Komentar 9: O beskrupuloznoj naravi Komunističke partije Kine

Predgovor

Komunistički pokret, koji je pravio veliku galamu preko jednog vijeka, čovječanstvu je samo donio diktaturu, rat, siromaštvo i brutalnost. Padom Sovjetskog Saveza i komunističkih partija u istočnoj Evropi, ova katastrofalna i nečuvena drama konačno je krajem prošlog stoljeća stupila u svoju posljednju fazu. Nitko, od običnih građana, do generalnog sekretara Komunističke partije, više ne vjeruje u mit komunizma.

Komunistički režim nije nastao niti "božanskim mandatom" [1], niti demokratskim izborom. Danas, s obzirom da je njegova ideologija potpuno uništena, legitimitet njegovog režima nalazi se pred izuzetnim izazovom.

Komunistička partija Kine nije spremna, shodno istorijskom razvoju, sići sa bine istorije. Umjesto toga, ona u svojoj mahnitoj borbi za legitimitet koristi beskrupulozne metode, koje je razvila i sakupila u decenijama političkih kampanja, da bi izbjegla svoju sudbinu - raspad.

Da li se radi o reformi ili politici otvaranja, cilj KPK je jedino, svim sredstvima održati interese svoje grupe i njenu totalitarnu vladavinu. Uprkos ekonomskim dostignućima u posljednjih 20 godina, koja se mogu zahvaliti napornom radu kineskih građana, KPK se ni najmanje ne osjeća ubijeđenom odložiti svoj mesarski nož. Umjesto toga, ona krade ova dostignuća i koristi ih kao dokaz za legitimitet svoje vladavine, tako da njeno konsekventno beskrupulozno ponašanje postaje još prevarantskije i varljivije. Što je najgore, KPK sve čini kako bi uništila moralnu osnovu cijele nacije, trudeći se da svakog kineza pretvori u manjeg ili većeg lupeža, da bi na taj način sebi stvorila povoljno okruženje.

U ovom istorijskom momentu je za nas od posebne važnosti jasno prepoznati razloge beskrupuloznog ponašanja i kriminalnu prirodu KPK, da bi kineska nacija iznova postigla trajnu stabilnost i mir i što prije stupila u eru slobodnu od KPK i da bi mogla doživjeti period novog procvata.

1. Beskrupulozna priroda KPK se nikad nije promijenila

Za koga je reforma?

Za vrijeme cijele svoje istorije, KPK je uvijek tada pokazivala znakove poboljšanja, kada se nalazila u krizi, stvarajući kod ljudi iluzije o KPK. Sve ove iluzije su bez izuzetka jedna za drugom uništavane. U današnje vrijeme, KPK teži za brzim uspjesima i zbog toga je priredila predstavu ekonomskog blagostanja, koja je narod opet dovela do toga da polaže lažne nade u KPK. Ipak, suštinski konflikti između interesa KPK sa jedne strane i interesa države i naroda s druge strane, sprječavaju trajni ekonomski procvat. "Reforma", obećana od strane KPK služi samo jednom cilju, naime održanju njene sopstvene vladavine. To je slaba reforma, promjena na površini, ali ne u korijenu. Hramav razvoj prikriva još veću društvenu krizu, koja bi zemlji i narodu ponovo mogla donijeti veliku štetu.

Promjenom u vođstvu, nova generacija lidera KPK nema više udjela u komunističkoj revoluciji i zbog toga ima sve manje vjerodostojnosti i prestiža u narodu. Usred njene krize legitimiteta, zaštita partijskih interesa KPK sve više postaje osnovna garancija održavanja interesa pojedinih članova KPK. Nada, da bi se takva egoistična i neobuzdana partija mogla posvetiti mirnom razvoju zemlje, pokazala se pustom željom.

Pogledajmo šta People's Daily, glasnik KPK, piše u članku na naslovnoj strani 12. jula 2004. godine: "Istorijska dijalektika je članove KPK naučila sljedećem: Stvari koje se trebaju promijeniti, moraju biti promijenjene, inače će degenerirati; one stvari, koje ne trebaju biti promijenjene, moraju ostati nepromijenjene, jer bi to inače vodilo ka samoraspadanju."

Šta onda treba ostati nepromijenjeno? People's Daily: "Osnovna partijska linija 'jednog centra, dvije bazne tačke' mora trajati sto godina bez ikakvog kolebanja." [2]

Narod ne razumije neophodno šta ustvari znači "centar" i "bazne tačke", ali svako zna da se odlučnost komunističke aveti da zadrži svoj kolektivni interes i svoju diktaturu nikad neće promijeniti. Komunizam je u cijelom svijetu pobijeđen i osuđen na propast. Ipak, što je nešto korumpiranije, to će biti destruktivnije u svojoj smrtnoj borbi. Diskutirati s Komunističkom partijom o demokratskim promjenama može se uporediti s tim da jednog tigra pitate da vam da svoje krzno.

Šta bi se desilo s Kinom bez KPK?

Dok se KPK bliži svom nestanku, ljudi su iznenađeni otkrićem da su faktori zle aveti KPK decenijama, svojim stalno mijenjajućim i podlim metodama prodrli u sve aspekte života ljudi.

Kada je Mao Tse-tung umro, mnogi Kinezi su gorko plakali pred njegovim portretom pitajući se kako će Kina ići dalje bez predsjednika Mao. Ironično, dvadeset godina kasnije, kada se njen politički legitimitet dovodi u pitanje, KPK širi novu propagandu, koja ljude opet navodi da se brinu i sebi postavljaju pitanje: "Šta bi se desilo s Kinom bez KPK?"

Ustvari je politička kontrola KPK, koja svugdje prodire, tako utjecala na našu kulturu i misaone strukture, da čak i kriteriji, po kojima prosuđujemo o KPK, potiču od nje. S obzirom da je KPK u prošlosti kontrolirala ljude, tako što im je ubrizgala svoju ideologiju, može samo požnjeti to što je posijala, jer su ove stvari koje su ubrizgane u misli ljudi, već ušle u svaku njihovu ćeliju. Ljudi razmišljaju prema logici KPK i stavljaju se u isti brod sa njom kada se radi o razlikovanju između dobrog i lošeg. Kada se radi o 4. junu 1989., kada je KPK ubila studente, koji su protestirali, neki su govorili: "Da sam ja Deng Xiaoping, i ja bih ugušio protest tenkovima." Kada se radi o progonu Falun Gonga, neki kažu: "Na mjestu Jianga Zemina, i ja bih eliminirao Falun Gong." O zabrani slobodnog izražavanja mišljenja neki kažu: "Da sam ja KPK, i ja bih isto uradio." Istina i savjest su nestali - ostala je samo logika KPK. To je konsekvenca njenih krajnje podmuklih i brutalnih metoda. Sve dok ovaj otrov KPK i dalje ostaje u glavama ljudi, ona iz toga može dobijati energiju, kako bi se održala na životu.

Razmišljanje, šta bi bilo od Kine bez KPK, tačno odgovara njenim željama i to zbog toga jer ljudi izvlače zaključke prema partijskoj logici.

Kina je prošla kroz 5000-godišnju istoriju civilizacije bez KPK. Zaista, ni u jednoj zemlji na svijetu se socijalni napredak nije zaustavio zbog pada određenog režima. Ipak, nakon decenija vladavine KPK ljudi više ne prepoznaju tu činjenicu. Trajna propaganda KPK dovela je ljude do toga da posmatraju Partiju kao svoju majku. Svugdje prisutna politika KPK dovela je ljude do toga, da si ne mogu predstaviti život bez nje.

Bez Mao Ce-tunga Kina nije propala, da li će onda Kina bez KPK propasti?

Šta je pravi izvor nemira?

Mnogi ljudi poznaju i ne odobravaju makijavelističko ponašanje KPK i gnušaju se borbi i laži, tipičnih za komunizam. Ali istovremeno, ljudi se boje njenih političkih kampanji i iz toga rezultirajućih nemira, kao i mogućnosti da u Kini opet zavlada haos. Zbog toga ljudi zapadaju u tiho prihvatanje vladavine KPK i osjećaju se bespomoćni naspram njene tiranske moći, čim im ona samo jednom zaprijeti nemirima.

Ustvari je KPK sa svojih nekoliko miliona vojnika i naoružanih policajaca pravi izvor nemira. Obični građani nemaju ni razloga, ni mogućnosti da izazovu nemire. Samo nazadna KPK, koja je ispunjena panikom, donosi nemire u zemlju, na svaki znak promjena. Parola "Stabilnost prije svega" i "Sve nesigurne elemente ugušiti u korijenu" postali su teoretska osnova KPK, s ciljem tlačenja ljudi. Šta je najnestabilniji faktor u Kini? To je upravo sama KPK, koja se specijalizirala na tiraniju. Ona sama izaziva nemire i onda koristi haos koji je sama izazvala, da bi tlačila ljude. To je uobičajeno ponašanje jednog nitkova.

2. KPK žrtvuje ekonomski razvoj

Prisvajanje zasluga za dostignuća, koja je narod stekao teškim radom

KPK tvrdi da se njen legitimitet zasniva na ekonomskom razvoju posljednjih dvadeset godina. Ustvari je ovaj razvoj postepeno postignut zalaganjem kineskog naroda, nakon što su okovi od KPK malo olabavljeni. Ovaj razlog prema tome nema ništa sa zaslugama KPK; međutim ona propagira ekonomski razvoj kao svoju sopstvenu zaslugu i traži zbog toga čak i zahvalnost od naroda. Ona želi da ljudi vjeruju kako se bez nje ovaj razvoj ne bi desio. Pri tome je opšte poznato da su mnoge nekomunističke zemlje već prije dugo vremena postigle i puno brži ekonomski rast.

Kada sportisti osvoje olimpijske medalje, Partija očekuje njihovu zahvalnost. Partija se čak ne ustručava ni koristiti vještački stvoren imidž velike sportske nacije, da bi držala pohvalni govor mudrom vodstvu KPK. Kina je za vrijeme epidemije SARS-a morala puno toga pretrpjeti, ali je People's Daily, glasnik KPK izvijestio da je virus pobijeđen, jer se "možemo pouzdati u osnovne teorije, osnovne linije, osnovna pravila i osnovna iskustva KPK". Uspjeh kineskog svemirskog broda "Shenzhou-V" je ustvari zasnovan na radu naučnika i saradnika astronautske nauke i tehnologije, ali je KPK ovaj uspjeh prikazala kao dokaz da samo ona može uvesti kineski narod u redove moćnih svjetskih nacija. Izbor Kine za domaćina Olimpijskih igara 2008. godine je u stvari bila "maslinova grančica", koja je Kini uručena od strane zapadnih zemalja, kako bi bila ohrabrena u tome da poboljša stanje ljudskih prava. Međutim, odluka da Kina bude domaćin Olimpijskih igara, bila je iskorištena od strane KPK, kako bi pojačala polaganje svog prava na legitimitet i da ima izgovor da još više tlači kineski narod. Veliki "tržišni potencijal" Kine, koji strani investitori traže, zasniva se na konsumentskoj moći stanovništva od 1,3 milijarde ljudi. Ipak KPK sebi pripisuje zaslugu za ovaj tržišni potencijal i pretvara ga u jako oružje, kojim prisiljava zapadni svijet na saradnju prema njenim pravilima igre komunističke vladavine.

