kroz mnoge političke pokrete, Jiang Zemin ne bi bio u stanju započeti i sprovesti takav brutalan progon.
Jiang Zemin i Partija se međusobno koriste. Oni rizikuju osudu od svih, suprotstavljajući se "Istinitosti, Dobrodušnosti i Toleranciji", samo zbog interesa jedne osobe i Partije. Njihov dosluh je stvarni razlog zbog kojeg se takav tragičan i apsurdan zločin mogao desiti.
5. Jiang Zemin iznutra uništava Komunističku Partiju
Vođen svojim ličnim interesima, Jiang Zemin je iskoristio zlo svojstveno KPK, da bi započeo ogroman progon nedužnih ljudi koji su slijedili "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju". On je započeo kazneni pokret protiv socijalne snage koja je najbezazlenija, a osim toga izuzetno korisna za zemlju i društvo. Ovaj progon nije samo odvukao zemlju i ljude u zločin i katastrofu, već će također na kraju u osnovi uništiti i samu Partiju.
Jiang Zemin je iskoristio Partiju i nemilosrdno primjenjuje sve poznate zle metode iz istorije u progonu Falun Gonga. To je sve jako naškodilo zakonu, moralu i ljudskosti, što uništava u korijenu vjerodostojnost ovog režima.
Jiangov režim je upotrijebio sve raspoložive finansijske, materijalne i ljudske resurse da bi suzbio Falun Gong, što je državi i društvu nametnulo ogroman teret i prouzrokovalo veliki pritisak na finansijski sistem. Partija nema načina da održi ovaj na propast osuđen progon duži period vremena. On se može održati samo prisvajanjem ušteđevine običnih ljudi, izdavanjem državnih obveznica i primamljivanjem stranih investicija.
U okviru ovog progona, Partija i Jiang Zemin su primijenili raznorazne podmukle i prevarantske trikove, kao i nasilne i brutalne metode. Sav repertoar podmuklih i brutalnih metoda KPK u punoj mjeri je upotrijebljen u svrhu progona Falun Gonga.
Partija i Jiang Zemin upotrijebili su također sva propagandna sredstva kako bi fabricirali glasine i ocrnili Falun Gong i opravdali ugnjetavanje i progon. Ipak, nijedna laž ne traje vječno. Kada laži budu konačno otkrivene i kada svo zlo bude otkriveno i progon doživi neuspjeh i kada ljudi u velikoj mjeri saznaju za to, propagandna mašinerija KPK više neće moći dalje obmanjivati. Partija će potpuno izgubiti svoju vjerodostojnost i povjerenje ljudi.
Na početku progona Falun Gonga 1999. godine, Jiang Zemin je imao namjeru riješiti pitanje Falun Gonga za "tri mjeseca". Ipak Partija je potcijenila snagu Falun Gonga - snagu tradicije i vjere.
Od davnina, zlo nikad nije moglo uništiti ispravnost. Ono ne može izbrisati dobrotu iz ljudskih srca. Pet godina je prošlo. Falun Gong je još uvijek Falun Gong. Štaviše, Falun Gong se proširio svugdje u svijetu. Jiang Zemin i Partija su pretrpjeli žestok poraz u ovoj borbi između dobra i zla. I njihova zastranjena, surova i zla priroda je potpuno otkrivena. Jiang Zemin je sada opsjednut velikim problemima kod kuće i u inostranstvu i suočava se sa mnogim tužbama, koje ga žele izvesti pred sud i pozvati na odgovornost za njegove zločine.
Partija je prvobitno namjeravala ovim progonom učvrstiti svoju tiraniju. Ipak, rezultat je da nije uspjela "obnoviti" svoju energiju, već ju je potpuno iscrpila. Sada je Partija otišla predaleko da bi se spasila. Ona je kao trulo, uvenulo drvo. Srušiće se s naletom vjetra. Svi pokušaji spašavanja KPK su protiv toka istorije. Ne samo da će ti pokušaji propasti, već će i uništiti budućnost onih koji to pokušavaju.