Sve loše KPK pripisuje reakcionarnim silama i skrivenim motivima pojedinaca, dok je za sve dobro zaslužno partijsko vođstvo. KPK će iskoristiti svaki pojedini uspjeh, kako bi još "atraktivnije" oblikovala svoj zahtjev za legitimitetom. S ovim ciljem se čak i zločini, koje je počinila, predstavljaju nečim dobrim. Kada se npr. brzo širenje AIDS-a više ne može prikriti, KPK odjednom stvara novi identitet. Ona pažljivo mobilizira svoju propagandnu mašineriju i koristi svakog, od poznatih glumaca, do generalnih sekretara partije, kako bi glavnog krivca, KPK, predstavila kao blagoslov za pacijente, razarača AIDS-a i nekoga ko savladava i prebrođuje bolesti. U ophođenju sa jednom tako ozbiljnom temom, kod koje se radi o životu i smrti, sve misli KPK okreću se oko pitanja, kako iskoristiti ovu tematiku za veličanje same sebe. Samo tako zloban intrigant, kao što je KPK, sposoban je za tako bezobziran odnos, bezobrazno i podmuklo prisvajanje zasluga, uz potpuno nepoštovanje ljudskog života.

Ekonomski nepovoljna situacija uzrokovana kratkovidnim ponašanjem

Suočavajući se s ozbiljnom "krizom legitimiteta" i da bi održala svoju moć, KPK je u 80-tim godinama započela s politikom reformi i otvaranja. Težnja za brzim uspjehom dovela je Kinu u nepovoljnu poziciju, koju ekonomski eksperti nazivaju "prokletstvo onog ko je zakasnio".

Koncept "prokletstva onog ko je zakasnio" ili "prednost onog koji je zakasnio", kako to neki drugi naučnici nazivaju, odnosi se na to, da slabije razvijene zemlje, čiji se razvoj kasnije dešava, u mnogim aspektima mogu oponašati razvijene zemlje. Ovo oponašanje može imati dvije forme: oponašanje društvenog sistema ili oponašanje tehnoloških i industrijskih modela. Oponašanje društvenog sistema je u pravilu teško, jer bi reforma političkog sistema mogla ugroziti interese nekih društvenih ili političkih grupa. Zbog toga nerazvijene zemlje naginju tome da oponašaju tehnologije razvijenih zemalja. Iako oponašanje tehnologije može donijeti sa sobom kratkotrajni ekonomski razvoj, to može također donijeti sa sobom i mnoge skrivene opasnosti i čak izostanak trajnog ekonomskog razvoja.

Upravo to "prokletstvo onog koji je zakasnio" je put koji je KPK izabrala; put, koji vodi u propast. U posljednje dvije decenije, kopiranje tehnologija je dovelo u Kini do nekih dostignuća, koja je KPK iskoristila i predstavila kao sopstvenu zaslugu, kako bi svoj "legitimitet" iznova stavila na probu i kako bi se i dalje opirala političkoj reformi, kojom bi bili ugroženi njeni sopstveni interesi. Znači ona je za to radije žrtvovala dugoročne interese nacije.

Bolna cijena za ekonomski razvoj KPK

Dok se KPK neprekidno hvali svojim ekonomskim dostignućima, kineska ekonomija u svijetu je u stvari na još nižem rangu, nego u vrijeme vladavine Qianlonga (1711.-1799.) u Qing-dinastiji. U vrijeme Qianlonga, kineski bruto-nacionalni produkt (BNP) iznosio je 51% od sume svih BNP-a cijelog svijeta. Kada je Sun Jat-sen osnovao Republiku Kinu 1911. (period Kuomintanga) svjetski udio kineskog BNP-a iznosio je 27%. Do 1923. procenat je opao, ali je još uvijek iznosio 12%. 1949. kada je KPK preuzela kontrolu, procenat je bio 5,7, ali u 2003. kineski BNP je bio manje od 4% od svjetske sume. Dok je ekonomsko nzadovanje za vrijeme KMT perioda bilo uzrokovano decenijama rata, kontinuirano ekonomsko nazadovanje za vrijeme vladavine KPK desilo se u mirna vremena.

Danas, da bi legitimirala svoju moć, KPK teži za brzim uspjesima i neposrednim dobicima. Osakaćena ekonomska reforma, koju je KPK započela zbog održavanja sopstvenih interesa, koštala je zemlju visoku cijenu. Brzi ekonomski rast u posljednjih 20 godina omogućen je u velikoj mjeri ekscesivnim iskorištavanjem i čak rasipanjem resursa. Razaranje životne okoline je cijena za to. Znatan dio kineskog BNP postignut je uništavanjem osnove budućih generacija. 2003. godine, Kina je manje od 4% doprinijela ekonomskom dohotku svijeta, ali je potrošnja željeza, cementa i drugih dobara iznosila trećinu globalne potrošnje. [3]

Od 80-tih do kraja 90-tih godina prošlog stoljeća, širenje isušenih pustinjskih oblasti poraslo je od nešto više od 1.000 na 2.460 kvadratnih kilometara godišnje. Obradivo zemljište po glavi stanovnika smanjilo se od dva Mu 1980. godine na 1,43 Mu 2003. godine. [4] Kroz sve veću potrebu za zemljom u industrijske svrhe, Kina je u nekoliko godina izgubila 100 miliona Mu obradive zemlje. Ipak, samo 43% konfiscirane zemlje se stvarno koristi. Trenutno, ukupna količina proizvedenih otpadnih voda iznosi 43,95 milijardi tona, što prevazilazi prirodni prihvatni kapacitet za 82%. U sedam velikih riječnih sistema, 40,9% vode nije za piće ni za ljude ni za životinje. 75% jezera su zagađena, tako da nastaju različiti stepeni eutrofikacije. [5] Konflikt između čovjeka i prirode još nikad u Kini nije bio tako ekstreman kao danas. Ni, Kina, a ni ostatak svijeta, ne mogu podnijeti ovaj nezdrav rast. Zavarani površnim sjajem nebodera i vila, ljudi možda još nisu svjesni prijeteće ekološke krize. Međutim kada za prirodu dođe vrijeme da se osveti ljudima, to će imati katastrofalne posljedice za kinesku naciju.

U poređenju, nakon odbacivanja komunizma, Rusija je u isto vrijeme sprovela ekonomske i političke reforme. Nakon kratkog i bolnog perioda, Rusija je izabrala kurs, koji će zemlji donijeti brži razvoj. Od 1999. do 2003. je BNP Rusije porastao za 29,9%. Životni standard stanovništva se značajno poboljšao. Zapadni poduzetnički krugovi, ne samo da su počeli diskutirati o ruskom privrednom čudu, već su također u velikom broju počeli investirati u Rusiji - ovoj novoj vrućoj zemlji za investicije. Rang Rusije među zemljama atraktivnim za investicije popeo se od 17. mjesta u 2002. godini na 8. mjesto u 2003. godini. Rusija je po prvi put među deset najatraktivnijih zemalja za investicije širom svijeta.

Čak i Indija, zemlja koja je prema mišljenju Kineza siromašna i nalazi se u etničkim konfliktima, doživjela je jako ubrzan ekonomski razvoj i postigla od početka svojih ekonomskih reformi 1991. ekonomski rast od 7-8 % godišnje. Indija ima relativno potpun pravni sistem u svojoj tržišnoj ekonomiji, stabilan finansijski sistem, dobro razvijen demokratski sistem i motivirano stanovništvo. Internacionalna zajednica je Indiju rangirala kao zemlju sa velikim razvojnim potencijalom.

Nasuprot tome, KPK sprovodi samo ekonomske, ali ne i političke reforme. Simuliranjem kratkotrajnog ekonomskog rasta, KPK spriječava prirodan razvoj socijalnih sistema. Ova nepotpuna reforma uzrokovala je povećanu nejednakost u kineskom društvu i dovela je do zaoštravanja socijalnih problema. Razvoj, koji je narod danas postigao, nije podržan od stabilnog i pouzdanog sistema. Osim toga, vlastodršci u KPK iskorištavaju svoje pozicije u procesu privatizacije državne svojine, kako bi napunili sopstvene džepove.

KPK uvijek iznova vara seljake

KPK je došla na vlast uz veliku pomoć i podršku seljaka. Seosko stanovništvo je u oblastima pod kontrolom KPK u ranoj fazi njenog formiranja dalo KPK sve što je imalo. Međutim, otkad je KPK došla na vlast, i seljaci su bili žrtve žestoke diskriminacije.

Nakon što je KPK preuzela vlast, uvela je jedan krajnje nepravedan sistem - sistem registracije stanovnika. Ovaj sistem dijeli ljude u seosko i ne-seosko stanovništvo, stvarajući besmislenu podjelu i opoziciju unutar države. Seljaci nemaju zdravstveno osiguranje, socijalnu zaštitu, penziju i nemaju pravo na kredite kod banaka. Seljaci spadaju u najosiromašeniju klasu u Kini, snose međutim najveći poreski teret. Oni moraju plaćati u fond za obavezne rezerve, fond za opšti napredak, fond za administrativnu upravu, dodatnu naknadu za školovanje, porez za kontrolu rađanja, porez za vojnu organizaciju i trening, kao i naknadu za gradnju puteva. Pored svih ovih troškova, oni moraju državi još obavezno prodati dio žita koje proizvedu po fiksnoj cijeni i moraju platiti poljoprivredni porez, zemljišni porez, porez na lokalne produkte, porez na klaonice i brojne druge izdatke. Svi ovi porezi ne važe za "ne-seosko stanovništvo".

Početkom 2004. godine, kineski premijer Wen Jiabao objavio je "Dokument br. 1", u kojem navodi da se seljaci, poljoprivreda i seoske oblasti u Kini suočavaju sa najtežim periodom od ekonomske reforme 1978. godine. Dohodak najvećeg dijela seljaka stagnira ili se čak smanjuje. Oni postaju sve siromašniji i razlika u dohotku između seoskog i gradskog stanovništva se stalno povećava.

Kao ilustracija ovog razvoja može poslužiti sljedeći primjer: Jednoj farmi drveća na istoku provincije Sichuan je za projekt pošumljavanja lokalna vlada odobrila 500.000 juana (oko 50.000 eura). Rukovodioci ove farme su prvo strpali 200.000 juana u svoje džepove, a ostalih 300.000 su namijenili projektu. Kako je novac polako nestajao prolazeći kroz sve nivoe vlasti, samo jako malo je stvarno preostalo za lokalne seljake, koji su uradili stvarni posao sađenja drveća. Vlada se i pored toga nije morala brinuti da će seljaci odbiti raditi posao zbog premale nadnice, jer su već bili toliko osiromašeni, da su radili i za jako malo novca. To je također jedan od razloga zašto su proizvodi "Made in China" tako jeftini.

Pritisak na zapadne zemlje upotrebom ekonomskih interesa

Mnogi ljudi vjeruju da će trgovina s Kinom potpomoći ljudska prava, slobodu mišljenja i demokratske reforme. Nakon više od 10 godina se jasno vidi da je ova pretpostavka bila samo pusta želja. Poređenje principa, po kojima se sklapaju poslovi u Kini i na zapadu pokazuje znatne razlike. Na mjesto pravednosti i transparentnosti u zapadnim društvima, u Kini stupaju lične veze, podmićivanje i pronevjera. Mnoge zapadne korporacije u međuvremenu su postale saučesnici u stalno rastućoj korupciji u Kini. Neke firme čak pomažu KPK da prikrije svoja kršenja ljudskih prava i progon sopstvenog naroda.

KPK se ponaša kao mafija igrajući na ekonomsku kartu na nivou strane diplomacije. Da li će ugovor o proizvodnji aviona biti potpisan s Francuskom ili SAD zavisi od toga koja zemlja neće kritizirati stanje ljudskih prava u Kini. Mnogi zapadni biznismeni i političari upravljani su i kontrolirani ekonomskim profitima iz Kine. Neke kompanije iz Sjeverne Amerike koje se bave informacijskom tehnologijom isporučile su KPK specijalne proizvode za blokiranje interneta. Da bi dobile pristup kineskom tržištu, neke internet stranice su se složile s tim da se same cenzuriraju i filtriraju informacije koje se ne dopadaju KPK.

Prema podacima Kineskog ministarstva trgovine, do kraja aprila 2004. Kina je preko različitih ugovora dobila ukupno 990,13 milijardi dolara stranih investicija. Ova ogromna "transfuzija krvi" za kinesku ekonomiju u formi stranog kapitala je očigledna. Ipak, strani kapital kroz tok investicija nije donio kineskom narodu koncept demokratije, slobode i ljudskih prava kao fundamentalnih principa. KPK u svojoj propagandi besramno iskorišćava bezuslovnu saradnju stranih investitora i stranih vlada i dodvoravanje nekih zemalja. Koristeći površinski ekonomski rast, službenici KPK postali su jako vješti u udruživanju s biznismenima kako bi među sobom dijelili državna bogatstva i blokirali političke reforme.

3. Tehnika pranja mozga KPK razvila se od otvorenog do "rafiniranog"

Ljudi često čuju nekoga da kaže: "Znam da je KPK često lagala u prošlosti, ali ovaj put govori istinu." Ironično, gledano unazad, ovo se stalno govorilo nakon što je KPK u prošlosti napravila teške greške. Ovo odslikava sposobnost KPK da vara narod, stečenu kroz decenije.

Pošto su ljudi u međuvremenu razvili nešto otpora prema bajkama KPK, njeni izumi i propaganda su postali mnogo suptilniji i profesionalniji. Propaganda parolama odustala je od stila iz prošlosti i laži KPK se u današnje vrijeme oblikuju diferenciranije i suptilnije. Osobito pod postojećom informativnom blokadom, koju je KPK navukla na čitavu Kinu, izvještaji se prave na osnovi poluistina, što zavarava javnost i ispoljava se još gore nego prijašnje bajke.

Engleski list "Chinascope" objavio je u oktobru 2004. članak, koji je analizirao kako KPK koristi rafiniranija sredstva da bi konstruirala laži i sakrila istinu. Kada je 2003. izbio SARS u Kini, vanjski svijet je pretpostavljao da Kina prikriva informacije o epidemiji. Ipak, KPK je stalno odbacivala ove optužbe. Da bi saznao da li KPK istinito izvještava o SARS-u, autor izvještaja je pročitao više od 400 članaka o SARS-u na internet stranici državne novinske agencije Xinhua od početka do aprila 2003.

Ovi izvještaji su ispričali sljedeću priču: Nakon izbijanja SARS-a centralna vlast i vlasti na lokalnom nivou mobilizirale su stručnjake da bi pravovremeno liječili pacijente. Nakon njihovog ozdravljenja, ove osobe su bile otpuštene iz bolnica. Kao reakcija na poziv onih koji su željeli izazvati nemire ljudima da brzo nagomilaju zalihe namirnica, kako bi pri daljem širenju bolesti mogli izbjegavati kontakt s vanjskim svijetom, vlada je pravovremeno uklonila ove glasine, preduprijedila sva govorkanja i održala stabilnost socijalnog reda. Iako je mali broj anti-kineskih snaga neosnovano slutio prikrivanje činjenica od strane kineske vlade, većina zemalja i ljudi nisu vjerovali u ove glasine. Predstojeći sajam trgovine u Guangzhou trebao bi imati najveći broj učesnika biznismena iz cijelog svijeta svih vremena. Turisti izvan Kine potvrdili su da je sigurno putovati u Kinu. Prije svega stručnjaci iz Svjetske zdravstvene organizacije [koji su upravo bili prevareni od strane KPK] izjavili su u javnosti da je kineska vlada bila jako predusretljiva i da je preduzela odgovarajuće mjere protiv SARS-a, tako da ne bi trebalo biti problema. Stručnjacima je [nakon preko 20 dana odugovlačenja] odobrena inspekcija na licu mjesta u provinciji Guangdong.

Ovih preko 400 članaka stvorili su javnosti i autoru utisak da se KPK za vrijeme ova četiri mjeseca prilično transparentno i odgovorno ponašala prema zdravlju naroda. Kako bi KPK mogla nešto prikriti? Ali ipak, kada je 20. aprila 2003. godine informativna služba Državnog vijeća na svojoj konferenciji za štampu obznanila da je SARS stvarno izbio u Kini, indirektno je priznala da je vlada čitavo vrijeme epidemiju držala u tajnosti. Tek u tom trenutku je taj autor uvidio istinu i shvatio prevarantske i podle metode KPK.

Za vrijeme opštih izbora u Tajvanu, KPK je iskoristila istu suptilnu i "rafiniranu" metodu, da bi ljude ubijedila da bi predsjednički izbori vodili u katastrofu - porast broja samoubistava, slom berze, porast "rijetkih" bolesti, mentalna dezorijentiranost, iseljavanje stanovnika ostrva, svađe u familiji, pasivan životni stav, depresivno tržište, nekontrolirane pucnjave na ulici, protesti i demonstracije, opsada zgrade predsjednika, socijalni nemiri, politička farsa, itd. KPK je svakodnevno punila glave ljudima u Kini ovakvim idejama, u pokušaju da navede ljude na zaključak da su sve ove nesreće rezultat izbora i da Kina nikad ne bi trebala održati demokratske izbore.

Po pitanju Falun Gonga, KPK je prikazala još veći stepen vještine u varanju ljudi kako bi uništila reputaciju Falun Gonga. Događaji inscenirani od strane KPK su svi izgledali jako stvarni i nizali su se jedan za drugim. Nije čudo da su mnogi ljudi bili prevareni. Podla propaganda KPK bila je tako varljiva da su njene žrtve rado vjerovale njenim lažima i još su mislile da je to istina.

Propaganda ispiranja mozga KPK u posljednjim decenijama postala je rafiniranija i suptilnija pri varanju, što je prirodno proširivanje njene beskrupulozne prirode.

4. Licemjerstvo KPK po pitanju ljudskih prava

Od uzurpiranja demokratije da bi preuzela vlast do simuliranja demokratije da bi zadržala tiransku vladavinu

"U jednoj demokratskoj državi suverenitet treba biti u rukama naroda, što je u skladu s principima neba i zemlje. Kada se jedna država naziva demokratskom, ali suverenitet nije u rukama naroda, to definitivno nije ispravan put i samo se može smatrati anormalnim. Ova država onda nije demokratska država... Kako demokratija može biti moguća, bez kraja vladavine Partije i bez opštih izbora? Vratite narodu njegova prava!"

Da li ovaj citat zvuči kao da je iz članka "vanjskih neprijatelja" koji imaju namjeru slamanja KPK? Ustvari, ovaj citat je iz članka u Xinhua Daily, zvaničnog lista KPK, od 27. septembra 1945.

KPK, koja je glasno tražila opšte izbore i zahtijevala "Vratite narodu njegova prava", smatrala je pravo glasa tabuom, od trenutka kad se dokopala vlasti. Narod, koji bi u stvari trebao biti "vlasnik i gospodar države" nije više imao nikavih prava da donosi sopstvene odluke. Čak ni riječ "zločinački" ne može opisati to što KPK sprovodi.

Ako neko misli "što se desilo, desilo se" i da će se zli kult KPK, koji je ubijanjem došao na vlast i lažima upravlja zemljom, polako poboljšati, okrenuti dobrom i biti spreman narodu vratiti njegova prava, opet se vara. 23. novembra 2004. 60 godina nakon gore navedenog citata, partijski list KPK, "People's Daily" piše: "Nepokolebljiva kontrola ideologije je bitna ideološka i politička osnova da bi se vladavina Partije konsolidirala."

Nedavno je KPK objavila takozvani "Princip Tri Ne". [6] Prvi princip glasi: "Razvoj bez diskusija". Istinski cilj KPK nije "razvoj", već to "bez diskusija", da bi se za Partiju stvorila "jednoglasna" atmosfera.

Kada je korespondent CBS-a pitao Jiang Zemina zašto Kina u 2000. godini još uvijek nije održala opšte izbore, Jiang Zemin je dao objašnjenje "da Kinezi imaju prenizak nivo obrazovanja".

Ipak, već 25. februara 1939. KPK je preko svog Xinhua Daily objavila: "Oni (KMT) misle da demokratska politika u Kini ne može biti ostvarena danas, već tek za nekoliko godina. Oni se nadaju da će tada nivo obrazovanja i znanja kineskog naroda dostići nivo buržoaskih demokratskih zemalja Evrope i Amerike. Tek tada se može ostvariti demokratska politika...međutim samo u jednom demokratskom sistemu bit će lakše obrazovati i obučiti ljude."

Licemjerna razlika među tim što je Xinhua govorila 1939. i što je Jiang Zemin rekao 2000. pokazuje pravu sliku nepravedne prirode KPK.