Zaključak
Bivši Generalni Sekretar KPK, Jiang Zemin, odgovoran je za započinjanje i sprovođenje ovog svirepog progona. Jiang Zemin je potpuno iskoristio moć KPK, njene metode kažnjavanja i mehanizme za pokretanje političkih pokreta da bi započeo ovaj progon protiv Falun Gonga. On snosi ogromnu odgovornost za ovaj istorijski zločin. Sa druge strane, da nije bilo KPK, Jiang Zemin ne bi bio u stanju pokrenuti i sprovesti takav brutalni progon. Od svog nastanka, KPK se okrenula protiv ispravnosti i dobrote. S tlačenjem ljudi i usavršavanjem progona kao osnovnog sredstva, KPK je utemeljila svoju vlast na striktnoj kontroli misli koja mora slijediti jednu jedinu centralnu partiju. Po svojoj prirodi, KPK strahuje od "Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije" i smatra Falun Gong neprijateljem. Stoga je njen progon Falun Gonga bio neizbježan. Napadajući "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju", Jiang Zemin i KPK omogućili su širenje laži, zla, nasilja, otrova, zlobe i korupcije. Ono što je uslijedilo je pogoršavanje morala koje je obuhvatilo cijelu Kinu i utjecalo na svakoga.
Dosluh Jiang Zemina i KPK povezala je njihove sudbine. Falun Gong sada optužuje Jiang Zemina. Onog dana, kada Jiang bude izveden na sud, jasno je koju će sudbinu doživjeti KPK.
Nebeski principi neće tolerirati one koji sprovode neljudski progon protiv grupe dobrih ljudi koji slijede "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju". Zlodjela Jiang Zemina i KPK će također postati vječita i značajna lekcija za čovječanstvo.
Napomene
[1] Više informacija o ovom slučaju možete naći ovdje:
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2004/7/23/50560p.html
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2004/6/7/48981p.html
[2] Više informacija o ovom slučaju možete naći ovdje:
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2004/9/25/52796.html
[3] Dodatne informacije se mogu naći ovdje:
http://search.minghui.org/mh/articles/2004/7/9/79007.html (na kineskom)
[4] Li Xiannian (1902.-1992.), bivši predsjednik Kine (1983.-1988.) i predsjednik Kineske Narodne Političke Konsultativne Konferencije (1988.-1992.) On je bio Jiang Zeminov kum. Chen Yun (1905.-1995.), jedan od najuticajnijih lidera komunističke Kine. Chen je decenijama bio član Stalnog Komiteta Politbiroa i bio je predsjednik Centralnog Savjetodavnog Komiteta od 1987.-1992.
[5] Qigong je opšte ime za energetske vježbe na kineskom jeziku. Postoje mnoge qigong škole, a većina njih vuče korijenje u tradicionalnim duhovnim vjerovanjima. Falun Gong je vrsta qigonga.
[6] 1992. se Deng Xiaoping vratio iz polu-penzioniranja, putovao u Shenzhen u južnoj Kini u blizini Hong Konga i držao govore promovirajući socijalističku tržišnu ekonomiju u Kini. Za Dengovo putovanje se smatra da je oživjelo kinesku ekonomsku reformu nakon zatišja nakon masakra na Trgu Nebeskog Mira 1989.
[7] Kulturne ruševine u Hemudu, otkrivene 1973. i stare 7.000 godina su važne iskopine kineskog Novog Kamenog Doba.
[8] Bivši predsjednik Kineskog Nacionalnog Narodnog Kongresa.
[9] Deng je jednom prilikom rekao: "Crna mačka ili bijela mačka, to je dobra mačka sve dok lovi miševe", misleći pri tome da je cilj ekonomskih reformi bio da donese napredak ljudima, bez obzira da li je forma socijalistička ili kapitalistička.
[10] Intelektualka, koja je bila mučena do smrti od strane KPK za vrijeme Velike Kulturne Revolucije, jer je glasno rekla istinu.
[11] Kineski državni organ odgovoran za sudsko gonjenje i pravni nadzor. Njegove funkcije uključuju odlučivanje o hapšenju i sudskom gonjenju u većim kriminalnim slučajevima, sprovođenje istraga, započinjanje i podržavanje javnih tužbi, tumačenje zakona u specijalnim slučajevima, nadzor nad odlukama suda, promatranje pravnih procedura i nadzor nad aktivnostima u zatvorima i radnim logorima.