Nakon masakra na Trgu Tiananmen 1989. godine, KPK se opet pokazala na svjetskoj bini sa svojim tužnim rekordom kršenja ljudskih prava. Istorija je KPK dala mogućnost izbora: Ili će naučiti respektirati svoj narod i stvarno poboljšati stanje ljudskih prava ili će i dalje kršiti ljudska prava unutar Kine, dok će prema vanjskom svijetu simulirati poboljšanje ljudskih prava, kako bi izbjegla međunarodnu osudu.

Nažalost, KPK je u skladu sa svojom zločinačkom naravi bez oklijevanja izabrala drugi put. Ona je sakupila i podržavala veliki broj beskrupuloznih, ali talentovanih stručnjaka iz raznih naučnih i religioznih krugova. Njima je shodno njihovoj stručnoj oblasti dat zadatak da izvan Kine šire prevarantsku propagandu i da se hvale navodnim napretkom Kine u oblasti ljudskih prava. Oni su skrojili veliki broj obmana, kao što je na primjer "pravo na preživljavanje" ili "pravo na smještaj i hranu", za čije ostvarivanje druga prava moraju biti zapostavljena. (Znači li to da gladni ljudi nemaju pravo govora? I ako gladni nemaju pravo govora, znači li to da siti također ne smiju govoriti u ime gladnih?) KPK je čak pokušala obmanuti kineski narod i zapadne demokratske zemlje igrajući igre s ljudskim pravima i čak drsko tvrdeći da je "trenutno u Kini najbolji period ljudskih prava".

Prema članu 35 kineskog Ustava svaki građanin Narodne Republike Kine ima pravo na slobodu izjašnjavanja, slobodu objavljivanja, okupljanja, udruživanja, protestiranja i demonstriranja. Ipak to je samo igra riječima KPK. Pod vladavinom KPK, nebrojenim ljudima je oduzeto pravo vjeroispovijesti, slobode izjašnjavanja, pravo objavljivanja i pravo na pravnu odbranu. KPK je čak proglasila i apele određenih grupa ilegalnim. Od 2004. godine razne građanske grupe i grupe apelanata pokušavaju protestirati u Pekingu. Umjesto da im odobri zahtjeve, vlast ih je uhapsila. I politika "jedna zemlja, dva sistema" za Hong Kong, koju je KPK utvrdila u Ustavu, također predstavlja samo trik. KPK je obećala Hong Kongu 50 godina bez promjene sadašnjeg statusa, ali već pet godina nakon preuzimanja Hong Konga, pokušala je provući tiranski zakon - "Član 23", kako bi od dva sistema napravila jedan. [7]

Jedna nova kobna varka KPK je lažno "labavljenje slobode govora", čime se ustvari treba prikriti razmjera njene masivne kontrole i nadgledanja. Sada naizgled Kinezi smiju slobodno izraziti svoje mišljenje, a osim toga internet omogućava brži prenos informacija. Tako KPK tvrdi da sada dozvoljava slobodu govora, i prilično puno ljudi je nasjelo na to. To je lažna pojava. Nije da je KPK postala blaža, već Partija više ne može zaustaviti socijalni razvoj i tehnički napredak. Pogledajmo kakav je uticaj KPK na internet: Ona blokira internet stranice, filtrira informacije, nadgleda Chat prostorije, kontrolira e-mailove i optužuje korisnike interneta. Sve što čini je jednostavno nazadno. Danas je policija KPK, uz pomoć nekih kapitalista bez savijesti, koji zanemaruju ljudska prava, opremljena najnovijom tehnologijom, koja joj omogućuje da iz patrolnog vozila nadgleda svaku akciju jednog korisnika interneta. Kada posmatramo degeneraciju KPK - koja čini loša djela usred bijela dana - u kontekstu globalnog pokreta prema demokratskim slobodama, kako možemo očekivati od nje napredak po pitanju ljudskih prava? KPK i sama kaže: "labavije prema vani, strožije prema unutra." Beskrupulozna narav KPK se nikad nije promijenila.

Da bi stvorila lijepu sliku o sebi na zasjedanju UN Komisije za ljudska prava 2004. KPK je inscenirala čitav niz događaja, da bi oštro kaznila one koji krše ljudska prava. Ovi događaji su međutim bili samo za strane oči i nisu pretstavljali nikakvu suštinsku promjenu. Jer u Kini je sama KPK najveći kršitelj ljudskih prava, zajedno sa bivšim generalnim sekretarom KPK, Jiang Zeminom, bivšim sekretarom političke i pravne komisije Luo Ganom, ministrom javne sigurnosti Zhou Yongkangom i njegovim zamjenikom, ministrom Liu Jingom. Njihovo kažnjavanje kršitelja ljudskih prava je kao da lopov viče: "Uhvatite lopova!"

To bi se moglo uporediti sa višestrukim silovateljem, koji svaki dan siluje deset djevojaka, kada ga niko ne vidi. Ali, kada je puno ljudi u blizini, onda siluje pred njihovim očima samo jednu djevojku. Da li se može reći da se ovaj silovatelj popravio? Promjena od silovatelja u tajnosti do silovanja u javnosti samo pokazuje da je silovatelj još podliji i besramniji nego prije. Narav višestrukog silovatelja se uopšte nije promijenila. Ono što se promijenilo je da mu više nije tako lako počiniti zločin.

KPK se ponaša upravo kao ovaj serijski silovatelj. Diktatorska narav KPK i njen instinktivni strah od gubljenja moći uzrokuje da ne respektira prava ljudi. Ljudski, materijalni i finansijski resursi, koje je potrošila da bi ukrasila svoj izvještaj o stanju ljudskih prava, višestruko nadmašuju njena nastojanja da stvarno poboljša ljudska prava. Muke, koje Kina mora pretrpjeti zbog prevarantske KPK, najveća su nesreća za kineski narod.

Zločini u odijelima, skrivajući se iza "zakona"

KPK je, s jedne strane, da bi zaštitila interese privilegiranih grupa, zbacila svoju masku i potpuno odbacila radnike, seljake i druge društvene grupe, a s druge strane je dalje usavršila svoje prevarantske i zločinačke metode, dok se sve više zločina KPK otkriva pred međunarodnom zajednicom. KPK koristi popularan vokabular kao npr. "pravna država", "tržište", "za narod" i "reforma" da bi zavarala ljude. Ona ne može promijeniti svoju pokvarenu, zločinačku narav, čak i ako se oblači u "zapadnjačko odijelo". Takav imidž samo može još više zavarati nego KPK u "Mao-vom odijelu". U romanu "Životinjska farma" George Orwella (objavljenoj 1945.) svinje su naučile stajati i hodati na dvije noge. Ova novostečena sposobnost dala je svinjama novi imidž, ali nije promijenila njihovu svinjsku prirodu.

Donošenje zakona i regulativa koji su u suprotnosti s Kineskim Ustavom

Donose se zakoni i regulative u suprotnosti s Ustavom, koji za organe sprovođenja zakona na različitim nivoima predstavljaju "pravnu osnovu" za gušenje napora ljudi da zaustave progon, steknu slobodu i održe ljudska prava.

Nepolitični problemi rješavaju se političkim sredstvima

Običan društveni problem podiže se na viši nivo parolama kao što su: "nadmetati se s Partijom za narodne mase", "donositi Partiji i narodu propast", "izazivati nerede", "neprijateljske snage". Nepolitični problemi se namjerno politiziraju, da bi KPK mogla iskoristiti te pokrete, koji su pogrešno prikazani kao politički, kao propagandni instrument kako bi izazivala mržnju u narodu.

Politički problemi rješavaju se potajnim sredstvima

Najnoviji trik KPK u napadu na prodemokratske građane i nezavisne intelektualce je postaviti im zamke da bi ih mogla zatvoriti. Takve zamke uključuju lažne optužbe zbog prestupa kao što su prostitucija i utaja poreza. To se dešava sasvim neupadljivo, kako bi se izbjegla kritika grupa izvana. Ovi prestupi, koji su dovoljni da se uništi reputacija optuženog, također se koriste da bi se žrtva javno ponizila.

Ako se uopšte išta promijenilo u beskrupuloznoj naravi KPK, onda samo to da je postala još sramnija i nehumanija.

KPK drži preko jedne milijarde ljudi kao taoce svoje izvrnute logike

Zamislite da je jedan razuzdan kriminalac provalio u kuću i silovao djevojku. Na suđenju, ovaj kriminalac se brani argumentom da nije ubio žrtvu, već je samo silovao. Zbog toga što je ubijanje gore nego silovanje, on tvrdi da je nevin i da treba biti pušten na slobodu. Ljudi bi ga čak trebali pohvaliti jer je samo silovao djevojku, ali je nije ubio.

Ova logika zvuči apsurdno. Ipak, logika KPK u odbrani masakra na Trgu Tiananmen 4. juna 1989. godine je ista kao i logika tog kriminalca. KPK argumentira da su "tlačenjem studenata" izbjegnuti potencijalni "unutrašnji nemiri" u Kini. Da bi se izbjegli "unutrašnji nemiri", progon studenata je bio opravdan.

"Šta je bolje, silovanje ili ubijanje?" Kada jedan kriminalan na sudu postavi sudiji takvo pitanje, to samo pokazuje koliko je besraman taj kriminalac. Slično, po pitanju masakra na Trgu Tiananmen, KPK i njeni sljedbenici nisu razmišljali o tome da li su krivi zbog ubistva. Umjesto toga, oni su upitali društvo šta je bolje - "Progon studenata ili unutrašnji nemiri, koji bi mogli voditi do građanskog rata?"

KPK kontrolira cjelokupnu državnu mašineriju i sve propagandne institucije. Drugim riječima: KPK drži 1,3 milijarde Kineza kao taoce. Sa 1,3 milijardi taoca u rukama, KPK uvijek može argumentirati sa svojom "teorijom taoca", da ako ne progoni određenu grupu ljudi, da bi cijela nacija zapala u nemire i katastrofe. Koristeći to kao izgovor, KPK je po volji mogla progoniti svakog individualca ili grupu i uvijek je mogla opravdati svoj progon. S obzirom na tako podle argumente i prevarantska opravdanja, postoji li negdje u svijetu kriminalac koji je besramniji od KPK?

Mrkva i štap - od darovanja "slobode" do eskaliranja progona

Mnogi Kinezi osjećaju da sada uživaju više "slobode" nego prije, pa tako imaju nadu da će se KPK reformirati. Ustvari, stepen slobode "podaren" ljudima zavisi od osjećaja krize KPK. KPK bi sve učinila da bi sačuvala kolektivni interes Partije. Ovo uključuje i darivanje ljudima malo takozvane demokratije, slobode ili ljudskih prava.

Ipak, takozvana "sloboda" darovana od strane KPK, pod vođstvom KPK nije zaštićena zakonima. Takva "sloboda" je samo sredstvo za varanje i kontrolu ljudi usred međunarodnog trenda demokratizacije. U suštini, ova "sloboda" predstavlja nespojiv konflikt sa diktaturom KPK. Jednom kad taj konflikt prevaziđe nivo tolerancije KPK, KPK bi odmah mogla povući sve "slobode". U istoriji KPK, bilo je nekoliko perioda u kojima je sloboda govora bila relativno široka, a nakon svakog od tih perioda uslijedio je period striktne kontrole. Takav ciklični obrazac ponavlja se kroz cijelu istoriju KPK, razotkrivajući zločinačku narav KPK.

U današnjoj eri interneta, ako posjetite zvanične stranice Xinhua ili People's Daily, vidjećete da stvarno ima dosta izvještaja koji sadrže negativne informacije o Kini. Kao prvo, to je iz razloga što ovih dana Kinom brzo kruži jako puno loših vijesti i novinska agencija mora izvijestiti o tome da bi zadržala vjerodostojnost. Kao drugo, to odgovara stanovištu KPK da "mala kritika nudi veliku pomoć". U izvještajima se uzrok za loše vijesti uvijek pripisuje određenim pojedincima, koji nemaju ništa s Partijom, dok se vođstvo Partije pohvali za svako rješenje. KPK spretno kontroliše o čemu se izvještava, o čemu se ne izvještava, koliko se izvještava i da li kineski mediji i mediji izvan zemlje pod kontrolom KPK izvještavaju o tome.

KPK je vješta u manipuliranju loših vijesti u nešto što može postići željeni cilj pridobijanja ljudskih srca. Mnogi mladi ljudi u Kini osjećaju da KPK sada nudi dobar stepen slobode govora, pa tako polažu nade u KPK i zahvalni su joj. Oni su žrtve "rafinirane" strategije prepredenih medija kontroliranih od strane države. Štaviše, stvaranjem haotične situacije u kineskom društvu i dopuštajući medijima da o tome izvještavaju, KPK može ubijediti ljude da samo KPK može kontrolirati tako haotično društvo i može manipulirati ljude da podržavaju vladavinu KPK.

Stoga, ne bi trebali pogrešno misliti da se KPK sama promijenila čak i ako vidimo neka poboljšanja po pitanju ljudskih prava. U istoriji, kada se KPK borila da svrgne vladu KMT-a, pretvarala se da se bori za demokratiju nacije. Zbog zločinačke naravi KPK, svako obećanje KPK je nevjerodostojno.

5. Aspekti beskrupulozne prirode KPK

Tašta rasprodaja nacionalnog zemljišta i izdaja zemlje pod maskom "nacionalnog jedinstva"

U posljednjih nekoliko decenija, slogani propagande KPK su "Osloboditi Tajvan" i "Ujediniti se s Tajvanom". Pomoću ove propagande, KPK ostavlja utisak nacionaliste i patriote. Da li KPK zaista brine za cjelovitost nacionalne teritorije? Nikako. Tajvan je naprosto istorijski problem prouzrokovan borbom između KPK i Kuomintanga i sredstvo koje KPK koristi da udari na svoje protivnike i osvoji podršku naroda.

U ranim danima, za vrijeme vladavine Kuomintanga, kad je KPK uspostavila "Kineski Sovjet", u Članu 14. njenog statuta je stajalo da "svaka etnička grupa ili provincija unutar Kine može tražiti nezavisnost". Da bi povlađivala Sovjetskom Savezu, tada je slogan KPK bio "Zaštitite Sovjet". Za vrijeme kinesko-japanskog rata, primarni cilj KPK je bio iskoristiti priliku da se sama uveća, umjesto da se bori protiv japanskih osvajača. 1945., Sovjetska armija je ušla u sjeveroistočnu Kinu, pljačkajući, ubijajući i silujući, a KPK se ni s jednom riječi nije suprotstavila ovome. Slično, kad je Sovjetski savez podržao Spoljnu Mongoliju da postane nezavisna od Kine, KPK je još jednom ćutala.

Krajem 1999., KPK i Rusija su potpisale Kinesko-Ruski sporazum o nadzoru granice, u kojem je KPK prihvatila sve nejednake ugovore između Čing dinastije i Rusije, potpisane prije više od 100 godina, prodajući Rusiji više od milion kvadratnih kilometara, područje veliko kao deset Tajvanskih teritorija. 2004. su KPK i Rusija potpisale Dodatni Kinesko-Ruski sporazum o Istočnoj granici, i time je Kina iznova izgubila suverenitet nad polovinom ostrva Heixiazi u provinciji Heilongjiang, u korist Rusije.

Što se tiče drugih pitanja granice, poput ostrva Nansha i Diaoyu, KPK uopšte ne mari, jer ova pitanja nemaju uticaja na kontrolu vlasti od strane KPK. KPK duva u fanfare za "ujedinjenje Tajvana", što je samo dimna zavjesa i okolišan način za podsticanje slijepog patriotizma i odvraćanje pažnje javnosti sa domaćih konflikata.

Politički kriminalci bez ikakvih moralnih skrupula

Nad vlasti uvijek treba postojati nadzor. U demokratskim zemljama, razdvojenost vlasti i sloboda govora i štampe su dobri mehanizmi nadzora. Religiozna vjerovanja pružaju dodatno moralno samo-ograničavanje.

KPK promovira ateizam; stoga nema božanske prirode da moralno ograniči njeno ponašanje. KPK je diktatura; stoga nema zakona da je politički ograniči. Rezultat je da je KPK potpuno bezobzirna i neobuzdana kad djeluje iz svoje tiranske, zločinačke prirode. Prema samoj KPK, ko je nadzire? "KPK samu sebe nadzire!" Ovim sloganom KPK decenijama obmanjuje ljude. U ranijim vremenima, ovo je nazivano "samo-kritikom", a onda "samo-nadzorom" i "samo-usavršavanjem partijskog rukovodstva", a od nedavno "samo-unapređenjem partijskog kapaciteta za sprovođenje vlasti". KPK ističe super-silu koju ima za takozvano "samo-unapređivanje". KPK ne ostaje samo na riječima, već i djeluje, na primjer osnivanjem "Centralnog komiteta za disciplinarnu inspekciju", "Kancelarije za žalbe", i sličnim. Ove organizacije su naprosto lijepe, ali beskorisne "vaze za cvijeće" koje zbunjuju i obmanjuju ljude.

Bez moralnog i pravnog ograničavanja, "samo-unapređivanje" od strane KPK se svodi na tradicionalnu kinesku izreku "demon se rađa u sopstvenom srcu". To je samo izgovor koji KPK koristi da bi izbjegla spoljni nadzor i odbila skinuti zabranu sa slobode štampe i slobode partijskog udruživanja. Političke hulje koriste ovaj trik da obmanu ljude i da zaštite moć KPK i interese vladajuće grupe.

KPK je ekspert za političke šeme. "Narodna demokratska diktatura" "Demokratski centralizam", itd. su sve same prevarantske šeme. Osim diktature, sve ostalo je laž.

Izvođenje trikova - od lažnog otpora japanskoj invaziji do prevarantskog anti-terorizma

KPK je uvijek tvrdila da je vodila narod u borbi protiv japanskih osvajača. Međutim, bogati istorijski arhivi otkrivaju da je KPK namjerno izbjegavala bitke u kinesko-japanskom ratu. KPK je samo kočila anti-japanski napor korišćenjem umiješanosti Kuomintamga u ratu, da bi povećala sopstvenu moć.

Jedine velike bitke koje je vodila KPK su bile Bitka za Pingxing prolaz i Bitka hiljadu regimenti. U bici za Pingxing prolaz, KPK uopšte nije bila lider, niti preovlađujuća sila koja je učestvovala i komandovala u toj bici. Umesto toga, KPK trupe su uhvatile u zasjedu japansku intendanturu. Što se tiče Bitke hiljadu regimenti, unutar KPK se vjeruje da je učešće u ovoj bici prekršilo stratešku politiku partijske centrale. Nakon ove dvije bitke, Mao i njegove KPK armije nisu se angažovale ni u jednoj ozbiljnoj bici, niti su proizvele ikakve kinesko-japanske heroje poput Dong Cunrui, za vrijeme rata sa Kuomintangom 1948, i Huang Jiguanga, za vrijeme korejskog rata. Samo mali broj vojnih komandanata KPK je stradao na anti-japanskom bojištu. Do danas, KPK ne može čak ni da objavi brojke svojih žrtava za vrijeme kinesko-japanskog rata, niti se na velikoj kineskoj zemlji može pronaći previše spomenika herojima KPK u kinesko-japanskom ratu.

U to vrijeme, KPK je osnovala Vladu granične oblasti u provincijama Shaanxi, Gansu i Ningxia, daleko od fronta. Današnjom terminologijom, KPK je izvela "jedna zemlja-dva sistema", ili "dvije Kine" unutar Kine. Iako komandantima KPK nije nedostajala strast u otporu Japancima, visoki rukovodioci KPK nisu bili iskreni u ratovanju u kinesko-japanskom ratu. Šta više, oni su preduzeli mjere da zaštite svoje resurse i iskoriste rat kao priliku da ojačaju sebe. Kad su 1972. Kina i Japan pokrenuli diplomatske odnose, Mao Zedong je dopustio da mu pred japanskim premijerom Kakuei Tanaki izleti istina da KPK treba da se zahvali Japanu, jer bez kinesko-japanskog rata, KPK nikad ne bi osvojila vlast u Kini.

Ovo je istina o lažnoj tvrdnji KPK da je ona vodila kineski narod da istraje u osmogodišnjem ratu protiv Japanaca, i da ga je na kraju dovela do pobjede.

Više od pola vijeka kasnije, nakon terorističkog napada 11. oktobra na američkoj teritoriji, svjetska pažnja je usmjerena na kontra-terorističke mjere. KPK je još jednom iskoristila strategiju obmane sličnu onoj koju je lansirala u kinesko-japanskom ratu. Koristeći anti-terorizam kao pretekst, KPK je označila mnoge religijske praktikante, disidente i grupe angažovane u etničkim ili teritorijalnim sukobima kao teroriste. Pod maskom anti-terorističkog napora, KPK je lansirala nasilne represivne mjere.

27. septembra 2004, novinska agencija Xinhua je citirala novinu Xinjing u tome da Peking, među svim gradovima i provincijama Kine, mora prvi osnovati anti-teroristički biro. Neki pro-KPK mediji izvan Kine objavili su u naslovima da se "Biro 610 uključio u kontra-terorističke napore". (Biro 610 je mreža vladinih agencija osnovanih posebno radi progona Falun Gong praktikanata), navodeći da će kontra-teroristički biro usmjeriti napade na "terorističke organizacije", uključujući Falun Gong.

KPK lijepi etiketu "terorista" na ljude koji u rukama ne drže oružje, ne uzvraćaju kad ih tuku i kleveću, i na miran način apeliraju za slobodu svojih vjerovanja. Iskorišćavajući klimu anti-terorizma, KPK je mobilizirala svoju "specijalnu anti-terorističku jedinicu", naoružanu do zuba, da vrši represiju nad nezaštićenom grupom miroljubivih ljudi. Osim toga, KPK koristi ovo opravdanje anti-terorizmom da izbjegne međunarodnu pažnju i osudu njenog progona Falun Gonga. Vrste obmana koje se danas koriste ne razlikuju se od onih koje su korišćene u kinesko-japanskom ratu i predstavljaju besraman način da se ovako ozbiljno pitanje tretira kao međunarodni anti-teroristički napor.

Izigravanje iskrenosti i otvoreno slaganje uz skriveno protivljenje

KPK ne vjeruje u sopstvene doktrine, ali primorava druge da vjeruju u njih. Ovo je jedna od najpodmuklijih metoda koje koristi KPK sekta. KPK zna da su njene doktrine lažne i da je ideja socijalizma neistinita. KPK ne vjeruje u ove doktrine, ali nagoni ljude da veruju u njih. Ona proganja ljude koji ne vjeruju u njih. KPK je bez stida i srama unijela takvu obmanjivačku ideologiju u Ustav, kao temelj kineske države.

U stvarnosti postoji zanimljiv fenomen. Zbog korupcije, mnogi visoki funkcioneri gube svoje pozicije u borbi na kineskoj političkoj areni. Ali ovo su upravo oni ljudi koji na javnim sastancima promoviraju poštenje i nesebičnost, dok učestvuju u podmićivanju, korupciji i ostalim dekadentnim aktivnostima iza scene. Mnoge takozvane "sluge naroda" su pale na ovaj način, uključujući Li Jiatinga, bivšeg guvernera provincije Yunnan; Liu Fangrena, partijskog sekretara provincije Guizhou; Cheng Weigaoa, partijskog sekretara provincije Hebei, Tian Fenfshana, ministra za zemljište i resurse, i Wang Huaizhonga, zamjenika guvernera provincije Anhui. Međutim, ako pregledate njihove govore, naći ćete, bez objašnjenja, da su podržavali anti-korupcijske kampanje i da su stalno primoravali svoje podređene da budu pošteni, iako su sami vršili pronevjere fondova i primali mito.

Iako je KPK promovirala mnoge primjerne kadrove i često privlačila neke idealiste i marljive ljude da pristupe Partiji da bi popravila imidž Partije, svima je očigledno u kakvom je užasnom stanju uvijek bio opadajući moralni standard Kine. Zašto KPK propaganda "duhovne civilizacije" nije djelovala tako da se ovo ispravi?

Zapravo, lideri Komunističke partije su prenosili prazne riječi kad su obznanili "moralni kvalitet komunista" ili slogan "Služiti narodu". Nekonzistentnost između djela i riječi komunističkih vođa može se pratiti unazad sve do njihovog oca i osnivača Karla Marksa. Marks je imao nezakonitog sina. Lenjina su prostitutke zarazile sifilisom. Staljin je tužen zbog primoravanja pjevačice na seksualni odnos. Mao Zedong se prepuštao požudi. Jiang Zemin je bio promiskuitetan. Rumunjski komunistički vođa Čaušesku je cijelu svoju porodicu učinio ekstravagantno bogatom. Kubanski komunistički lider Kastro drži stotine miliona dolara u stranim bankama. Demonski ubica iz Sjeverne Koreje, Kim Il Sung i njegova djeca vode dekadentan i rasipnički život.

U dnevnom životu, obični ljudi u Kini gnušaju se praznih časova političke nastave. Oni su sve više dvolični u političkim pitanjima, jer svako zna da su to varljive igre. Ali niko, ni govornici ni slušaoci na ovim političkim sastancima, neće otvoreno povesti riječ o ovim obmanama. Ovo je javna tajna. Ljudi ovaj fenomen nazivaju "iskrenim pretenzijama". Visokoparne predstave KPK, "Tri predstavnika" prije nekoliko godina, ili "unaprijeđenje kapaciteta vlasti" kasnije, ili današnja "tri srca" - "zagrijati, umiriti i osvojiti srca ljudi" su sve same besmislice. Koja vladajuća partija neće zastupati interese naroda? Svaka partija koja ne haje za ove stvari brzo bi bila uklonjena sa političke scene. Ali KPK ovakve suvišne slogane tretira kao složene, mudre teorije, i od cijele zemlje zahtijeva da ih uči.

Kad se pretvaranje postepeno ukalupi u način razmišljanja i navike više od milijarde ljudi, i postane partijska kultura, samo društvo postaje lažno, pretenciozno i prazno. Sa nedostatkom poštenja i povjerenja, društvo je u krizi. Zašto je KPK stvorila ovakve uslove? U prošlosti, to je bilo zbog njene ideologije; sada je zbog njene koristi. Članovi KPK znaju da se pretvaraju, ali se svejedno pretvaraju. Kad KPK ne bi promovirala ovakve slogane i formalnosti, ne bi mogla maltretirati ljude. Ne bi mogla natjerati ljude da je slijede i da je se boje.

Napuštanje savjesti i žrtvovanje pravde radi partijskih interesa

U knjizi "O moralnom razvoju Komunističke partije", Liu Shaoqi [8] je posebno analizirao potrebu da "članovi partije podrede sopstvene interese partijskim". Među članovima KPK nikada nije nedostajalo pravičnih ljudi koji se brinu za zemlju i narod, niti je postojao nedostatak poštenih i ispravnih funkcionera koji su zaista služili narodu. Ali u KPK mašineriji sopstvenih interesa, ovakvi funkcioneri ne mogu opstati. Pod konstantnim pritiskom da se "čovječnost podredi partijskoj prirodi", njima je često nemoguće istrajati, reskiraju da budu uklonjeni sa položaja, ili još gore, iskvare se.

Kineski narod je lično iskusio i duboko osjetio brutalni režim KPK i razvio dubok strah od nasilja KPK. Zato se ljudi ne usuđuju podržati pravdu i više ne vjeruju u nebeske zakone. Sebe podređuju prije svega snazi KPK. Postepeno oni postaju bezosjećajni i nezainteresirani za stvari koje na njih ne utiču. Čak i logika njihovog razmišljanja je svesno ukalupljena da podlegne KPK. Ovo je rezultat mafijaške prirode KPK.

KPK manipulira patriotskim osjećajima da bi huškala narod

KPK koristi slogane "patriotizma" i "nacionalizma" da bi huškala narod. Ovo nisu samo glavni takmičarski pokliči KPK, već i njena često izdavana naređenja i vremenom oprobane strategije. Kad pročitaju nacionalističku propagandu u inostranom izdanju People’s Daily, neki inostrani Kinezi, koji se decenijama ne usuđuju vratiti se u Kinu da žive, postaju veći nacionalisti od Kineza koji žive u Kini. Izmanipuliran od strane KPK, kineski narod, koji se ne usuđuje reći "ne" nijednoj politici KPK, dovoljno se ohrabrio da napadne američku ambasadu i konzulat u Kini, bacajući jaja i kamenje i paleći automobile i zastave, sve pod parolom "patriotizma".

Kad god se Komunistička partija susretne sa važnim pitanjem koje zahtijeva poslušnost nacije, ona koristi "patriotizam" i "nacionalizam" da na brzinu mobilizira narod. U svim slučajevima, uključujući pitanja vezana za Tajvan i Hong Kong, Falun Gong, sudar američkog špijunskog aviona i kineskog borbenog aviona, KPK je koristila kombiniranu metodu terora visokog pritiska i kolektivnog ispiranja mozga, tako dovodeći narod u ratoborno stanje svijesti. Ova metoda je slična onoj koju su koristili njemački fašisti.

Blokirajući sve druge informacije, KPK je bila nevjerovatno uspješna u ispiranju mozga. Iako kineski narod ne voli KPK, on razmišlja na izvitoperen način, što je prouzrokovala KPK. Za vrijeme Iračkog rata koji su predvodile SAD, na primjer, mnogi ljudi su bili kontrolirani gledajući dnevne analize na CCTV [9]. Oni osjećaju jaku mržnju, osvetoljubivost i želju da se bore, dok istovremeno proklinju drugi rat.

Besramnost - stavljanje partije ispred zemlje i primoravanje naroda da neprijatelja uzme za svog oca

Jedna od fraza koju KPK često koristi da bi zaplašila ljude je "uništavanje Partije i zemlje", na taj način stavljajući partiju ispred zemlje. Osnivački princip Kine je: "Bez KPK ne bi moglo biti nove Kine." Ljudi su od djetinjstva obrazovani da "slušaju partiju" i ponašaju se kao "dobra djeca Partije". Oni su partiji pjevali pjesmice: "Partiju smatram svojom majkom", "O, Partijo, moja mila mati," "Milost Partije koja pošteđuje, dublja je od okeana", "Ljubav prema ocu i majci ne može prevazići ljubav prema Partiji." [10] Oni bi "išli da biju boj gdje god Partija pokaže." Kad bi vlada ponudila pomoć u elementarnoj nepogodi, ljudi bi "se zahvaljivali Partiji i vladi" - prvo Partiji, pa onda vladi. Vojni slogan kaže "Partija upravlja oružjem". Čak i kad su kineski stručnjaci dizajnirali uniformu za sudije na sudu, na okovratnik su stavili četiri zlatna dugmeta. Ova dugmad su poređana od vrha do podnožja tako da simboliziraju Partiju, narod, zakon i zemlju. Ona pokazuje da čak i kad si sudija, Partija će uvijek biti iznad zakona, zemlje i naroda.

Partija je u Kini postala glavna, a zemlja je postala podređena Partiji. Zemlja postoji za Partiju, a za Partiju se kaže da je otjelotvorenje naroda i simbol zemlje. Ljubav prema Partiji, partijskim vođama i zemlji su pomiješani, što je osnovni razlog zašto je patriotizam u Kini postao izopačen.

Pod suptilnim, ali istrajnim uticajem KPK obrazovanja i propagande, mnogi ljudi, članovi Partije ili ne, počeli su da brkaju Partiju sa zemljom, svjesno ili nesvjesno. Oni su morali prihvatiti da su "Partijski interesi" stariji od svih, i složiti se da su "interesi Partije isto što i interesi naroda i zemlje." Ovaj rezultat indoktrinacije KPK je stvorio klimu za Partiju da može izdati nacionalne interese.

Igranje "presvlačenja" i nazivanje krivičnih djela "velikih dostignućima"

KPK je u istoriji napravila puno grešaka. Ali, uvijek je krivicu svaljivala na pojedince ili grupe kroz "presvlačenje i rehabilitaciju". Ovo ne samo da je činilo žrtve duboko zahvalnim KPK, već je i omogućilo KPK da u potpunosti smanji bilo kakvu odgovornost za sopstvena krivična djela. Sama KPK tvrdi da "ne samo da se ne boji pravljenja grešaka, već i da ih umije ispravljati" [11] i ovo je postao čarobni napitak KPK s kojim ona bez prestanka izbjegava krivicu. Tako KPK uvijek ostaje "velika, slavna i ispravna."

Možda će jednog dana KPK odlučiti da "presvuče" Masakr na Trgu Tiananmen i da obnovi reputaciju Falun Gonga. Ali ovo je samo makijavelistička taktika koju KPK koristi u očajničkim pokušajima da produži svoj umirući život. KPK nikad neće imati hrabrosti da razmisli o sebi, da prikaže sopstvene zločine, ili da plati za sopstvene grijehe.

6. KPK pokazuje svoju zločinačku prirodu kad koristi državni teror u nastojanju da eliminira "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju"

Prevarantsko "samo-spaljivanje na Trgu Tiananmen", koje je režirala KPK sekta može se smatrati za laž stoljeća KPK. Da bi potisnula Falun Gong, vlada je bila toliko izopačena da je odlučila zavesti pet ljudi da se pretvaraju da su Falun Gong praktikanti i izvesti njihovo lažno samo-spaljivanje na Trgu Tiananmen. Učestvujući u namještaljci, pet učesnika je, ne znajući, potpisalo svoje smrtne presude, pa su ili prebijeni do smrti na licu mjesta, ili su ubijeni kasnije. Usporen snimak samo-spaljivanja, koji je emitirala CCTV, nepogrešivo pokazuje da je Liu Chunling, jedna od osoba koje su se zapalile, preminula pošto je nasilno oborena na licu mjesta od strane policajca. Ostale greške na snimku uključuju sjedeću pozu Wang Jingdonga, plastičnu bocu (navodno punu benzina), koja je ostala netaknuta između njegovih koljena pošto je vatra ugašena, razgovor između ljekara i najmlađe žrtve Liu Siying, i prisustvo kamermana spremnog da snimi scenu. Ove činjenice i druge, više su nego dovoljan dokaz da je incident sa samo-spaljivanjem zlonamjerna obmana, koju je smislio sramni režim Jiang Zemina, da bi podmetnuo Falun Gongu [12].

U svojoj deklariranoj kampanji da izbriše Falun Gong, KPK koristi besprizorne i surove metode. Ona je uzurpirala finansijske izvore nacije, akumulirane u posljednjih 20 godina reforme i otvaranja. Mobilizirala je Partiju, vladu, vojsku, policiju, špijune, strane diplomate i razne druge vladine i ne-vladine organizacije. Manipulirala je sistemom globalnog medijskog izvještavanja, implementirajući striktnu informacijsku blokadu uz pojedinačno i visoko-tehnološko praćenje. Sve ovo je pokrenula da bi progonila mirnu grupu ljudi koji se drže Falun Gonga, tradicionalne kineske qigong prakse za pročišćavanje tijela, uma i morala, u skladu sa principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Ovakav brutalan progon nevinih ljudi zbog njihovih vjerovanja, otkriva degeneriranu prirodu KPK.

Nikakvi počinioci zločina u istoriji nikad nisu lagali tako podmuklo i prodorno kao Jiang Zemin i KPK. Oni koriste obilje laži, a svaka je stvorena i usmjerena da manipulira različitim predstavama i idejama kojih se ljudi drže, tako da se lako mogu navesti da vjeruju u laži, a Partija može raspaliti mržnju prema Falun Gongu. Vjerujete li u nauku? Partija kaže da je Falun Gong sujeverje. Nalazite li da je politika neukusna? KPK kaže da se Falun Gong bavi politikom. Da li zavidite ljudima u Kini i inostranstvu, koji su bogati? KPK kaže da Falun Gong skuplja bogatstvo. Imate li primjedbe na organizacije? KPK tvrdi da Falun Gong ima čvrstu organizaciju. Jeste li umorni od kulta ličnosti koji postoji u Kini nekoliko decenija? KPK kaže da Falun Gong ispoljava kontrolu misli. Jeste li strasni patriota? KPK kaže da je Falun Gong anti-kineski. Plašite li se previranja? KPK kaže da Falun Gong remeti stabilnost. Pitate li se da li Falun Gong zaista podržava "Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju"? KPK kaže da Falun Gong nije istinit, dobrodušan i tolerantan. Čak je izvrnula logiku, pa kaže da dobrodušnost može da proizvede želju za ubijanjem.

Vjerujete li da vlada ne bi ovako lagala? KPK izmišlja laži još veće i šokantnije, od ubistava do samo-spaljivanja, od ubijanja rođaka do serijskih ubistava - tolike laži u koje je teško ne povjerovati. Da li osjećate simpatiju prema Falun Gongu? KPK povezuje tvoju političku podobnost sa progonom Falun Gonga, i degradira te, otpušta, ili oduzima bonus, ako Falun Gong praktikanti iz tvoje zone odgovornosti apeliraju u Pekingu. Tako si prinuđen postati neprijatelj Falun Gonga.

KPK je kidnapirala brojne praktikante Falun Gonga i odvela ih na ispiranje mozga u nastojanju da ih natjera da se odreknu svojih čestitih vjerovanja, da odbace Falun Gong, i da obećaju da će prestati s vježbanjem. KPK koristi razne zle metode da ih ubijedi, uključujući njihove rođake, zaposlenje i obrazovanje da preko njih izvrši pritisak, podvrgavajući ih raznim okrutnim mučenjima i čak kažnjavajući članove njihovih porodica i kolege. Falun Gong praktikanti, kojima su uspješno isprani mozgovi, koriste se da muče i ispiraju mozgove drugima. Opaka KPK istrajava na tome da dobre ljude pretvara u demone, primoravajući ih da do kraja života idu mračnim putem.

7. Nepravedni socijalizam sa "kineskim osobenostima"

Izraz "kineske osobenosti" koristi se da prikrije zločine KPK. KPK sve vrijeme tvrdi da svoj uspjeh u kineskoj revoluciji duguje "integraciji Marksizma-Lenjinizma sa konkretnom realnošću kineske revolucije. KPK često zloupotrebljava izraz "osobenost" kao ideološku potporu za njenu kapricioznu i zločinačku politiku.

Kapriciozna i obmanjivačka sredstva

Pod fasadom obmane "kineske osobenosti", KPK nije postigla ništa osim apsurdnosti.

Cilj revolucije KPK je bio da se uvede javno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, a obmanuo je mnoge mlade ljude da se učlane u Partijsku organizaciju radi ideala komunizma i jedinstva. Mnogi od njih zaista su izdali svoje porodice koje su imale svojinu. Ali 83 godine nakon nastanka KPK, kapitalizam se povratio, jedino što je sada postao dio same KPK, koja je prvobitno podupirala parolu jednakosti.

Danas, među djecom i rodbinom lidera KPK, mnogi su novi kapitalisti sa bogatstvom, i mnogi članovi Partije se nastoje pridružiti grupi novobogataša. KPK je eliminirala zemljoposjednike i kapitaliste u ime revolucije i ukrala njihovu imovinu. Sada nova "veličanstva" KPK postaju još bogatiji kapitalisti, kroz pronevjere i korupciju. Oni koji su u ranim revolucijama slijedili Partiju sada uzdišu: "Da sam znao da će ovako biti, ne bih ih tada slijedio." Nakon nekoliko decenija znojenja i borbe, oni otkrivaju da su imovinu svoje braće i očeva, kao i svoje živote naprosto posvetili KPK sekti.

KPK govori o ekonomskoj bazi koja određuje nadgradnju [13]; u stvarnosti, birokratizirana ekonomska baza korupmiranih činovnika KPK je ta koja određuje "nadgradnju visokog pritiska" - nadgradnju koja se održava pomoću visokog pritiska. Ugnjetavanje naroda je stoga postala osnovna politika KPK.

Druga nepravedna karakteristika KPK se manifestira u izmjeni definicije kulturnih koncepata, da bi se zatim ove revidirane definicije koristile da se ljudi kritikuju i kontroliraju. Koncept "partije" je jedan primjer za to. Od nastanka vremena, u zemlji i inostranstvu se osnivaju partije. Međutim, samo Komunistička partija ispoljava moć koja je izvan domena partijskog kolektiva. Ako se pridružiš Partiji, ona će kontrolirati sve aspekte tvog života, uključujući tvoju svijest, podsvijest i privatni život. Kad joj se da politički autoritet, KPK kontrolira društvo, vladu, i državni aparat. Ona diktira svim pitanjima, poput onih važnih o tome ko će biti Predsjednik države ili ministar odbrane, ili koji će se propisi i pravila donijeti, do malih, koji se tiču onog gdje će neko živjeti, s kim se može vjenčati, i koliko djece može imati. KPK je sabrala sve zamislive metode kontrole.

U ime dijalektike, KPK je potpuno uništila holistički način razmišljanja, sposobnost donošenja zaključaka i istraživački duh filozofije. Dok KPK govori o "raspodjeli u skladu sa doprinosom", izvršava "raspodjelu u skladu sa moći" uporedo sa parolom "omogućavanja nekim ljudima da se prvi obogate". KPK koristi masku "služenja narodu svim srcem" da bi obmanula one koji drže do ovih ideala, zatim im u potpunosti isprala mozak i kontrolirala, postepeno ih pretvarajući u poslušnu alatku koja "svim srcem služi Partiji" i koja se ne usuđuje da progovori u ime potlačenog naroda.

Makijavelistička partija sa "kineskim osobenostima"

Koristeći princip koji partijske interese vrijednuje iznad svega ostalog, KPK je izopačila kinesko društvo posredstvom kulta zla, stvarajući jedno zaista groteskno biće u cjelokupnom čovječanstvu. Ovo biće razlikuje se od bilo koje druge države, vlade i organizacije. Njen princip je da nema principa; iza njenih osmjeha nema iskrenosti. Međutim, ljudi dobra srca ne mogu razumijeti KPK. Na osnovu univerzalnih moralnih standarda, oni ne mogu zamisliti da bi jedan tako zao entitet mogao upravljati zemljom. Koristeći opravdanje "kineske osobenosti", KPK se ustoličila među svjetskim nacijama. Kineska osobenost je postala eufemizam za "zlikovačku osobenost KPK".

Sa "kineskom osobenošću", obogaljeni kineski kapitalizam transformiran je u "socijalizam", "nezaposlenost" je postala "čekanje na posao", "izgubiti posao" postalo je "van dužnosti", "siromaštvo" je postalo "inicijalna faza socijalizma" a ljudska prava i sloboda govora i vjere su svedeni na prosto pravo na preživljavanje.

Kineska nacija se susreće sa moralnom krizom bez presedana

Početkom devedesetih, u Kini je bila popularna izreka "Razbojnik sam i nikog se ne bojim." Ovo je žalosna posljedica nekoliko decenija besprizorne vladavine KPK, njenog nametanja korupcije naciji. Ono što prati lažni prosperitet kineske ekonomije je rapidno opadanje morala na svim društvenim poljima.

Kongresni predstavnici Kine, tokom kineskog Narodnog Kongresa, često pričaju o pitanju "poštenja i povjerenja". Na ispitima za prijem na fakultet, od studenata se traži da pišu o poštenju i povjerenju. Ovo pokazuje da nedostatak poštenja i povjerenja i pada morala postaju nevidljiva, ali sveprisutna kriza u kineskom društvu. Korupcija, pronevjera, lažni proizvodi, obmane, zloba i degeneracija normi društva su česti. Među ljudima više nema najosnovnijeg povjerenja.

Nije li stabilnost u životu primarni interes onih koji su zadovoljni popravljenim standardom življenja? Koji je najvažniji faktor socijalne stabilnosti? To je moral. Društvo sa degradiranim moralom ne može obezbijediti sigurnost.

Do danas je KPK protjerala skoro sve tradicionalne religije i demontirala tradicionalni sistem vrijednosti. Beskrupulozni način na koji KPK grabi bogatstvo i obmanjuje ljude ima domino efekat na cjelokupno društvo i vodi ljude ka zločinaštvu. KPK, koja vlada na podmukao način, na isti način zahtijeva korumpirano društvo, da bi u njemu mogla preživjeti. Zato KPK čini sve što može da ljude povuče na ovaj nivo, nastojeći da kineski narod pretvori u varalice u različitim stepenima. Na ovaj način obmanjivačka priroda KPK briše moralne osnove koji su dugo održavali kinesku naciju.

Zaključak

"Lakše je promeniti rijeke i planine nego nečiju prirodu." [14] Istorija je dokazala da svaki put kad KPK olabavi svoje stege i lance, to radi bez namjere da ih skine. Nakon Velike gladi ranih 60-tih, KPK je usvojila "Ugovor tri slobode" (San Zi Yi Bao), program [15] koji je ciljao na obnovu poljoprivredne proizvodnje, ali bez namjere da promijeni ropski položaj kineskog seljaka. "Ekonomska reforma" i "liberalizacija" osamdesetih godina nisu bili prepreka da KPK podigne mesarski nož na sopstveni narod 1989. U budućnosti, KPK će nastaviti da mijenja svoju fasadu, ali neće promijeniti svoju zlu prirodu.

Neki ljudi mogu misliti da prošlost pripada prošlosti, da se situacija promijenila i da KPK nije KPK iz prošlosti. Neki mogu biti zadovoljni lažnom pojavom, pa čak i pogrešno povjerovati da se KPK popravila, da je u procesu reforme, ili da ima namjeru da se promijeni. Oni bez prestanka mogu odbacivati tužna sjećanja iz prošlosti. Sve ovo grupi zlikovaca KPK može samo pružiti priliku da nastavi da opstaje ili prijeti čovječanstvu.

Svi napori KPK su usmjereni na to da ljudi zaborave prošlost. Sve borbe ljudi su podsjetnik na nepravde koje su propatili u rukama KPK.

Zapravo, istorija KPK je takva da se urezala u sjećanje naroda, istorija u kojoj djeca ne znaju pravo iskustvo roditelja, istorija u kojoj su stotine miliona građana podnijele ogroman sukob između prezira prema krvavoj prošlosti KPK i hvatanja za nadu u budućnost KPK.

Kad je zla avet komunizma pala na ljudski svijet, KPK je oslobodila društveni šljam i iskoristila pobunu hulja da ugrabi političku moć. Ono što je uradila krvoprolićem i tiranijom služilo je tome da ustanovi i održi despotizam u obliku "partijskog parazitstva". Koristeći takozvanu ideologiju borbe, koja se protivi prirodi, nebeskim zakonima, ljudskoj prirodi i univerzumu, ona uništava ljudsku savjest i dobrotu, dalje razarajući tradicionalnu civilizaciju i moral. Ona koristi krvave pokolje i nasilno ispiranje mozga da ustanovi komunistički kult zla, kreirajući naciju izopačenih umova da bi vladala zemljom.

Kroz istoriju KPK, postojali su nasilni periodi u kojima je crveni teror dosezao svoj vrhunac, i nespretni periodi kad je KPK za malo izbjegavala svoj pad. Svaki put, KPK je pribjegavala punoj upotrebi svojih lukavih sredstava da se izvuče iz krize, ali samo da bi napredovala do sljedećeg ciklusa nasilja, nastavljajući da obmanjuje kineski narod.

Kad ljudi budu prepoznali zločinačku prirodu KPK i odbili biti obmanjivani njenim lažnim predstavama, doći će kraj za KPK i njenu beskrupuloznu prirodu.

U poređenju sa 5000 godina istorije Kine, 55 godina vladavine KPK je kao treptaj oka. Prije nego što je KPK nastala, Kina je stvorila najveličanstveniju civilizaciju u istoriji čovječanstva. KPK je iskoristila domaće probleme i stranu invaziju da opustoši kinesku naciju. Uzela je desetine miliona života, uništila nebrojene porodice i žrtvovala ekološke resurse na kojima počiva opstanak Kine. Ono što je još razornije je skoro totalno uništenje kineskih moralnih temelja i bogate kulturne tradicije.

Kakva će biti budućnost Kine? U kom pravcu će Kina krenuti? Ovakva ozbiljna pitanja suviše su složena da bi se raspravila u par riječi. Međutim, jedno je sigurno - ako ne bude bilo moralne obnove nacije, obnavljanja harmoničnih odnosa između čovjeka i prirode, i između ljudi, neba i zemlje, kineska nacija neće moći imati svijetlu budućnost.

Nakon nekoliko decenija ispiranja mozga i strahovlade, KPK je u živote kineskog naroda nametnula svoj način razmišljanja i svoje standarde za dobro i loše. Ovo je navelo ljude da prihvate i opravdaju perverznost i prevarantstvo KPK, da postanu dio njene laži, na taj način obezbjeđujući ideološku osnovu za postojanje KPK.

Da bismo iz svojih života eliminirali zle doktrine koje je nametnula KPK, da bismo razaznali beskrupuloznu prirodu KPK, i da bismo obnovili svoju ljudsku prirodu i savjest - ovo predstavlja prvi i suštinski korak na putu prema glatkoj tranziciji u društvo bez Komunističke partije.

Da li se ovim putem može ići mirno i stabilno zavisiće od promjena koje nastanu u srcu svakog građanina Kine. Iako izgleda kao da KPK posjeduje sve resurse zemlje i aparat prisile, ako svaki građanin bude vjerovao u moć istine i štitio moral, zla avet KPK će izgubiti osnovu za svoje postojanje. Svi resursi mogu se momentalno vratiti u ruke pravednika. Tada će se desiti ponovno rađanje Kine.

Samo bez Komunističke partije Kine, biće nova Kina.

Samo bez Komunističke partije Kine, Kina ima nade.

Bez Komunističke partije Kine, čestiti i dobrodušni kineski narod će obnoviti istorijsku slavu Kine.

Napomene

[1] U skladu sa tradicionalnom konfučijanskom misli, carevi i kraljevi vladaju prema mandatu dobijenom s neba, a da bi dobili ovakvu vlast, njihova moralna dostignuća moraju biti u skladu sa najvišom odgovornošću. Kod Menciusa se može naći slična misao. U stihu "Ko daje monarhijsku moć?", kad je upitan ko je caru Sunu dao zemlju i vlast, Mencius je rekao: "To je od neba." Ideja o božanskom porijeklu moći može se naći i u hrišćanskoj tradiciji. U Bibliji, Rimljani 13.1, na primer, stoji: "Neka svaka duša bude podređena višoj moći. Jer nema moći do božije: moći koje postoje su Bogom dane".
[2] Jedan centar se odnosi na ekonomski razvoj, dok su dvije osnovne tačke: održati četiri osnovna principa (socijalistički put, diktatura proletarijata, vođstvo KPK, Marksisam-Lenjinizam i Maova Misao), i nastaviti sa politikom reformi i otvaranja.
[3] Podaci iz izvještaja novinske agencije Xinhua, 4. marta 2004.
[4] Mu je jedinica za površinu koja se koristi u Kini. Mu je 0,165 ara.
[5] Podaci iz izvješataja novinske agencije Xinhua, 29. februara 2004.
[6] "Princip tri ne" postojao je u prošlosti. 1979., Deng Xiaaoping je predložio "Princip tri ne" da bi ljude ohrabrio da kažu šta misle: Nema etiketiranja, nema napadanja i nema traženja grešaka. Ovo je trebalo da podsjeti narod na slično ohrabrivanje intelektualaca od strane Maoa, pedesetih godina, nakon kojeg je uslijedio brutalan progon onih koji su progovorili. Sada, novopredložena "Tri ne" se odnose na "Razvoj bez debata, napredak bez borbi, i progres bez nalaženja zadovoljstva u oklijevanju."
[7] Član 23 Osnovnog zakona Hong Konga je predložen 2002. od strane vlade Hong Konga, usljed pritiska iz Pekinga. Član je predstavljao ozbiljno osipanje sloboda i ljudskih prava u Hong Kongu, podrivajući politiku "jedna zemlja, dva sistema", koju je KPK obećala. Član 23 je naišao na svjetsko protivljenje, pa je konačno povučen 2003.
[8] Liu Shaoqi, Predsjednik Kine između 1959. i 1968. smatran je nasljednikom Mao Zedonga. Za vrijeme Kulturne revolucije (1966.-1976.) on je optužen da je izdajnik, špijun i odmetnik. Umro je 1969., nakon ozbiljnog maltretiranja u KPK zatvoru.
[9] CCTV (Kineska centralna TV) je u vlasništvu i pod direktnom kontrolom centralne vlasti. To je najveća TV mreža u Kini.
[10] Sve navedene fraze su naslovi pjesama napisanih i spjevanih za vrijeme ere Maoa, šezdesetih i ranih sedamdesetih.
[11] Mao je jednom rekao "mi se ne bojimo praviti greške, ali se trudimo da ih ispravljamo".
[12] Za detaljnu analizu snimka samo-spaljivanja, pogledajte sljedeću adresu: http://www.clearharmony.net/articles/200109/1165.html
[13] Nadgradnja u kontekstu marksističke društvene teorije odnosi se na način interakcije između ljudskog subjektiviteta i materijalne supstance društva.
[14] Ovo je kineska poslovica koja potvrđuje permanentnost nečije prirode. Poslovica se takođe može prevesti kao "Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad".
[15] Politika ekonomskih reformi "Ugovor Tri slobode" koju je predložio Liu Shaoqi, u to doba kineski Predsjednik. Program je propisivao upotrebu zemljišta za privatne namjene, slobodna tržišta, sopstvenu odgovornost preduzeća za svoju zaradu i gubitak i određivanje izlaznih kvota na bazi domaćinstva.